Ja sam Teuta. Kći Ilira!
Stojim na rubu litice, iste one kod koje sam bezbrižno trčala kao mala djevojčica. Sam bi prizor mojoj majci ulijevao strah u kosti. Uvijek bi u pozadini vikala: „Teuta, stani, makni se s ruba, past ćeš!“ Nikada se nisam bojala visine. Nisam se bojala da ću se poskliznuti i zauvijek nestati u morskom plavetnilu podno
Ja sam Teuta. Kći Ilira! Read More »









