Krv nije voda: moćne žene Aleksandrovog kruga

U prošlom tekstu o ženama Aleksandrovog kruga podijelile smo s Vama priču o Aleksandrovim družicama: kurtizanama, ljubavnicama i vjenčanim suprugama. Svaka od njih ostavila je poseban trag u Aleksandrovom životu, no svima njima, osim dijeljenja postelje, zajednička je i karakteristika da su bile uglavnom pasivne promatračice povijesti. 

Od ove liste odskaču Aleksandrove legendarne ljubavnice Talestrida i Kleopis te vjenčana supruga Roksana. Legendarne ljubavnice bile su vladarice svojih naroda, a samim time i aktivne krojačice vlastitih sudbina. Roksana je pak nakon Aleksandrove smrti pokušavala osigurati tron njihovom sinu. Ostale žene više su poslužile kao zabava i razonoda.

Nisu samo one bile važan dio Aleksandrovog života. Tu su i njegova majka Olimpija, zatim sestra Kleopatra i polusestre Tesalonika te Kinana, a na koncu i nećakinja Adea Euridika. Osim što su dijelile istu krv s Aleksandrom, njihove priče iznimke su koje potvrđuju pravilo. Niti jedna od njih nije prihvatila etiketu podređene žene u tadašnjem društvu. 

Aktivno su se borile za bolju budućnost. Za vrijeme Aleksandrova života, djelovale su u sjeni velikog vladara, no za njegov boljitak. Najviše stupaju na povijesnu scenu u borbi dijadoha za Aleksandrovo nasljeđe. Bile su ambiciozne, moćne, neustrašive… Kao takve ulijevale su strah u kosti Aleksandrovih generala. 

Morali su ih se riješiti pošto-poto: gotovo svima je Suđenica Antropa prerano presjekla nit života. No nisu skončale uzaludno. Sve one borile su se za bolje sutra, za osiguranje makedonskog prijestolja. Povijest ih je zapamtila kao prave lavice.

Ovo je njihova priča. 🙂

MAKEDONSKA MEDUZA: majka Olimpija

Olimpija je bila epirska princeza. Ova žena je  nekoliko puta mijenjala ime. Rođena je kao Poliksena, kći kralja Neoptolema I., vladara epirskog plemena Molosijaca. Neoptolem je postao Filipov saveznik. 

Savez je rezultirao diplomatičkim brakom 357.g. pr. Kr. Postala je jedna od sedam supruga makedonskog kralja Filipa II., kojem je rodila sina Aleksandra Velikog nekoliko mjeseci nakon vjenčanja. Nakon udaje za Filipa, preuzela je ime Mirtala. Godine 356. pr. Kr. Filip je pobijedio na Olimpijskim igrama, te je u tu čast postala Olimpija. Kasnije ju još nazivaju i Stratonika. S Filipom je imala i kći, princezu Kleopatru. 

Filip je imao snažan utjecaj u susjedstvu. Uspio je pobijediti grčke polise, te je nakon toga 337. g. osnovao Korintsku ligu. Nakon što se Filip drugi puta oženio s Kleopatrom, kćeri makedonskog aristokrata Atala, Olimpija se vratila u svoj rodni kraj. U to vrijeme je Epirom vladao molosijski kralj Aleksandar, Olimpijin brat. Da bi održao dobrosusjedske odnose, Filip je dogovorio i brak kćeri Kleopatre sa svojim šogorom Aleksandrom 336. pr. Kr. 

Olimpija se vratila u Makedoniju da bi prisustvovala vjenčanju koje je završilo atentatom na Filipa. Mnogi smatraju da je upravo ona naredila atentat na supruga, kako bi njezin sin postao novi makedonski kralj. Bilo kako bilo, Aleksandar je preuzeo vlast i krenuo u napad protiv Perzijanaca. Olimpija je zatim naredila ubojstvo jedne od Filipovih udovica i malodobnog sina.

Imala je veliki utjecaj na Aleksandra. Neki izvori kažu da mu je često u mladosti šaputala da ju je u noći njegovog začeća posjetio sam vrhovni bog Zeus kako bi blagoslovio njegovo rođenje. Drugi izvori pak govore da mu je često govorila da je sam Zeus njegov pravi otac, pa je i samim time Aleksandar bog i predodređen za velike stvari.

Noć prije konzumiranja njihovog braka, Olimpija je sanjala da je grom pao na njezino tijelo, što je zapalilo veliku vatru, čiji su se podijeljeni plamenovi raspršili na sve strane, a zatim su se ugasili. A Filip je, neko vrijeme nakon što se oženio, sanjao da je zapečatio tijelo svoje žene pečatom, čiji je otisak, kako se moglo zamisliti, bio lik lava.  [Plutarch, Alexander 2]

Tijekom Aleksandrovih vojnih kampanji, ostala je u Makedoniji. Aleksandar nije njoj dao makedonsko regentstvo, već Antipateru (Filipovom generalu i diplomatu koji je pomogao Aleksandru u usponu na tron). Bez obzira na to, majka i sin često su razmjenjivali pisma i darove. Tri godine nakon Aleksandrovog preuzimanja prijestolja, pronalazimo je opet kod Molosijaca. Naime, njezin brat je umro tijekom vlastite kampanje u južnoj Italiji. Postala je regentica svom nećaku Eakidi.

 Nakon Aleksandrove smrti, krenula je borba za njegovo nasljedstvo. Perdika, Aleksandrov general, postao je regentom  u ime Aleksandrovog sina i mentalno zaostalog  brata, Filipa Aridaja (sin Filipa i Tesalke Filine, konkubine), za kojeg se šuškalo da mu je Olimpija oštetila um još u djetinjstvu. Pokušao je i oženiti Antipaterovu kći Niceju, no Olimpija ga je nagovorila da oženi njezinu kćer Kleopatru. 

Antipater je poludio i započeo građanski rat, pobijedio je, postao regentom kraljevske obitelji, no brzo je umro. Njegovu ulogu preuzeo je Poliperchon, kojeg je pak iz Makedonije protjerao Antipaterov sin Kasandar. Poliperhon je pobjegao u Epir kod Olimpijade s Roksanom i malim Aleksandrom. Kasandar je pak zarobio Filipa Aridaja.

Olimpija je u tom trenutku vidjela da je Kasandar velika prijetnja njezinom unuku. Preuzela je vojsku svoga nećaka Eakida i ostatke Poliperchoneve vojske te napala Makedoniju. Uspjela je uhvatiti Filipa koji je odmah smaknut s brojnim Kasandrovim pristašama. Nakon toga, krenula je Kasandrova vojska na Olimpijadu. Započela je opsada Pidne. 

Poliperhon i Eakida pokušavali su ju osloboditi, no bezuspješno. Predala se. Kasandar joj je obećao da će ju poštediti, no odmah je smaknuta 316. Ubrzo nakon nje, u tajnosti su smaknuti Roksana i mali Aleksandar.

Filipovo nasljedstvo i posljednje dvije godine Olimpijinog života bile su pune krvoprolića, a mnogi autori – i antički i moderni – smatraju je okrutnom ženom. Ovo je pretjerano. Pokušavala je preživjeti i pobrinuti se za nasljedstvo sina i unuka. Od mnogih makedonskih vođa koji su sudjelovali u građanskim ratovima nakon smrti Aleksandra Velikog, ona je bila jedna od rijetkih koji se nisu borili za svoju vlast, već za legitimnu dinastiju. (Jona Lendering)

Olimpija je dosta omražena u antičkoj i modernoj literaturi. Kao razlog tome navode se spekuliranja da je naredila ubojstva supruga, njegove žene i malodobnog sina, zatim da je kriva za oštećenje mentalnog zdravlja Filipa Aridaja.  

No dio literature divi joj se radi snage koju je pokazivala za svoga života. Bila je svojedobno previše moćna za antičko poimanje ženske uloge u društvu, zato je i podlijegala oštrim kritikama i negativnoj karakterizaciji. S druge strane, bila je čuvena Aleksandrova majka te je izazivala i još uvijek izaziva divljenje i strahopoštovanje mnogih. Snažna je to žena koja je krojila vlastitu sudbinu, koja nije pitala muškarce za mišljenje, već im se oštro suprotstavljala. Bila je premoćna da bi ostala živom.

MAKEDONSKA HELENA: sestra Kleopatra

Kleopatra je bila kći Filipa i Olimpije te Aleksandrova jedina biološka sestra. Nakon što je Olimpija dobrovoljno otišla u Epir nakon Filipove druge svadbe, Kleopatra je ostala kod oca da bi mu poslužila kao diplomatičko oružje. Postala je kraljicom epirskih Molosijaca udavši se za svog ujaka Aleksandra. Svadba se dogodila 336. g. Fešta je završila tragično: Filip je ubijen u atentatu.

Brak je potrajao nekoliko godina i rezultirao rođenjem dvoje djece: sina Neoptolema i kćeri Kadme. Kleopatra je postala udovicom nakon što je Aleksandar poginuo u vojnoj kampanji na jug Italije. Kleopatra ga je pratila u tom pohodu te se nakon njegove smrti vratila u Molosiju.

Izvori nam otkrivaju i da je snabdijevala Aleksandrovu vojsku sa žitom iz Korinta i Kirene. Naime, njezino ime nalazi se na popisu opskrbljivača, što je inače običaj isključivo vezan uz muškarce. Ta činjenica dokazuje da je Kleopatra vladala Molosijom neko vrijeme nakon suprugove smrti. 

U prilog tome govori i stari epirski običaj da žena vlada kao regentica umjesto umrlog supruga iako su im sinovi maloljetni. Izvori kažu da je Aleksandar Veliki podržavao svoju sestru kao regenticu Molosije, dok se nećkao bi li žena mogla biti regentica Makedonije. Štoviše, njezino ime pojavljuje se na therodokoi, listi svetih ambasadora iz Arga iz 334.-333.g., kao ambasadorice iz Epira. Danas se smatra da je u njezino vrijeme Epir postao unija nekoliko plemena (među kojima su i Molosijci i Tesprotjani), a moguće je da je upravo ona zaslužna za to ujedinjenje.

Kada je Aleksandar Veliki krenuo na Egipat, Makedonijom je u njegovo ime vladao Antipater. Olimpijada se nije s njim slagala, pa se vratila 330. u Molosiju. No dio znanstvenika smatra da majka i kći također nisu mogle pronaći zajednički jezik, pa je Kleopatra sa svoje dvoje djece otputovala u makedonsku prijestolnicu Pelu. U Peli je neko vrijeme bila Antipaterovom gošćom.

Plutarh je pak začinio priču iskazom da je su se majka i kći urotile protiv Antipatera, odnosno da su željele smanjiti njegov utjecaj za vrijeme Aleksandrovog izbivanja. Olimpijada je tako zagospodarila Epirom, a Kleopatra Makedonijom, odnosno Kleopatra se vratila u Makedoniju negdje pred kraj Aleksandrove vladavine. Većina suvremenih znanstvenika prihvaća mogućnost ove političke unije, kao što su to učinile Aleksandrova polusestra Kinana i njezina kći Adea Euridika.

U svakom slučaju, Aleksandar je održavao blisku vezu sa svojom pravom sestrom. Poslao joj je osvojena vojna obilježja nakon osvajanja Gaze,a ona je pak bila njegova posrednica u slučaju tiranina Herakleje, Dioniza.

Nakon što je Aleksandar Veliki umro 323., naslijedio ga je njegov polubrat Filip Aridej, koji je bio kopile i smatran neuračunljiv za vladanje. U njegovo ime vladao je Perdika. Carstvo je bilo izrazito nestabilno. Atenjani su pripremali ustanak: istjerali su Makedonce iz svog grada. Nakon toga su zauzeli Termopile. U međuvremenu je Antipater krenuo na njih, no uspjeli su ga pobijediti.

U ovaj sukob umiješala se Kleopatra. Odlučila je osigurati sebi i svojoj djeci makedonsko prijestolje. Ponudila je brak Leonatu, Aleksandrovom suborcu i tjelohranitelju, kojeg je Perdika postavio za frigijskog satrapa. Leonat je pristao i krenuo u gušenje grčkog ustanka. U Lamiji je oslobodio Antipatera grčke opsade, no poginuo je u ovom pohodu. Kleopatra je ostala bez važnog i snažnog muškarca s kojim bi ozbiljno zaprijetila Filipu Arideju.

Zatim se okrenula Perdiki. Otišla je u Sard u satrapiji Lidiji. Izvori kažu da mu je još Olimpija ponudila ruku svoje kćeri, no danas se smatra da je lako moguće da je Kleopatra sama preuzela inicijativu.

No Perdika je bio zaručen za Antipaterovu kći. Kleopatra je ostala u Sardu i postala njegova guvernerica. Zanimljiva je činjenica da je satrapija Lidija postala treći teritorij, uz Epir i Makedoniju, gdje je Kleopatra kao jedna žena imala snažan utjecaj i kontrolu.

Perdika je na koncu razvrgnuo zaruke i odlučio oženiti Kleopatru. Navukao je na sebe Antipaterov bijes. Antipateru, vrhovnom europskom zapovjedniku, priklonili su se generali koji nisu željeli Perdiku za kralja: satrap Egipta Ptolemej, generali Krater i Antigon Monoftalmus. 

Počeo je Prvi dijadoški rat krajem 322. Nakon godinu i pol dana, Perdika je izgubio na obalama Nila. Antipater je sada postao regent 320.g. Kleopatra se pak priklonila Perdikinom generalu Eumenu, koji je nastavio voditi gerilske bitke, no ne zadugo. Pomirila se s Antipaterom, a nakon njegove smrti 319.g. nastanila se u Sardu. Ostala je neudana.

 On [Eumen] je zatim otišao na Sard kod Kleopatre, sestre Aleksandra Velikog, s namjerom da upotrijebi njezin utjecaj kako bi osigurao lojalnost svojih vojnika i viših časnika, koji bi time mislili da je kraljevska vlast na strani koju favorizira Aleksandrova sestra. Aleksandrova veličina zahtijevala je takvo poštovanje da su se čak i žene koristile kao put do prestiža koji je dodijelio njegovo sveto ime. (Justin. XIV. 1. 7-8).

Antigon Monoftalamus zatvorio ju je u kućni pritvor, gdje je provela 10 godina. U međuvremenu, njezin sin Neoptolem postao je kralj Molozije, ali je i svrgnut nakon nekoliko godina. Godine 308. ukazala joj se prilika da se oslobodi zatočenosti. 

 Generali bi prije započeli rat nego prihvatili da je Kleopatra našla muža. (današnja teorija)

Egipatski faraon te njezin prijatelj iz djetinjstva, Ptolomej, posjetio je Egejsko more. Ponudio joj je brak. Kleopatra je uspjela pobjeći iz Sarda, no brzo je uhvaćena i ubijena u Sardu. Antigon joj je priredio veliki sprovod, no danas se smatra da ju je dao ubiti.

Po svemu sudeći, Kleopatra je imala snažan utjecaj u društvu, a Aleksandrovi generali pokušavali su je ukrotiti. S jedne strane je bila premoćna žena, ona koja je jednom trenutku imala pod sobom Epir, Makedoniju i Lidiju. S druge strane, nosila je Aleksandrovu krv u svojim venama te je veza s njom donosila legitimitet za vlast. No prema današnjim mišljenjima, nakon godina pokušavanja pronalaska rješenja za njezinu situaciju, generali su je ipak smaknuli:  

 Predstavljala je previše moći da bi ostala živa. (današnja teorija)

 MAKEDONSKA AMAZONKA: polusestra KINANA

Kinana je bila Aleksandrova polusestra, rođena 357. g. kao kći Filipa II. i Audate, najstarije kći dardanskog (ilirskog) kralja Bardisa.

Naime, ilirska plemena i Makedonci desetljećima su ratovali. Ilirski napadi i pustošenja bili su izrazito jaki u doba kralja Dardanaca, Bardisa. Makedonija je bila na rubu uništenja 359.g. Iduće godine makedonsku vlast preuzeo je Filip II. i stao na kraj dardanskim razaranjima. Pobijedio je Bardisa, koji je pretrpio strašne gubitke. Makedonci i Ilirci napokon su proglasili mir i spojili svoje dvije kraljevske obitelji. Naime, Filip je oženio ilirsku princezu Audatu, Bardisovu najstariju kćer. Audata je bila prva od Filipovih sedam supruga. Godinu dana kasnije (357.) rođena je Kinana.

Iako je odrasla na makedonskom dvoru zajedno s Aleksandrom, brigu o njezinom odgoju imala je Audata. Kinanu je njezina majka odgajala prema tipičnom ilirskom običaju: učila ju je umijeću ratovanja. Kinana je postala prava princeza ratnica. Pratila je oca i makedonsku vojsku u kampanjama protiv ilirskih plemena. Osobno se borila u bitkama, no postala je poznata po borbi protiv ilirske kraljice Kerije. Suvremeni izvori o njihovoj bitci nisu sačuvani, već je o tome pisao Polien 450 godina kasnije. Ušla je u legendu.

Udala se za Aminta 337., Filipovog nećaka (bio je sin prethodnog kralja Perdike II.). Godinu dana kasnije iz ovog braka rođena je kći Adea. Nakon uspješnog atentata na Filipa II., pokušala je nagovoriti Amintu da preuzme vlast. No, Aminta se nije usudio. Hrabriji i odlučniji od njega bio je Aleksandar. Odmah po preuzimanju prijestolja, Kinana je postala udovica. 

Aleksandar je odlučio i da postane njegovo diplomatsko oružje. Zaručio ju je za lojalnog kralja saveznika, Langara, vladara Agrijana (peonsko-tračko pleme Gornjeg Strimona u današnjoj Bugarskoj). No brak nije realiziran jer je Langar misteriozno umro. Znanost danas vjeruje da ga je najvjerojatnije Kinana otrovala kako ne bi postala Aleksandrova diplomatska marioneta. Ostala je udovica do kraja života.

Za vrijeme Aleksandrove vladavine jako malo imamo podataka o Kinani. Znamo da je ostala u Makedoniji i posvetila se vojničkom odgoju vlastite kćeri. Njezino daljnje stupanje na povijesnu scenu pronalazimo tek nakon Aleksandrove smrti i u doba dijadoha. Kinana je vidjela svoju priliku u iskorištavanju Filipa Arideja, novog (nepodobnog) makedonskog kralja. Odlučila je udati svoju kćer Adeau  za njega. S obzirom na to da su svi smatrali da je Filip Aridej samo marionetski kralj, Kinana je mislila da bi preko njega i vlastite kćeri mogla svojoj liniji osigurati  makedonski tron.

U to vrijeme, Filip Aridej nalazio se u Babilonu (bio je tamo u trenu Aleksandrove smrti jer ga je Aleksandar svukud vucarao sa sobom). Kinana je okupila dio makedonske vojske i krenula na Babilon. Perdika je poslao Antipatera da ju zaustavi, no Kinana je pobijedila u bitci i oslobodila si put prema Babilonu.

Perdika je dao zadatak obrane Babilona svom bratu Alketi. Igrao je na kartu njihovog druženja na makedonskom dvoru dok su bili djeca. Alketa ju je trebao mirno natjerati na povratak u Makedoniju. Krenuo je prema Kinaninoj vojsci. Vojske su se susrele kod Helesponta. Zapovjednici  su se odlučili privatno susresti prije bitke. Čim ga je vidjela, Kinana ga je počela grditi i pozvala na otvorenu borbu između njih dvoje, no  Alketa je izvukao svoj mač i ubio ju na licu mjesta, misleći da će njezina vojska prijeći na njegovu stranu.

Međutim, njezina vojska izrazito ju je cijenila. Ipak je bila polusestra slavnog Aleksandra. Iskazali su toliki bijes da bi se i sami bogovi sakrili u mišju rupu. Natjerali su Alketu da ispuni Kinaninu želju. Njezina kći Adea udana je za Filipa Aridaja i postala je novom makedonskom kraljicom.

Kinana, Filipova kći, bila je poznata po svom vojnom znanju: vodila je vojske i na bojnom polju bila na njihovom čelu. U borbama s Ilirima, ona je svojom rukom ubila njihovu kraljicu Caeria; i velikim pokoljem potukla ilirsku vojsku. Udala se za Amintu, Perdikina sina; i, ubrzo nakon što ga je izgubila, nikada nije htjela uzeti drugog muža. S Amintom je imala jedinu kćer po imenu Euridiku: kojoj je dala vojno obrazovanje i uputila je u znanost rata. Nakon Aleksandrove smrti, isključivši kraljevsku obitelj, njegove generale koji su među sobom podijelili njegovu vlast, prešla je Strymon; probijajući se pred Antipaterom, koji joj je osporio prolaz preko toga. Zatim je prošla Helespont, kako bi se susrela s makedonskom vojskom: kada je Alketa s moćnom silom napredovao da joj da bitku. Makedonci su isprva zastali ugledavši Filipovu kćer i Aleksandrovu sestru: dok je, nakon što je prekorila Alketu zbog nezahvalnosti, nepokolebljiva pred brojem njegovih snaga i njegovim strašnim pripremama za bitku, ona se hrabro uhvatila u koštac s njim; odlučila na slavnu smrt, umjesto da, lišena svoje vlasti, prihvati privatan život, nedostojan Filipove kćeri. (Polien, Strategemata)

Prema tome, Kinana je od najranijeg djetinjstva bila prava ratnica, oličenje svoje majke, također slavne ilirske ratnice. Podsjećala je na legendarne Amazonke. Svoje znanje i umijeće provodila je u djelo. Vođena željom da preko vlastite kćeri osigura makedonsku vlast, postala je strah i trepet Aleksandrovim generalima. Takvu neustrašivu ženu mogla je smiriti jedino smrt.

MAKEDONSKA AMAZONKA MLAĐA: nećakinja Adea Euridika

Adea je bila kći Kinane i Aminte. Kinana je na nju prenosila znanje svojih ilirskih korijena o ratnom umijeću. Adea je također bila princeza ratnica koja je, postavši makedonskom kraljicom, nastavila majčinim stazama. Preuzela je ime Euridika II., po čemu je i povijest više poznaje, u časti imena Euridike I., majke Filipa II.

Euridika je bila prava vladarica iza povijesne kulise. Vladala je svojim bolesnim suprugom, pogotovo nakon Perdikine smrti. U ime svoga muža, sklapala je ugovore, vodila diplomatske misije, čak se javno obraćala narodnoj skupštini i vojsci. Govorila je da ima nasljedno pravo na prijestolje. Ipak su joj preci i prethodnici Perdika III. i Filip II. 

Nazivala se zaštitnicom kraljeva. Gotovo je izazvala pobunu u vojsci. Njezine planove su ipak pomrsili generali Perdika i Antipater. Antipater se vratio u Makedoniju i vladao kao regent kraljeva Filipa III i malog Aleksandra IV.

Ipak, njezin glavni neprijatelj nije bio muškarac. Uskoro je to postala Olimpija. Olimpiji se nije svidjela njezina moć. Odlučila joj je stati na kraj i osigurati tron svom maloljetnom unuku.

Nakon Antipaterove smrti, bivše Aleksandrovo carstvo podijelilo se na dva tabora, odnosno na Olimpiju protiv Euridike (koja je bila na Kasandrovoj strani). Ove dvije moćne žene uskoro su se suočile na bojnom polju. Olimpija je krenula iz Epira, s tadašnjim Antipaterovim nasljednikom Polipernom, na zapad Makedonije, odjevena kao Dionizijeva poklonica. Euridika joj je prepriječila put, jašući konja u muškoj vojnoj opremi.

Dvije vojske su se susrele u Euiji, neidentificiranom mjestu u današnjoj jugoistočnoj Albaniji. Euridikina vojska je odlučila dezertirati i prikloniti se majci Aleksandra Velikog. Olimpija je naredila njezino i Filipovo uhićenje. 

Euridika je prvo zatvorena, a Filip je izgladnjivan do smrti 317.g. Nakon toga je Euridika prisiljena na samoubojstvo. Olimpija je napokon vladala Makedonijom u ime malodobnog unuka Aleksandra IV., no brzo je opsjedana u Pidni i na koncu ubijena 316.g. Kasandar je mogao mirno preuzeti makedonski tron. Antipatridi su pobijedili.

Kasandar je 316.g. priredio veliki pogreb u čast Euridike, Filipa Arideja i Kinane, da bi pokazao da on kao novi vladar ipak poštuje svoje prethodnike. Njihov grob nalazi se u Egeji.

Adea Euridika se, osim što je bila i vojnički potkovana, pokazala i kao izvrsna političarka. Kao što je navedeno, uspješno je vodila državu u ime svoga muža, odnosno komparirala Aleksandrovim generalima u političkim pitanjima. Gotovo je i uspjela, ali generali se ipak nisu mogli pomiriti s tim da  njima vlada jedna žena. Ipak joj je na koncu presudilo i Olimpijino iskustvo u političko-vojnim manevrima, pa je i Euridika prerano otišla s ovoga svijeta.

PRVA ŽENA PO KOJOJ JE NAZVAN JEDAN GRAD: polusestra Tesalonika (Solun)

Tesalonika je bila kći Filipa II. i jedne od sedam supruga, Nicesipolis. Ime je dobila prema Filipovoj pobjedi u Tesaliji jer je rođena na isti dan kad je Filip pobijedio u toj bitci. Prema tome, bila je Aleksandrova polusestra. Majka joj je brzo umrla nakon njezinog rođenja te je brigu o njezinom odgoju i obrazovanju preuzela je Olimpija koja je bila uz nju do svoje smrti.

Kad je Aleksandar umro, imala je 21 godinu. S Olimpijom se vratila u Makedoniju 317. g. Bila je u njezinoj pratnji prilikom Olimpijinog napada na Kasandra. Kasandar ju je zatočio nakon pada Pidne i Olimpijinog ubojstva. Na koncu ju je oženio i nazvao grad Tesalonika po njoj (današnji Solun koji je danas drugi najveći u grad u Grčkoj). Najvjerojatnije je to prvi grad u povijesti nazvan po jednoj ženi.

Uz to, postoji jedna popularna grčka legenda, koju prenosimo u cijelosti:

Popularna grčka legenda kaže da je Solun postala sirena koja je živjela u Egeju nakon Aleksandrove smrti. Legenda kaže da je Aleksandar, u potrazi za Fontanom besmrtnosti, uz veliki napor dohvatio bocu besmrtne vode. U nekim verzijama priče, koristio je vodu da opere kosu svoje sestre, čineći je besmrtnom; u drugima, zaboravio joj je reći sadržaj tikvice i upotrijebio je za zalijevanje biljke divljeg luka. Kada je Alexander umro, njegova ožalošćena sestra pokušala je okončati život skokom u more.No, umjesto da se utopi, postala je sirena koja kroz stoljeća i preko sedam mora sudi pomorcima. Pomorcima koji je sretnu uvijek postavlja isto pitanje: “Je li kralj Aleksandar živ?” (grč. Ζει ο βασιλεύς Αλέξανδρος;), na što bi točan odgovor bio “On živi i kraljuje i pobjeđuje svijet” (grč. Ζει και βασιλεύει, και τον κόσμο κυριεύει!). S obzirom na ovaj odgovor, dopustila bi brodu i njegovoj posadi da sigurno otplove po mirnom moru. Svaki drugi odgovor pretvorio bi je u bijesnu Gorgonu, odlučnu da pošalje brod i sve mornare na njemu na dno mora.

Legenda je vrlo zanimljiva, no samo je turistička priča. Tesalonika (Solun)  je  ipak bila kraljica Makedonije. Rodila je Kasandru tri sina: Filipa, Antipatera i Aleksandra. Filip je naslijedio Kasandra nakon njegove smrti 297.g., no brzo je umro. Nakon Filipove smrti, Antipater je ubio svoju majku. 

Izvori kažu da je to navodno učinio jer je Tesalonika (Solun) željela da dijeli vlast s najmlađim bratom, odnosno da je djelovala kao Aleksandrova regentica. Srednji sin najvjerojatnije je vidio da njegova majka ima veliki utjecaj, da možda može promijeniti tradiciju nasljeđivanja vlasti. To nije smio dopustiti i zato joj je okončao život.

Prema tome, Tesalonika (Solun) se pokazala kud i kamo manjom prijetnjom nego ostale Aleksandrove sestre. Jedan od mogućih razloga je i to što je dugo bila pod Olimpijinom zaštitom. Na povijesnu scenu stupila je tek nakon njezine smrti. Ostala je toliko dugo živa jer nije bila ni blizu toliko ambiciozna i moćna kao Kleopatra ili Kinana, a opet je brak s njom donosio legitimitet za makedonsko prijestolje.

Iako se Aleksandar IV. smatra posljednjim članom Argeida, upravo je ona zaslužna za produljenje Aleksandrove dinastičke (polu)krvne linije. Možda nije bila njegova biološka sestra, no imali su istog oca, pa je i Tesalonika dio Argeida, te je venama njezine djece tekla i ta krv. Ipak, njezina djeca već se smatraju dijelom dinastije Antipatrida, unatoč ovoj činjenici.  

DVIJE, TRI ZA KRAJ…

Iz svega navedenoga vidljivo je koliki je bio utjecaj dinastičkih žena. Povijest su svojedobno krojile ravnopravno s muškarcima. Svaka od ovih žena pokušavala je na svoj način priskrbiti vlast: vojnim ili političkim putem. NIšta drugačije nego Aleksandrovi generali. Štoviše, bile su opasne upravo zato što su bile krvno srodstvo pokojnog Aleksandra Velikog. 

… sve  tri su točno umrle jer su bile kćeri Filipa II. i Aleksandrove sestre.  (Elizabeth Carney)

Koliko god da su mu njegovi generali bili odani za njegova života, toliko se pak čini da su nakon njegove smrti pokušavali s njim pokopati i njegovu dinastiju. Iako su se nametali kao regenti njegovog sina ili su pak podržavali maloumnog Filipa Aridaja, čini se da je to ipak bila krinka osiguravanja vlasti za sebe. Kasandar je napravio još najpametniju stvar: oženio je njegovu polusestru Tesaloniku, nakon što su uklonili sve druge prijetnje, odnosno Aleksandrove snažne dinastičke žene.

Koliko god je Kinanino te kasnije Euridikino vojno umijeće moglo komparirati dijadosima, grčko-makedonski svijet ipak nije bio spreman da vlast drži jedna snažna žena, a još manje velika ratnica. Euridika je jedno vrijeme bila prava kraljica, ona koja je vodila makedonski svijet u ime svoga bolesnog supruga. Gotovo je pridobila svu vojsku na svoju stranu, no ipak se vojska na koncu priklonila Perdiki i Antipateru, onima koji su se isprofilirali kao štićenici maloga sina svojeg prerano preminulog kralja Aleksandra, sve zato što je bilo nedopustivo da jedna žena postane vrhovna vojna zapovjednica.

 Ipak, tu je bila i čuvena Olimpija, koja nije mogla dopustiti da netko drugi brine za budućnost njezinog unuka. Uspjela je barem nakratko zagospodariti Makedonijom. Kada je i Olimpija pokazala spremnost da sama krene u bitku, opet se pokazalo da tadašnje društvo nije spremno na taj pothvat. Kasandar je izašao kao pobjednik.

Pokazalo se da je ipak učinkovitije ići političkim putem. Kleopatra se u tom pothvatu pokazala izuzetno moćnom, toliko snažnom da se nije smjelo dogoditi da se ona uda i rodi nasljednika. Možda nije bila ratnica kao njezin brat, ali je zato pokazala izuzetne diplomatske sposobnosti. Manevrirala je makedonskom političkom scenom gotovo jednako snažno kao i Aleksandar. Patrijarhalno društvo s takvom ambicioznošću i spretnošću nije se znalo nositi. Godinama je odolijevala smrtnoj uri, no na koncu su i njoj presudili.

S druge strane, Tesalonika je imala mirniju sudbinu. Uspjela je nadživjeti sve ove moćne žene, i to zahvaljujući tome što je godinama bila u Olimpijinoj zaštiti. Drugim riječima, nije bila njezina biološka kći, pa je imala i drugačije planove za nju. Nvedeno se pokazalo dobrim jer je preživjela sve ove sukobe, postavši makedonskom kraljicom udajom za Kasandra. U njezinu čast osnovan je i prvi grad u povijesti koji je dobio ime prema jednoj ženi. 

Nažalost, presudilo joj je vlastito dijete, i to najvjerojatnije jer se pokazalo da je i ona dovoljno moćna da poljulja sigurnost njegovom nasljedstvu. Njezinom smrću, a kasnije i njezinih sinova, ugasila se krvna linija Filipa II. i Aleksandra Velikog (Argeida).

Olimpijada, Kleopatra, Tesalonika, Kinana i Adea Euridika, sve one su bile izuzetne žene, vrhunske ratnice i vrsne političarke, baš kao i sam Aleksandar. Rekle bismo: krv nije voda.

Želite pročitati više ovakvih tekstova? Kliknite na rubriku Ženska povijest te uživajte!