„Sudbonosna kazaljka otkucava moje posljednje minute. Parka Morta odlučila je da je vrijeme da presiječe moju životnu nit. A nemam još niti 30 godina…
Neki bi, sa žaljenjem, rekli da je još cijeli život preda mnom. Drugi, zlobnici, vesele se ovoj tragediji, misleći da sam već odavno trebala biti mrtva zbog svojih sramotnih postupaka.
A ja se tresem kao prut, teško dolazim do zraka, srce mi kao ludo kuca, hladan znoj me oblijeva dok prinosim ovaj bodež svome vratu. Majka mi je rekla da časno odem s ovoga svijeta, da si sama oduzmem život. Da ne dozvolim nitkovima tu radost i privilegiju.
Kako da dično umrem kad sam, kažu, meretrix augusta? Ili jednostavnim riječima, carica preljubnica? Ona koja je svoj život posvetila putenim užicima?
Naravno da sam bludnica. Ne sramim se te etikete, već ju ponosno nosim. Usudila sam se osloboditi okova prošlosti, zatvora normi i tradicije te prepustiti vlastitoj seksualnosti. Koristila sam svoje tijelo kako bih ispunila svoje ambicije i nahranila svoju toliko gladnu požudu.
Naravno da sam imala neukrotiv seksualni apetit. Pa još su me kao djevojku u dobi od 15 godina, koja je tek trebala krenuti u svijet, pokušali uškopiti udajom za onog starog i senilnog Klaudija. S gađenjem bih ulazila u njegovu carsku ložnicu, no odradila sam svoju bračnu dužnost. Ispoštovala sam ono što se od mene očekivalo. Rodila sam mu djecu – sina i (nadam se) budućeg nasljednika Britanika te kćer, moju ljubljenu Klaudiju Oktaviju.
I to mu je bilo dovoljno. Da je bio ikakav ljubavnik, ne bih dalje tražila zadovoljstva. A mogla sam imati koga sam htjela. Rijetko je koji muškarac odbio nasladiti se mojim tijelom. Dobila sam vjetar u leđa nakon što je Klaudije napokon postao carem, a ja njegovom caricom. I ne samo njegovom. Brojni muškarci mogli su se pohvaliti viješću da su dijelili postelju s rimskom caricom.
Neki su lijegali sa mnom jer im je imponiralo moje udvaranje. Nekima sam bila trofej; listi žena s kojima su spavali dodali su i najmoćniju Rimljanku, rimsku caricu. Neki su mi dolazili iz vlastite koristi i zbog probitka u rimskom društvu. Znali su da će im se isplatiti afera s toliko moćnom ženom, onom koja je supruga vrtjela oko malog prsta i vladala cijelim Rimom.
Cijelim svojim tijelom i najdubljim dijelom svoje duše predavala sam se putenim užicima. Nije mi bilo bitno s kim spavam, niti vrijeme, niti mjesto. Kada mi se prohtjelo, zadovoljila sam svoju požudu u kuhinji, kupaonici, mračnom kutku ulice, javnoj kupelji, vrtu… Nije mi bilo važno hoće li se nastaviti veza s dotičnim muškarcem ili je poslužio kao trenutno sredstvo utaživanja seksualne gladi.
Kružile su i glasine da sam se jednom prilikom natjecala s jednom prostitutkom u tome koja će se strastveno zabavljati s više partnera unutar 24 sata. Možda sam i planirala provesti u djelo nešto slično ovoj glasini, no druge stvari su mi odvukle pozornost.
Čula sam i da šaputaju da radim kao profesionalna prostitutka imena Vučica, doduše maskirana lica, u jednom od rimskih bordela. Štoviše, navodno sam vlasnica jedne javne kuće na Palatinu. Moram priznati da su jako interesantni ti tračevi. Bujna im je mašta, maštoviti su ti zlobni jezici. Svakako sam razmišljala o novom poslovnom pothvatu. Planirala sam ga realizirati i dodatno povećati svoj budžet. Spojiti ugodno s korisnim. No svaki put bi me spriječila neka situacija. Ili bih našla novog ljubavnika koji mi je zaokupio vrijeme ili bi Klaudije imao epizodu senilnosti, pa sam bila prisiljena razriješiti neku peripetiju.
Nisam sigurna je li Klaudije znao za sve moje ljubavne avanture. Ako je i znao, žmirio je na jedno oko. Vjerujem da je prije zaboravio, koliko je bio senilan i tupav. A isto tako znam da me jako volio, barem na početku braka. Mislim da je ta ljubav s godinama izblijedila, no pretvorila se u poštovanje. Ipak sam mu rodila djecu i budućeg nasljednika.
Imala sam veliki utjecaj na njega. Mogla sam ga uvjeriti u bilo što; da sunce nije žuto nego plavo, da je vani noć iako je zora već odavno svanula. Samo bih zatreptala svojim velikim očima, ukrašenima gustim i dugačkim trepavicama. Ili ga nježno poljubila u naborano čelo. Primila njegove smežurane ruke. Ili pak, za neke veće moje zahtjeve i prohtjeve, koliko god mi to bilo odbojno raditi s Klaudijem, pozvala bih ga u svoje odaje i razgolitila svoje mlado tijelo… I dobila sam sve što sam poželjela.
Savjetovala sam ga u brojnim političkim odlukama. Cijeli Rim je znao da su mnoge odluke donesene upravo mojim šaputanjima na uho. Znam i da su ga mnogi pokušavali nagovoriti da se prestane skrivati iza mojih haljina. Nije im uspjelo, uvijek bi ga nekako uspijevala iznova i iznova obrlatiti.
Najuporniji među huškačima bio je drugi suprug moje majke Domicije Lepide, senator koji je omalovažavao svaki centimetar puta kojim bi kročila. Ime mu je Apije Silan. Kakva je to ljiga od čovjeka! Ne mogu vjerovati da mi se na prvu dopao kao odabranik srca moje majke.
Bio je jako dobar prema meni na početku. Preuzeo je ulogu oca na svoja leđa, oca kojeg sam izgubila još kao dijete. Imali smo vrlo pristan odnos. Jedno vrijeme sam čak bila zaljubljena u njega. Bila je to prva mladenačka ljubav, ona koju sam unijela u brak s Klaudijem. Pokušavala sam ga čak učiniti svojim ljubavnikom.
Da, toliko sam pokvarena, htjela sam uništiti sreću vlastite majke. On je prvi muškarac koji je odbio leći sa mnom u krevet. Shrvana odbijanjem, pokušala sam mu se osvetiti malim spletkama, no bezuspješno. Navukla sam samo veliki bijes na sebe, pa je Silan preuzeo palicu kao najveći moj protivnik. Čak je u jednom momentu skoro uspio. Morala sam mu stati na kraj.
Smislila sam plan s Klaudijevim oslobođenikom Narcisom. Oboje smo došli Klaudiju s viješću da imamo isti san da ga Silan želi ubiti i preuzeti tron za sebe. Zvijezde su nam se osmjehnule, sudbina je htjela da Silan baš iduće jutro dođe u Klaudijeve odaje. Silan je odmah smaknut bez suđenja. Majka mi je bila shrvana. Jako ga je voljela i nije mogla preboljeti njegovu smrt, do te mjere da me se odrekla.
Neko vrijeme sam bila teško pogođena situacijom s majkom, no morala sam se brzo trgnuti. Pojavili su se novi protivnici, koji su samo čekali pravi trenutak da me ocrne pred Klaudijem. Ti novi neprijatelji nisu bili toliko uporni u svojim namjerama kao Silan. Tražila sam nove načine da ih se riješim. Na kraju sam se ponovno vratila metodama u kojima sam očito najbolja: ili seks ili smrt.
Raspustila bih svoju dugu kosu, tamnu kao noć, nabacila koju kap više najskupljeg parfema, na medene usne dodala malo crvenog ruža, zaogrnula se svilenim plaštem koji bih skinula odmah pri ulasku u njihove odaje…
Bilo je dobrih ljubavnika i među tim najtvrdoglavijim senatorima. Koliko god su se pokušali oduprijeti mojim zavodničkim čarima, postali bi opčinjeni vidjevši moje golo mlado tijelo. Predali su se strasti. A ja sam ih proždirala svojim seksualnim umijećem. Zaboravili bi na lojalnost i odanost caru: tražili bi me opet, i opet, i opet… a ja bih im ugađala sve dok mi nisu dosadili.
Neke sam nježno odbacila, pa su se vratili u postelje svojih supruga. Neki su mi noćima pokušavali neuspješno ući u krevet. Vratili bi se svojim kućama plačući. Najuporniji su mi čak prijetili smrću ako prekinem našu aferu.
Mutavci… kao da su zaboravili da svojim tijelom mogu upravljati s čim god želim, pa čak i toliko moćnim Rimom. Mnoge slavne muževe odvela sam u smrt kada su mi dosadile noći provedene s njima i kada se nisu slagali s tim da više ne želim da su mi ljubavnici.
Svi se još sa suzom u oku sjećaju Polibija, Klaudijevog glavnog oslobođenika, magistrata koji je obavljao mnoge važne državničke poslove. Moram priznati da je bio nevjerojatno sposoban političar i osoba od neviđenog povjerenja. Bio je i izvrstan ljubavnik, no pomalo sladunjav. S vremenom su mi dosadila sva ona tajna ljubavna pisma. Izgubio je glavu za mnom. Postale su mi naporne sve one slatke riječi koje mi je šaptao na uho. On je želio ljubav, ja samo avanturu. Kada smo prekinuli, još mi je mjesecima plačući dolazio u odaje ne bih li ga primila nazad, pod prijetnjom da će se ubiti.
Odlučila sam mu ispuniti želju. Poslala sam ga u smrt. Mnogi Rimljani su skončali na isti način, no jedino mi je žao radi Polibijeve smrti. Nisam trebala ugovoriti njegovo smaknuće. Bio je izuzetno kvalitetna osoba. Bila je to ishitrena odluka samo zato što sam se zasitila njegovog tijela, no što je tu je…
Nisam stala na toj grozoti. Moć koju sam imala nad muškarcima tjerala me na još pokvarenija djela. Nekima sam čak presudila jer sam željela njihov imetak. Neka sam, nisu ga zaslužili. Bolje je služio u mojim rukama. Osim toga, i moja djeca su uživala u tim blagodatima.
Tako je Valerije Azijatik izgubio Lukulove vrtove. Silno sam se željela utapati u opojnom mirisu onih prekrasnih ruža. Trebala sam smisliti način kako da se riješim Azijatika. Dugo sam kovala plan dok nisam našla rješenje. Saznala sam da je bio ljubavnik moje žestoke protivnice, bivše carice Popeje Sabine.
Popeja se pretjerano motala oko muškarca za kojim sam žudjela, glumca Mnestera. Moram priznati da je Mnester jedan od rijetkih muškaraca u kojeg sam se zaljubila. Nisam mogla podnijeti činjenicu da dijeli postelju i s njom. Morao je biti samo moj, barem dok mi ne dosadi njegova strast.
Skupila sam dokaze i s Vitelijem ih optužila za preljub. Znam, pokvarena sam i licemjerna kad sam i sama sve samo ne vjerna supruga. No nije mi to bilo važno. U tom trenutku jedino sam se vodila željom za posjedovanjem Lukulovih vrtova i mišićavog Mnestera. Uspjela sam oboje preuzeti u svoje ruke.
Azijatik je osuđen, no sam si je presudio. Lukulovi vrtovi postali su moje vlasništvo. Na Sabinu sam još neko vrijeme vršila pritisak, dok na koncu i ona nije odlučila časno umrijeti počinivši samoubojstvo. Mnesterovo tijelo postalo je isključivo moje. Avantura s njim trajala je još mjesecima. Prekinuli smo sporazumno. Svatko je krenuo svojim putem bez ikakvih zamjerki, ljubomore, moljakanja, potreba za osvetom ili želja za samoubojstvom. Kada bi barem svi rastanci bili tako jednostavni…
Heh, neki bi rekli da sam bila velika proždiračica muškaraca. Ima dosta istine u tome. Priznajem da sam utjecala na prerani prekid mnogih života, pogotovo onih duša koje su imale potencijal za blistave karijere, no ne osjećam niti trunku grižnje savjesti. Svi su mi oni stajali na putu k uspjehu.
Nisu samo muškarci stradali. Nisam se libila presuditi niti ženama. Riješila sam se svih grebatorica. Prvo mi je smetala Klaudijeva nećakinja i sestra ubijenog cara Kaligule, Julija Livila. Isposlovala sam optužbu za preljub sa Senekom. Seneka je poslan u egzil, a Livila je smaknuta. Smetala mi je i druga Klaudijeva nećakinja, unuka pokojnog cara Tiberija, Julija Livija, jer je njezin sin, Rubelije Plaut bio carski pretendent na prijestolje. Livija je osuđena na smrt nakon suđenja za nemoral i incest.
Velike probleme radila mi je i Agripina, majka Nerona, također jednog od pretendenata na prijestolje. Godinama sam se pokušavala bezuspješno riješiti mladoga Nerona. Agripinu sam skoro istisnula s rimske scene, dva puta je poslana u progonstvo, no Klaudije ju je vratio u Rim. Rimski narod ju je, iz ne znam kojeg razloga, vrlo cijenio. Ma ona je ništa drugo nego prevrtljiva, iritantna, manipulatorska koza. Ako sam ikad nekoga iznimno mrzila na ovom svijetu, bila je to Agripina. Malo mi je nedostajalo da je pošaljem u smrt, no onda se dogodio on.
Ugledala sam ga na jednoj senatorskoj zabavi. Mladog, visokog, uglađenog i ponosnog stava. Prekrasnih plavih očiju, slatkih usana kao med. Snažnih ruku i mišićavog tijela. Njegovo ime je Gaj Silije. Slovio je za najljepšeg Rimljanina. Čim sam ga ugledala, znala sam da će nam se sudbine spojiti. Ali sam isto tako znala da je on i moj kraj. Predosjećala sam to, ali toliko sam se u njega zaljubila da sam nekako zatomila taj osjećaj.
Bio je zauzet. Oženjen za Juniju Silanu. Nije mi smetao njegov brak. Niti njemu. Odmah smo iste večeri, kada su nam se pogledi prvi puta sreli, započeli nevjerojatnu romansu. Onu koja je pomicala svjetove. Niti jedan muškarac nije mu bio ni do koljena u seksu. U njega sam se mahnito zaljubila. Učinila bih za njega sve. Do njega nisam znala što znači riječi ljubav. Istina, zaljubila sam se nekoliko puta u svom životu, no to su isto bile trenutne i prolazne požude. Nikome nisam rekla volim te, niti sam osjećala pravu ljubav, sve do Silija.
Silije i ja smo si savršeno pristajali, mentalno i tjelesno. Kolike smo samo proveli neprospavane noći, ili zagrljenih nagih tijela iz kojih je isijavala nezasitna strast i miris pohotne ljubavi ili u dubokoumnim razgovorima, kada smo planirali našu zajedničku budućnost. On je bio jedini muškarac s kojim sam bila potpuno svoja, bez trunke glumatanja, pretvaranja. Ostali muškarci posjedovali su moje tijelo, Silije je bio gospodar moga srca i duše.
Silije se ubrzo rastao od svoje supruge. Ponudio mi je brak, da će usvojiti moju djecu. Htio je i da se riješimo Klaudija, da ga svrgnemo s trona jer je i tako marioneta drugih ljudi. Rimu ipak treba čvrst i odlučan muškarac, a ja sam se idealno uklapala uz Silijevu sliku. Pristala sam na njegov prijedlog. Čekali smo da Klaudije otputuje u Ostiju. Nakon toga, vjenčali smo se pred svjedocima, imali svadbenu svečanost, a zatim i prvu bračnu, strastveniju nego ikad, noć. A nisam se ni rastala od Klaudija.
Jesam li pogriješila udavši se za Silana? Nisam. Ne žalim za tom odlukom, makar mi je dovela smrt na vrata. To su mi bili najljepši trenuci u životu. Buditi se neko vrijeme uz voljenog muškarca najveća je ženina sreća. Bila je, doduše, kratka, ali slatka.
Moju silnu sreću okončao je Narcis, donedavni suradnik. Zamjerila sam mu se neopisivo nakon slanja Polibija u smrt. Nikome nije bilo jasno zašto je bio toliko ljut zbog njegove smrti. Mislili su da se boji za svoj položaj, da je on na redu nakon Polibija.
Jadnici, slijepci… Štitila sam Narcisa golim životom, a on me izdao jer sam dala ubiti njegovu tihu patnju. Narcis je potajno godinama želio Polibija za sebe, no nije mu uspjelo jer je bio moj ljubavnik. Ja sam čak Polibija savjetovala da popusti Narcisovom udvaranju, no Polibije je bio previše vezan za mene. Narcis je gotovo poludio nakon Polibijeve smrti. Tjednima je bio nedostupan i očito čekao svoju priliku za osvetom.
Dočekao ju je. Nabavio je brojne svjedoke mojih prijestupa, neke je i potkupio, mahnito otrčao u Ostiju i sve izložio Klaudiju. Ogolio me doslovno do gole kože. Činio je sve da ne bih došla pred Klaudija. Znao je da i dalje imam preveliku moć nad njim. Ne samo ja svojim slatkim riječima, već su tu i naša djeca koja se zalažu za moju nevinost. Tu je i vestalka Vibija… Mnogi su me ipak izrazito cijenili, bez obzira na sve moje postupke.
Klaudije me pozvao sutradan ujutro u palatinsku palaču da mu sve objasnim. Ljubljeni moj Silije nije dobio takvu priliku. Sudilo mu se za veleizdaju, da pokušava svrgnuti Klaudija. Unatoč svim pokušajima obrane na sudu, nije se uspio opravdati. Pokušavao je i svim silama dokazati moju nevinost. Ni tu nije uspio, no ponovno je pokazao nevjerojatnu hrabrost i srčanost. Nije gnjidama dopustio da ga smaknu. Otišao je časno s ovoga svijeta. Bogovi će ga sigurno nagraditi za takvu smrt. Možda nam se bogovi smiluju i ponovno spoje naše duše u podzemnom svijetu…
Ah, životni sat otkucava moje posljednje trenutke. Vidim pretorijance kako se probijaju kroz stražu Lukulovih vrtova. Bijesna sam, jadna, očajna, nemam više izlaza…
Ponovno mi kroz misli prolazi majčina ideja da časno odem s ovoga svijeta, da tim nitkovima opet pokažem da sam samo ja gospodarica svoga tijela, svoje sudbine… I upravu je! Otići ću dično, kao moj ljubljeni Silije, unatoč tome što sam meretrix augusta.
Razvratnica, seksualna predatorica, nimfomanka, proždiračica, egzekutorica, carica bludnica… Dodavali su svakakve nazive mojoj osobnoj iskaznici.
Neka su! Mogu me nazvati kako god žele. Ne sramim se svoje požude. Ona je dio moga bića. Ona je dio moje osobnosti. Ona je moja sloboda. Ona me činila živom! A živjela sam uistinu punim plućima, čime bi se posramili čak i mnogi muškarci, a njima je ipak sve dozvoljeno. Ne sramim se niti ostalih prijestupa. Ne sramim se i ne žalim za niti jednom naručenom smrti. Jedino žalim što nisam dulje uživala u ljubavi s mojim Silijem.
Neka sam pokazala cijelom patrijarhalnom rimskom društvu da sam ravnopravna muškarcima. Zato se ne bojim umrijeti. Časno nosim oko vrata sve etikete koje su mi prišili. I sad ću časno okončati svoj život!
Sigurno će nakon moje smrti pokušati izbrisati moje ime iz povijesti. Neka samo probaju! Ovakva avantura života koju sam ja doživjela, rijetko se susreće. Mogu prekrižiti moje ime na spomenicima. Mogu razbiti moje portrete. Mogu spaliti sve spise gdje piše Mesalina. Moja priča ušla je u urbanu legendu. Narod će nastaviti pričati o mom životu, nebitno pozitivnu ili negativnu. Bitno je da ostanem u sjećanjima ljudi.
A već će se roditi onaj koji će na ovaj ili onaj način biti fasciniran mojom životnom pričom. Neće me se tako lako riješiti. O Valeriji Mesalini, ženi koja se usudila živjeti punim plućima, koja je prkosila tradiciji, onoj koja je bila punopravna gospodarica svoga tijela i tijela mnogih ljudi, oslobodila svoju seksualnost… O toj Mesalini će mnoge generacije pričati, pisati i stvarati razna umjetnička djela.
Spremna sam!”
(Mesalina je napokon smogla snage oduzeti si život vlastitim rukama. Kada je konačno krenula prerezati si vrat, preduhitrio ju je pretorijanac zarivši joj mač u utrobu. Mesalina je ipak nečasno skončala, onako kako je i živjela. Ostalo je povijest!)
Sviđaju vam se ovakvi tekstovi? Zavirite u našu Povijesnu ispovjedaonicu i pronađite ih još!
*Autorski tekstovi Čuvarica vremena u rubrici Povijesna ispovjedaonica rezultat su kreativnog pisanja uz pomoć dostupnih povijesnih izvora i relevantne znanstvene literature.
Izvori:
- Tacit, Anali, Matica hrvatska, Zagreb, 1970.
- Gaj Svetonije Trankvil, Dvanaest rimskih careva, Naprijed, Zagreb, 1978.
- Thomas A. J. McGinn, Prostitution, Sexuality, and the Law in Ancient Rome, Oxford University 1998, p. 170.
- Harriet I. Flower, The Art of Forgetting: Disgrace and Oblivion in Roman Political Culture, University of North Carolina 2011, pp. 182–189.
- Eric R. Varner, “Portraits, Plots, and Politics: “Damnatio memoriae” and the Images of Imperial Women”, Memoirs of the American Academy in Rome, Vol. 46 (2001), pp. 41-93.
- Barbara Levick (1990). Claudius. Yale University Press.
- Nicholas Reymond, Meretrix Augusta: The Treatment of Messalina in Tacitus and Juvenal, McMaster University 2000.(https://macsphere.mcmaster.ca/bitstream/11375/15678/1/Reymond%20Nicholas.pdf
- https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.02.0137%3Abook%3D10
- https://www.poetryintranslation.com/PITBR/Latin/JuvenalSatires10.php#_Toc284248936
- https://www.poetryintranslation.com/PITBR/Latin/JuvenalSatires6.php
- https://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Cassius_Dio/home.html
- https://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Gazetteer/Places/Europe/Italy/Lazio/Roma/Rome/_Texts/PLATOP*/Horti_Luculliani.html
- https://www.enciklopedija.hr/clanak/parke
- https://en.wikipedia.org/wiki/Messalina
- https://www.enciklopedija.hr/clanak/klaudije-i
- https://www.pinterest.com/pin/527202700134350527/
- https://historyandarchaeologyonline.com/the-empress-messalina-whore-or-victim/