Vještice u antici 4. dio - Čuvarice vremena

“Pad Rima”, Thomas Cole, 19. st. Izvor: https://www.alison-morton.com/2022/03/21/reasons-for-the-fall-of-rome/

“Stojim na najvišoj mogućoj točki nedaleko Vječnoj grada. Eh da, Vječnog grada. S ovoga mjesta vidim samo palež i ruševine, a ne zlatni grad Rim. Čuju se samo neutješni i bolni vriskovi zatrpanih ljudi. Osjeća se miris smrti i bolesti. Već su strvinari počeli na veliko opsjedati grad ne bi li zasladili svoje kljunove još uvijek vrelim leševima. Rim je nekada bio velik! Cijeli poznati svijet mu se klanjao stoljećima. Tom svom prestižu, sjaju, moći presudili su najobičniji germanski barbari. Mah, koga lažemo! Rim je prava trulež beskičmenjaka i prevaranata već desetljećima, ako ne i stoljećima. Pokvarenjaci su si sami presudili odavno. Ovi barbari samo su bili šlag na torti. Ne znam im niti ime, ali im uveliko zahvaljujem što su me uspjeli spasiti iz okova ropstva. Mene, najobičniju prostitutku. Ne znam niti sama kako sam uspjela pobjeći oštricama neprijatelja. Ne znam čime sam to zaslužila, ali sigurno su me bogovi čuvali u bijegu. Možda su sve one molitve ipak urodile plodom, pa su se smilovali mojoj teškoj sudbini. Barbari su banuli u bordel u kojem sam radila. Vlastitim očima vidjela sam kako su prosijali utrobu našoj leni Belloni, staroj oronuloj svodnici. Nisam ni trepnula kada sam vidjela da pada mrtva na tlo. Moram priznati da sam osjećala veliko olakšanje što sam je se riješila, mada me je uzela pod svoje okrilje s ulice još dok sam bila malo dijete. Našla me izgladnjelu i promrzlu, bačenu pokraj kante za smeće u najprljavijoj rimskoj ulici. Nisam imala niti ime. Nisam znala govoriti. Nazvala me Balbina. Pružila mi je dom, hranu, odjeću, naučila me čitati i pisati… no ništa nije bilo besplatno. Čim sam dobila prvu menstruaciju, bacila me u ralje nemorala i tjelesnih užitaka. Mnogo je godina prošlo dok joj nisam uspjela sve otplatiti. Najvjerojatnije me je često zakinula, mogla sam puno prije vratiti dug. Kada sam to uspjela, nisam znala što dalje, pa sam ostala i dalje raditi kod Bellone.

Freska iz bordela u Pompejima. Izvor: https://www.historyhit.com/the-worlds-oldest-profession-prostitution-in-ancient-rome/

Bellonin bordel nije bio ugledan, odnosno u njega nisu dolazili ugledni Rimljani, već najobičniji građani i oslobođenici željni zabave. No Bellona nije toliko dugo poslovala samo isključivo zbog plaćenog seksa. Bellona je bila poznata čarobnica čije su usluge tražili pripadnici najviše rimske društvene scene. Bordel je bio samo krinka za pravi njezin posao. Ja sam s godinama postala njezina glavna naučnica. Naučila me bajanju i izradi ljubavnih amuleta. Često smo znale u sitne noćne sate prizivati duhove, da nam pomognu održati posao što dulje netaknutim od strane civilnih vlasti. Često je prizivala zle demone, da naškode poslovanju drugih javnih kuća. Takve obrede pokušavala sam u početku izbjeći, no s vremenom sam se predomislila. Nikad ne znaš za što bi mi moglo koristiti takvo znanje u budućnosti. Osobno sam protiv korištenja magije u zle svrhe, ali nikad ne znaš što ti život nosi, hoću li se ikada boriti za golo preživljavanje, pa sam stoga Belloni pomagala i u tome. Upravo sam se one noći kad su barbari provalili u Rim, molila zlim duhovima da ih otjera iz Rima, a istovremeno dobrima da me nekako izbave iz ralja smrti. Nadalje, posebno sam izučila pripremanje philtre. Naime, Bellona je bila maherica u izradi čarobnih ljubavnih napitaka. Svaki pripravak napravila je uz odgovarajuće čarobne riječi. Štoviše, niti jedan nije bio isti, već personaliziran za svakog posebnog klijenta. Niti jedan klijent nije se požalio na njegovu učinkovitost. Posebice su bili popularni njezini pripravci za mušku potenciju. Navodno je muškarac, koji bi popio taj posebni napitak s dodatkom španjolske mušice, mogao izdržati cijelu noć u strastvenim užicima. Zanimljivo je da joj vlasti nikada nisu poslale nikoga u pretres kuće za tim napicima. Svi su znali čime se bavi, a kao da su žmirili na jedno oko. Naime, još od kada je kršćanstvo postalo slobodna religija, masovno se nastojalo iskorijeniti magiju. I u najzabačenijem kutku Rima znalo se da crkvenjaci, tzv. crkveni oci, žustro osuđuju magiju.

Konstantin I. Veliki, rimski car koji je 313. godine Milanskim ediktom proglasio sve vjere u Carstvu ravnopravnima. Izvor: https://www.enciklopedija.hr/clanak/konstantin-i-veliki

Kažu da su ti crkveni oci bili najugledniji i najutjecajniji biskupi kršćanskih crkava. Pisali su razne traktate. Ti isti crkveni oci najveći su protivnici magije. Nazivaju je đavoljim dijelom, najopasnijim oblikom krivovjerja i traže smrtnu kaznu za njezine korisnike. Primjerice, žene koje su (ne)namjerno nekome naudile svojim ljubavnim napitkom ili bajanjem, zatim žene koje su pravile napitke za pobačaj, na koncu svi čarobnjaci koji su priznali da se bave magijom trebaju se tretirati kao da su počinili ubojstvo. Zabranjivali su i upotrebu supstanci poput kukute, daždevnjaka, akonita, borove gusjenice, mandragore i španjolske mušice. Osim ovih istaknutih kršćanskih biskupa, kažnjavanja magije doticalo se i kanonsko pravo, odnosno određeni propisi koje donosi kršćanska zajednica. Donosili su kazne za sve vrste magije, nebitno je li ona bijela ili crna. Težina kazni ovisila je o vrsti magijske djelatnosti, a njezina glavna svrha bila je otjerati đavla iz osobe i vratiti ju kršćanstvu. Tako se, primjerice, čarobnjaci, izvođači bajanja, astrolozi, tumači snova, tvorci amuleta i karizmatici trebaju ekskomunicirati iz zajednice. Ostale magijske radnike treba podvrgnuti dugom ispitivanju s ciljem da se obrati i vrati u kršćansku zajednicu. Pravim čarobnjakom ili vješticom smatrala se ona osoba koja je posjedovala knjige jer se vjerovalo da je tu knjigu dobio/la od samog đavla. Heh, da, kada bi sve ove moje misli izrekla na glas nekom sugovorniku, zasigurno bi se pitao odakle jedna najobičnija prostitutka ima toliko znanja. Odgovor leži u tome da sam lako pamtila i uvijek sam bila željna znanja. A puno toga naučio je je on, Lucije Maksim Stariji. Lucije Maksim bio je pripadnik konjaničkog rimskog staleža. Nije bio član društvene elite, ali je bio vrijedan čovjek i svojoj obitelji priskrbio je dovoljno prihoda za lagodan život. Njegov glavni posao bilo je nabava konja za rimsku vojnu konjicu. Kao takav održavao je brojne veze sa senatorskom društvenom kremom. U više navrat su mu nudili status senatora, no svaki put je odbio jer se nije želio miješati u politiku. Luciju je bilo najvažnije da ostane dobar biznismen. Politika ga nije nimalo zanimala. Bio je kršćanin, ali ne preponizni. Volio je popiti koju čašicu više i zaglibiti u zagrljaju drugih žena. Često je posjećivao naš bordel, točnije uvijek je zalazio kod Fatime. Sjećam ga se još od kada je prvi put kročio nogom kod nas. Bio je još dosta mlad, možda u ranim 40-ima. Jednom zgodom slučajno sam se zabila u njega i prolila sve Bellonine ljubavne napitke po njemu. Kako li je samo Bellona bila ljuta na mene! Maksimu se duboko ispričala i rekla mu da će nadoknaditi uništenu odjeću. Dogovorili su se da ću doći jedan dan u njegovu kuću, pomoći njegovim slugama u poslovima oko cijelog imanja. Taj dan bio je sudbonosan. Lucije je shvatio koliko sam zapravo spretna (izuzev one nezgode), okretna i bistrog uma. S druge strane, bila sam izrazito lijepa mlada djevojka, duge valovite zlatne kose i neobično plavih očiju. Odmah sam zapela za oko njegovom starijem sinu, Luciju Maksimu Mlađem. No sin Lucije imao je jedan hendikep. Kao dijete kao je s konja i ostao impotentan, što se tek otkrilo kada je ušao u mladenačku fazu bujanja hormona. Otac mu je pokušavao probuditi seksualnu moć mnogim prostitutkama, no uzaludno. Pokušao se dogovoriti i sa mnom.

Prikaz cara Konstancija II, borca protiv antičke magije. Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Konstancije_II.

Pristala sam. Zauzvrat, Lucije Maksim me podučavao mnogim stvarima, od poslovanja, kulture, povijesti, umjetnosti do filozofije. No sve to odvijalo se u dosluhu s mojom lenom Bellonom. Bellona je pristala na ovu suradnju iz jedne stvari: Lucije Maksim obećao je da će Bellonin bordel ostati netaknut u progonu magijskih djelatnika. Bellona je odlučila prihvatiti kršćanstvo i (ironično) postavila oltar Svetom Trojstvu u svoju javnu kuću. Svi smo mi znali da je to maska za rimsku javnost ne bi li nastavila neometano raditi. Štoviše, sve su njezine djelatnice, koje nisu kršćanke, uključujući i mene, morale se pokrstiti. Osjećao se smrad licemjerja čim bi ušla u prostorije naše javne kuće, no kako je rekla naša šefica: “Sve za posao!” Srećom, pa naši klijenti nisu marili za naše vjersko opredjeljenje, važno im je bilo samo da su oni tjelesno zadovoljeni. No moram priznati da mi je taj dio prvo teško pao. Prihvatiti vjeru ljudi koji su toliko progonili magijske djelatnike zadnjih desetljeća, osobe koje su većinom bili šarlatani i samo su pokušavali preživjeti u ova teška vremena… A sve je počelo sa zakonom cara Konstantina, preobraćenika u kršćanstvo. Zabranio je privatne haruspicije (gatanje iz iznutrica), dok su javne ipak dozvoljene. Kazna za kršenje dekreta bila je smrt gatare, a egzil i konfiskacija imovine klijentu.

Prikaz cara Valensa na rimskom novcu. Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Valens

Nekoliko desetljeća kasnije stupa na scenu Konstancije II. Njegov zakon zabranio je Kaldejce, sve čarobnjake, vidovnjake, astrologe, proroke, nekromante izvođenje noćnih rituala, te općenito sve magijske radnike koji izvode crnu magiju. Od njegovog doba nastaje i termin malefici, umjesto prijašnjeg magi. Maknuo je i imunitet od torture onima koji su ga do tada imali. Krenula su masovna pogubljenja i progoni, a nastavljena su u doba istočnog rimskog cara Valensa. Vještičarenjem se posebno pozabavio i Teodozije Veliki. Car je to koji je odbacio Milanski edikt i proglasio jedino kršćanstvo dozvoljenom religijom. Zabranio je sve oblike magijskih radnji, a zabrani je dodao i sve oblike stare rimske religije ili, kako je on to nazivao, praznovjerja i poganstva. Koliki su samo ljudi izgubili glavu. Oni jedva preživjeli svoju bol i patnju prenijeli su na svoje potomke. Smanjio se broj magijskih djelatnika. Mnogi se nisu usudili više baviti magijom ne bi li izgubili glavu. Ruku na srce, gotovo svi su bili najobičniji šarlatani, osobe koje su ovim putem htjele zaraditi za kruh. Ako je kome i uspjela neka magijska radnja, više je to bila puka sreća.

Gravura koja prikazuje cara Teodozija I. Velikog, velikog borca protiv antičke magije. Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Teodozije_I._Veliki

Bellona je ipak bila nešto drugo. U vjerodostojnost njezinih čarolija sam se sama uvjerila na vlastitoj koži. Nikada neću zaboraviti kako mi je spasila život nakon gadne infekcije koju sam dobila nakon što sam doživjela pobačaj. Nisam niti znala da sam trudna, doduše menstruacija mi je kasnila, ali uvijek sam se s klijentima štitila. Bol u maternici, nevjerojatno krvarenje, groznica i treskavica skoro su mi presudili to jutro. U bunilu se sjećam da mi je dala neki napitak trpkog okusa i dok mi ga je davala žlicu po žlicu, izgovarala je neke riječi na jeziku koji nisam nikada čula. Sljedeće čega se sjećam jest da sam se probudila iduće jutro sva u jednom znoju i s lokvom krvi i čudnim komadom tkiva pod svojim nogama. Bellona mi je rekla da je to moje nerođeno dijete koje je moje tijelo iz nekog razloga odbacilo. Psihički sam se oporavljala još mjesecima, a utjehu sam pronašla upravo u čarolijama. Od toga dana intenzivno sam sudjelovala u svim Belloninim obredima i čaranjima razne vrste. Dogovorila sam se s Bellonom da neću više prodavati svoje tijelo za novac. Nakon one noći nisam više mogla podnijeti da me dodirne muška ruka. Stoga sam postala njena desna ruka u vođenju poslovanja bordela, kao i u bavljenju magijom. Bellona je u meni vidjela izniman talent za magiju. Često me učila stvari za koje netko ne bi bio još godinama dorastao. Ja sam sve uspješno svladala. I tražila svakim danom sve više i više i više. Toliko sam se ispraksala da sam imala vlastite klijente. Bellona nikad na to nije bila ljubomorna. Štoviše, često bi mi govorila da sam ja njezina nasljednica, da će mi sve svoje ostaviti u oporuci nakon svoje smrti. To znanje pomoglo mi je da probam vratiti potenciju Luciju Maksimu Mlađem. Bio je jako težak zadatak. Probali smo mu povratiti muškost sa svim djevojkama u našem bordelu, onima koje su tek počele raditi, kao i s onim iskusnima. Sastanci su se dogovarali svakog ponedjeljka, srijede i petka navečer. Bilo je i perioda smo probali svakog dana u tjednu. To vrijeme sam malterne živjela u njihovoj kući, dobila sam vlastitu sobu u dijelu obiteljske kuće gdje su obitavale sluge. Čak smo probali i s djevojkama iz drugih bordela. Mnoge napitke i kreme napravila sam po Belloninim napucima, no uzaludno. Čak sam nekoliko puta rekla Belloni da mi napravi napitak, kremu, tablete, bilo što. Niti njezine magične majstorije nisu urodile plodom. Probala sam i prizvati duhove u pomoć, mislili smo da ga je možda zaposjeo neki zli demon. Niti to nije upalilo. Bila sam očajna. Nisam znala više što napraviti. Suosjećala sam s jadnim Lucijem. Koliko mi se samo puta znao jadati radi svoga hendikepa. Smatrao je da sa mnom može razgovarati o svemu. Toliko je želio da njegova muškost profunkcionira te da postane dostojan nasljednik svoga oca. Nikad se nije libio pustiti suzu i ogoliti mi svoju dušu. Jako je patio. Silno sam mu željela pomoći. Lucije je bio jako naočit čovjek, guste i crne kao ugljen kose. Jedno oko bilo mu je modro kao najplavije more, a drugo pak intenzivno zeleno. Uz predivnu vanjštinu, još je bio bolji čovjek s velikim Č, plemenite duše i nježnog srca. Kad sam ga tek upoznala, bio je u kasnim 20-ima, u najboljim godinama za ženidbu i stvaranje obitelji. Ja sam tek napunila 25. Od početka dogovora s njegovim ocem, ja nikada nisam bila u planu da njegovom sinu pružam seksualne usluge. Ne znam, možda se to i podrazumijevalo, ali kao da je naš dogovor išao u tome smjeru da ja pripremam čarobne pripravke i tražim mu djevojke. A onda se dogodilo jedne kišne večeri…

Rimski mozaik koji prikazuje dvoje ljubavnika. Izvor: https://www.historyhit.com/the-worlds-oldest-profession-prostitution-in-ancient-rome/

Toliko je lijevalo te noći, munje su sijevale, vjetar je nosio sve pred sobom i čupao stabla, da se nisam uspjela vratiti doma. Stara poganka u meni rekla bi da se to bogovi ljute jer su ih ljudi zaboravili i okrenuli se samo jednom Stvoritelju. Stare sluškinje su komentirale da se ne sjećaju ovakve apokalipse. Moja intuicija govorila mi je da je to predznak da se vrijeme i društvo polako mijenjaju. Dolazi novo doba, ali pitanje je li bolje ili još mračnije doba. Inače sam jako dobro mogla predvidjeti ishod neke situacije, no te večeri sve mi je bilo u magli. Nisam ništa drugo mogla nego ostati u dodijeljenoj mi sobi. Svakakve su mi misli prolazile kroz glavu, pogotovo tada jer već dugo nisam bila sama sa sobom. A onda sam čula lupanje po vratima sobe, nervozno i s toliko očaja. Oklijevala sam otvoriti vrata, no bila sam prisiljena jer sam imala osjećaj da će ih osoba s druge strane polomiti. Bio je to Lucije u stanju kakvog ga nisam nikada vidjela. Mokre kože od kiše, očiju upalih od plaća, besciljnog pogleda. Sav se tresao. Počeo je padati u nesvijest, no nekako sam ga uspjela pridržati i posjesti na krevet. Pustila sam ga da dođe k sebi. Kada se smirio, uputio mi je najtužniji pogled na svijetu. Bilo mi je jasno zašto je ovdje. Seansa opet nije urodila plodom. A onda je gorko zaplakao. Dopustila sam si taj privilegij i privukla sam ga u svoj zagrljaj. Tada me je upitao zašto nikada ja nisam došla u njegovu, kako je on to nazivao, sobu za poticanje potencije. Što sam mu drugo mogla reći osim da nikad nisam bila u planu, da je bio takav dogovor mene i njegovog oca? Nisam znala kako to lijepo sročiti, a da da još dodatno ne rasplamsam njegov čemer. Nisam općenito znala što reći. Kao da sam se skamenila, riječi nikako nisu mogla izaći iz mojih usta. No moj pogled mu je sve govorio. Voljela sam ga, cijelim svojim bićem. Znala sam ga je ta ljubav nemoguća, stoga se nisam niti prepustila svojim osjećajima. Tiho i potajno sam ga voljela i dala sve što je u mojoj moći da ga riješim tjelesnog hendikepa. A onda se pokazalo da je cijela priča zapravo bila blokada u njegovoj glavi. Privukao me je još snažnije k sebi. Kad su nam se usne napokon spojile, sva potisnuta strast i žudnja preplavile su naša tijela. Spasila sam ga iz jada impotencije. Sve što mu je trebalo bio je dodir duboke i istinske ljubavi, nesebične i plemenite, one koja daje vlastiti život za voljenu osobu. Od te noći, nikada mu više nisam poslala prostitutke u odaje. A ja se i dalje nisam podala niti jednom drugom muškarcu. Platili smo jednoj djevojci da ispriča njegovom ocu da su pripravci napokon proradili i da je izliječen njegov hendikep. Lucije Stariji bio je presretan. Pripremio je gozbu za čitavu rimsku društvenu kremu. Danima se nije trijeznio. Lucije Mlađi i ja potajno smo se viđali još neko vrijeme i uživali u našoj zabranjenoj ljubavi. Znala sam da to neće dugo trajati. Ubrzo mi je došao s viješću da je zaručen za jednu rimsku gospođicu, koja je pripadala istoj klasi kao i on.

“Magični krug”, John William Waterhouse, 19. st. Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Witchcraft

Bila sam toliko bijesna, željela sam sve porazbijati, proklinjala sam svoju sudbinu. Htjela sam prizvati zle demone, da spriječe njegov brak. Nisam ništa učinila. Znala sam da ne bih s tim dobila ništa. Ipak sam ja najobičnija prostitutka. Niti jedna se od nas nije uspjela izvući iz pakla nemorala, barem niti jedna iz Belloninog bordela. Prihvatila sam tu vijest, iako je toga dana nešto u meni umrlo. Zaželjela sam mu svu sreću ovoga svijeta Zadnji put smo se odali našoj ljubavi večer prije njegovog sudbonosnog dana. I to je bio posljednji put da sam ga vidjela. Čula samo nakon nekog vremena priču da se oženio i dobio dijete. Nažalost, dijete je umrlo od groznice nekoliko dana nakon rođenja. Kad sam čula tu tragediju, toga dana je drugi put u meni nešto umrlo. Svim srcem željela sam otrčati Luciju i utješiti ga, no znala sam da od toga neće biti ništa. Vratila sam se svojim uobičajenim zadaćama kod Bellone. Bellona je znala za cijelu našu priču. Nije me silila na prostituciju. Dovoljno joj je bilo da vodim poslovanje njezine javne kuće. Ona je već bila umorna od svega, rekla je da ide u zasluženu mirovinu. Naravno, ljubavi prema magiji nije se odrekla. I dalje je mutila i čarala kad god je stigla. I ja zajedno s njom sve do najezde barbara. I eto me, stojim na najvišoj mogućoj točki nedaleko Rima. Izvukla sam jedva živu glavu. Međutim, dobila sam i novu priliku za životom. Gdje, kako… ne znam, vrijeme će pokazati. Ne želim još o tome razmišljati, samo želim naći sigurni krov nad glavom. No ne mogu ne razmišljati što se dogodilo s Lucijem i njegovom obitelji. Jesu li se uspjeli spasiti ili su poslani u zaborav povijesti. Neću nikada saznati… Ili možda hoću?? Vidim u daljini da mi se približava poznati lik. Obrisi tijela koje sam toliko dobro poznala. Poderane i krvave odjeće. Oči od čijeg bi pogleda sva protrnula… Vidim Lucija i sreću na njegovom licu što me je prepoznao. Živ je, moj voljeni je živ!!! Ja sam živa!!! Možda su ipak bogovi odlučili biti na mojoj strani! Možda su ipak sva ona čaranja i prizivanja urodila plodom! Možda ova prostitutka Balbina ipak doživi sretan kraj! Možda… 🙂 “ * Svi likovi ove priče izmišljeni su (osim imena careva i crkvenih otaca), a poslužili su kao sredstvo komentiranja društvenih prilika kasne antike, posebno vezanih uz pitanje magije.

Sviđaju vam se ovakvi tekstovi? Zavirite u našu Povijesnu ispovjedaonicu i pronađite ih još!

Bibliografija:

Gibbon, Edward (1776–89), The Decline and Fall of the Roman Empire.

MacMullen, Ramsay (1984), Christianizing The Roman Empire AD 100–400, Yale University Press.

Pharr, C. (1932). The Interdiction of Magic in Roman Law. Transactions and Proceedings of the American Philological Association, 63, 269. https://doi.org/10.2307/283219

Matthew W. Dickie, Magic and Magicians in the Greco-roman world; Routhledge, London and New York, 2001.

https://en.wikipedia.org/wiki/Persecution_of_pagans_under_Theodosius_I

https://en.wikipedia.org/wiki/Witchcraft

https://www.alison-morton.com/2022/03/21/reasons-for-the-fall-of-rome/

https://strangebritain.co.uk/witchcraft-magic/witches-in-roman-britain

https://www.enciklopedija.hr/clanak/konstantin-i-veliki

https://enciklopedija.hr/clanak/crkveni-oci

https://hr.wikipedia.org/wiki/Konstancije_II.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Valens

https://hr.wikipedia.org/wiki/Teodozije_I._Veliki

https://www.historyhit.com/the-worlds-oldest-profession-prostitution-in-ancient-rome/