„Zlato! Zlato! Zlato!“ – kalifornijska zlatna groznica

Zlato je oduvijek privlačilo ljude, te mu je kroz povijest i kulturu pripisan status vrijednosti i financijske sigurnosti. Slučajan pronalazak zlata 1848. na području Kalifornije započeo je zlatnu groznicu koja je zauvijek promijenila život tog područja.

KAKO JE PRONALAZAK ZLATA DOVEO DO BANKROTA?

John Sutter je u 31. godini napustio svoj dućan u Švicarskoj, ženu i petero djece te pobjegao u strahu od dužničkog zatvora. Otišao je u Kaliforniju, tada pod meksičkom jurisdikcijom, i 1841. uvjerio guvernera Juana Bautista Alvarada da mu prepusti upravljanje nad oko 50 000 hektara u blizini rijeke Sacramento. Tamo je podigao koloniju Nueva Helvetia (Nova Švicarska) koja će kasnije postati grad Sacramento.

U koloniji je izgradio je tzv. Sutterovu utvrdu unutar koje su se nalazile vojarna, pekarna, različite radionice i tvornica pokrivača. Zemlja koju je Sutton kontrolirao bila je djelomično naseljena doseljenicima, no svakako je bila dom američkim domorodačkim plemenima. Sutter je, kao mnogi doseljenici, u domorodačkom stanovništvu vidio i prijetnju i priliku za zaradu. Iako je dogovor temeljem kojeg je dobio zemlju podrazumijevao dobre odnose s domorodačkim plemenima, Sutton je ubrzo počeo eksploatirati njihov rad i zlostavljati ih na različite načine. Često je ugošćivao druge doseljenike kojima je pokazivao svu raskoš svog života, ali i nehuman odnos prema domorodačkom stanovništvu.

Nakon što je epidemija boginja znatno smanjila broj domorodačkog stanovništva koji je radio na njegovoj zemlji, Sutter je odlučio izgraditi pilanu na obližnjoj zemlji kako bi nadoknadio smanjen broj „radnika“. 1848. zadužio je Jamesa Marshalla za izgradnju pilane. Marshall je, prilikom provjeravanja kanala za vodu, uočio grumene zlata, no cijela priča bi se vjerojatno potpuno drugačije odvila da nije bio s domorodačkim stanovništvom koje ga je odvelo na lokaciju i iskopalo zlato. Naime, oni su znali za njegovo postojanje, ali mu nisu pridavali preveliku pažnju.

Međutim, pohlepa će ubrzo dobiti svoj zamah. Sutter i Marshall su dogovorili partnerstvo i pokušali svoje otkriće zadržati tajnom, no to je, naravno, bilo nemoguće. Zemlju su preplavili tragači za zlatom koji su nerijetko krali njegovu urod i stoku, a i domorodačko stanovništvo ga je počelo napuštati kako bi se okušalo u potrazi za zlatom. Budući da je i nakon preseljenja u Kaliforniju nastavio donositi loše financijske odluke i živjeti vrlo raskošno, Sutter je ubrzo bankrotirao. Svakako nije pomoglo ni to što je, nakon što je Kalifornija došla pod jurisdikciju Sjedinjenih Država 1848., njegovo pravo na zemlju preispitano i odbačeno. Marshall također nije dobro prošao – umro je u siromaštvu  nakon neuspješne karijere kopača zlata.

Međutim, ovo otkriće zlata započelo je kalifornijsku zlatnu groznicu koja će biti katalizator za razvitak Kalifornije, demografske promjene u Americi, ali i genocid domorodačkog stanovništva.

TKO JE PLATIO NAJVIŠU CIJENU ZA OTKRIĆE ZLATA?

Priča, rekli bismo zasluženo, nije dobro završila ni na Suttera ni Marshalla. Nažalost, dobila je i svoje krvavo poglavlje koje je nerijetko zanemareno kada se govori o kalifornijskoj zlatnoj groznici. U idućih dvadeset godina stradala je većina domorodačkog stanovništva tog područja. Nakon što se vijest o otkriću zlata proširila, mnoge je obuzela zlatna groznica, te su u želji za „brzinskim“ bogaćenjem pojurili okušati svoju sreću.

Pri tome je do izražaja došao od prije prisutan rasizam prema domorodačkom stanovništvu koji je podržavala i vlada koja je „Indijanski problem“ smatrala prijetnjom suverenitetu. Doseljenicima je zakonom dozvoljeno „preuzimanje skrbništva“ nad domorodačkom djecom, uhićivanje domorodaca i za minimalne prekršaje te prisilan rad kojim bi odslužili kaznu koju su trebali platiti.

Takav tretman domorodačkog stanovništva poticao je i prvi guverner Kalifornije, Peter Burnett. Iako svjestan da doseljenici donose bolesti i zauzimaju teritorij domorodačkom stanovništvu, Burnett je izjavio da će treba očekivati nastavak rata između rasa sve dok indijanska rasa ne izumre. Štoviše, financirao je naoružavanje lokalnih paravojnih postrojbi koje su ubijale domorodačko stanovništvo. Ubrzo su i doseljenici počeli ubijati domoroce za što nisu bili kažnjeni od strane lokalnih vlasti, već nagrađeni.

Zlatna groznica je imala velik utjecaj na okoliš. Šume su opustošene, a tlo i voda su zagađeni kemikalijama iz procesa rudarenja, poput žive koja se koristila za izdvajanje zlata iz rude. Kemikalije i mulj koji su stvarani kao nusprodukt rudarenja zlata, naštetili su bioraznolikosti područja, doveli do pomora ribe i uništenja dijela prirodnih resursa o kojima je domorodačko stanovništvo ovisilo.

Tisuće domorodaca je ubijeno, a mnogi su morali raditi u iznimno teškim uvjetima do smrti. Uz to, silovanja, otmice, gladovanja, raseljavanja i stradanja od bolesti koje su donijeli domoroci dodatno su smanjili broj domorodačkog stanovništva. Tako su najveću cijenu platili upravo oni.

KAKO SE OBOGATITI ZA VRIJEME ZLATNE GROZNICE?

Kako se vijest o zlatu proširila, tako je sve više doseljenika pristizalo u Kaliforniju u potragu za svojim komadićem (ili bolje rečeno, grumenom) sreće. Zlatna nalazišta su uglavnom bila koncentrirana na području Sierra Nevade i Kalifornije, a San Francisco je služio kao prometno središte iz kojeg se navedenim teritorijima moglo pristupiti. Tako se broj stanovnika tog grada u samo dvije godine povećao 25 puta.

U početku kalifornijske zlatne groznice, bilo je puno više prilika za obogatiti se nego kasnije. Tako su, primjerice, John i Daniel Murphy 1848. pronašli zlato u vrijednosti od 1.5 milijun dolara, i to unutar godinu dana. Takav iznos bi danas vrijedio oko 60 milijuna dolara! braća Murphy su vjerojatno bili najuspješniji kopači, a bilo je i ostalih koji su si znatno poboljšali financijsku situaciju. Međutim, nije bilo tako jednostavno zadržati stečeno blago.

Život u područjima bogatim nalazištima zlatom bio je zloglasno skup. Osim toga, kockarnice, krčme i bordeli su mamili kopače zlata i nerijetko ih vraćali u nezavidnu financijsku situaciju. Neki su pak uvidjeli da je zlatnu groznicu bolje iskoristiti za otvaranje tvrtki koje bi se okoristile od priljeva stanovništva. Tako su se nerijetko obogatili trgovci, a ne kopači zlata.

Primjerice, u San Francisco je 1853. došao Levi Strauss i otvorio podružnicu obiteljske veleprodajne tvrtke te je u idućih 20-godina izgradio vrlo uspješnu karijeru. Isprva je prodavao platnene cerade i pokrivače za vagone, a jednog dana mu je krojač Jacob Davis poslao pismo koje će promijeniti sve. Davis je u pismu opisao jedinstven način na koji je šivao traperice – koristio je zakovice na mjestima naprezanja i tako im produžio vijek. Uočivši veliku potrebu za kvalitetnim radnim hlačama koje mogu izdržati naporan cjelodnevni rad, Strauss je, u suradnji s Davisom, predao zahtjev za patent i počeo s proizvodnjom. Tako su nastale kultne Levi’s traperice!

PRONALAZAK ZLATA TREBA POŠTENO PROSLAVITI

Kao što je spomenuto, bilo je i onih koji su se obogatili kopajući zlato. Prema predaji, jedan od njih je 1849. uletio u salon hotela El Dorado u Hangtownu (danas Placerville, Kalifornija) i slavodobitno objavio da ga je sreća napokon pomazila.  Dio zlatnog grumenja prosuo je po šanku i zahtijevao da mu se pripremi najfinije i najskuplje jelo kako bi proslavio svoj pronalazak.

Kuharica je sretnika upozorila kako su najskuplje namirnice na meniju jaja, slanina i kamenice. Iako sumnjičava da si kopač uistinu može priuštiti jelo od bilo koje od ovih namirnica, kuharica mu je rekla da bira. Kopač je iznenadio i nju i sve prisutne kada je zatražio da mu se pripremi cijela kaša jaja i kamenica, u to ubaci malo slanine i posluži. Izjavio je i da umire od gladi jer si nakon dolaska u Kaliforniju nije mogao priuštiti pošten obrok. Jelo koje mu je posluženo nazvano je Hangtown Fry i postalo je simbolom kalifornijske zlatne groznice.

AMERIČKI SAN ZA NEKE, ZA DRUGE NOĆNA MORA

Kalifornijska zlatna groznica ostavila je dugotrajan učinak SAD, potičući industrijski i ekonomski razvitak područja. Privukla je mnoge sanjare i avanturiste u potrazi za srećom i bogatstvom, odnosno za onim što će se razviti u tzv. američki san. Dok su neki doslovce iskopali svoje bogatstvo, drugi su uočili financijski potencijal u pružanju svega što bi rastućem broju stanovnika moglo zatrebati, pa je došlo do procvata stranih poduzeća. Slogan Kalifornije odaje počast svima koji su se tamo zaputili obuzeti zlatnom groznicom te glasi „Eureka!“ („Pronašao sam!“), a službeni nadimak Kalifornije od 1968. je Zlatna država.

Ipak, zlatna groznica je toliko obuzela mnoge da je dodatno rasplamsan rasizam uperen prema nebjelačkim doseljenicima, ali ponajviše prema domorodačkom stanovništvu. Mnogi su izgubili živote ili bili prisiljeni živjeti i raditi u nehumanim uvjetima. Ispuštanje kemikalija u okoliš dodatno je naštetilo ionako ranjivim domorodačkim zajednicama, a pohlepa za zlatom dovela je do njihovog prisilnog premještanja. 

Želite pročitati još ovakvih tekstova? Kliknite na Cipela bečka, noga lička i uživajte!