Zanimljive priče iz gastro povijesti

Hrana predstavlja univerzalno ljudsko iskustvo – koliko god da je svakodnevna potreba, toliko i obogaćuje našu svakodnevicu. Zato i ne čudi da se u povijesti mogu pronaći različite zanimljive notice povezane s hranom.

KAKO SU JELI KINESKI STARI

Kineska hrana je danas poznata diljem svijeta i upute kako ju pripremiti se mogu pronaći u raznim kuharicama ili na internetskim stranicama s receptima. Drevni Kinezi posebno su  cijenili kulinarsko umijeće, pa su tako Konfucije i Lao Tse smatrali da se državnom treba upravljati onako kako se priprema riba – taktično i sa što je manje moguće strke.

Dio vrijednih informacija o tradicionalnom kineskom kulinarskom umijeću do nas je došao iz grobnica. Da, dobro ste pročitali – iz grobnica. Jedan takav kulinarski pronalazak odvio se 1999. kada je u Huxishanu (pokrajina Hunan) iskopana grobnica Wu Yanga (dinastija Han) koji je na vječni počinak otišao 162. pr. Kr. U njegovoj grobnici pronađena je knjiga s barem 155 recepata od kojih se 148 odnosilo na pripremu složenih jela od mesa. Knjiga je bila poprilično oštećena, ali zahvaljujući napornom radu konzervatora dio je rekonstruiran i interpretiran.

Jedan od rekonstruiranih recepata sadrži upute za klanje i čišćenje svinje te nekoliko faza pripreme i kuhanja prije konačnog kuhanja u slatkoj goveđoj juhi s vinom, soli, mesnim umakom, đumbirom i magnolijom korom. Ako niste preveliki obožavatelj svinjetine, ne brinite! Na isti način može biti pripremljena konjetina, janjetina i divljač. Moguće je da je kuharica stavljena u grobnicu kako bi Wu Yangovi sluge mogli pripremati hranu za njega u zagrobnom životu, a možda se radi i o receptima koji su pokojniku bili omiljeni.

KATOLIČKA DEBATA O ČOKOLADI

Kršćanska obveza posta, odnosno smanjenja količine i raznolikosti unosa hrane, imala je točno propisana pravila kojih se trebalo pridržavati. Međutim, kako su se u ta pravila uklapale namirnice koje su u Europu dolazile iz Amerike? Čokolada je u katoličkoj Europi izazvala poprilične rasprave u kontekstu posta. S jedne strane, čokolada se konzumirala kao tekućina, pa je trebala biti izuzeta od srednjovjekovnog posta. Tako nije kršila zabranu jedenja samo jednog punog i dva mala obroka dnevno, kao ni zabranu konzumiranja mesa. S druge strane, čokolada se često pripremala s jajima i mlijekom, a i smatrala se luksuznim proizvodom što je dopuštenost njezine konzumacije u vrijeme posta činilo upitnom.

Papa Pio V. je, nakon kušanja šalice čokolade, navodno izjavio da je ta tekućina tako lošeg okusa da njezino konzumiranje nije samo o nemoralna navika, već kazna te da zbog toga nema potrebe da ju zabrani. Papa Aleksandar VII. je pak bio drugačijeg mišljenja i za ovaj problem rekao „Liquidum non frangit jejunum“ („Tekućine ne kvare post“).  Tako je čokolada dobila papinsko odobrenje!

RAJČICA NA VRHOVNOM SUDU

Nije samo čokolada izazivala debate, rajčica je također bila (i ostala) predmetom rasprave. Pitanje je li rajčica voće ili povrće korijene vuče iz 19. stoljeća kada je na američki Vrhovni sud dospio slučaj Nix vs. Hedden. John Nix je trebao platiti porez na uvoz rajčica u Ameriku koji se primjenjivao na uvoz povrća općenito, no on je tvrdio da je rajčica voće i da ne treba platiti porez od 10 %. Vrhovni sud je 1893. rajčicu zakonski proglasio povrćem, na žalost svih poznavatelja botanike.

KRLEŽINA PRVA PLAĆA

Mladi Miroslav Krleža 1908. godine odlazi u kadetsku školu u Pečuh i tamo održava dobre odnose sa svojim zemljacima. Glumica Eliza Gerner zapisala je kako su mladom Krleži džepovi uvijek bili puni papirića i bilježaka. Tako je Milan Arko igrom slučaja pronašao bilježnicu s pjesmama koju je Krleža izgubio u borbi sa svojim papirima. Budući da ga je Krležin pjesnički talent oduševio, Arko je došao do vrlo zanimljive ideje. Naručio je pjesme za svoju djevojku koja je bila oduševljena ljepotom poezije i romantičnošću geste za koju je, naravno, smatrala da je isključivo Arkovo djelo. A što je Krleža imao od toga? Prijatelj ga je častio kafe-kremšnitama koje je pisac neobično volio!

Umjetnica Latica Ivanišević, koja je s roditeljima često posjećivala dom Miroslava i Bele Krleže, posvjedočila je o još jednoj slatkoj (ne)zgodi iz piščeva života. Čini se da je Krleža silom okolnosti zavolio čokoladnu tortu! Naime, Krležina domaćica Ivka je imala skroman kulinarski repertoar te se uvijek znalo što će se jesti od slatkog – sabijena čokoladna torta.

ŽELITE POSAO KOD EDISONA? PRVO POJEDITE JUHU!

Jeste li znali da mnogi pripisuju „izum“ intervjua za posao Thomasu Edisonu? Poznati izumitelj bio je poslovan čovjek čija je korporacija Thomas A. Edison, Inc. zapošljavala tisuće radnika. Edison je krajem 19. stoljeća počeo testirati kandidate koji su željeli raditi za njega, ispitujući vrlo specifična pitanja povezana s pozicijom za koju su se prijavili. Međutim, ubrzo je proširio proces i počeo uključivati testove koji nisu bili izravno povezani s pozicijom. Jedan od njih uključivao bio je svojevrstan gastro test.

Kandidatu je poslužena juha, a Edison je pažljivo promatrao njegovo ponašanje. Ako je kandidat dodao sol i papar prije nego što je kušao juhu, Edison ga više nije smatrao prikladnim kandidatom. Naime, želio je raditi s ljudima koji nisu donosili preuranjene i neutemeljene pretpostavke. Smatrao je da su kandidati koji su za začinima posegnuli prije kušanja pokazali manjak znatiželje i spremnosti za postavljanje pitanja što je bilo suprotno težnji inovaciji koju je očekivao od zaposlenika.

NEOBIČNE JUHE

Ljubitelj ste juha? Često kuhate uz vino, a ponekad ga stavite i u hranu? Vaše nepce uživa u slastima dobrog piva?

Ako ste na prethodna pitanja odgovorili „da” i pitate se kakve veze pivo i vino imaju s juhom, imamo neobične povijesne specijalitete za vas, i to iz kuharice koju je 1786. u Zagrebu objavio Đuro Deželić.

Želite pročitati još ovakvih tekstova? Kliknite na Cipela bečka, noga lička i uživajte!