Žene Aleksandrove postelje

O njemu se piše već stoljećima u raznim znanstvenim krugovima. Njegov lik i djelo golicaju maštu umjetnika još od njegovog doba. O njemu su nastali mnogi romani, još uvijek se snimaju serije i filmovi. Njegova vojna strategija i dan danas izaziva divljenje. Posvećeni su mu mnogi sveučilišni kolegiji, a brojni istraživači i neumorni entuzijasti još uvijek tragaju za njegovom grobnicom ne bi li mu iskazali ogromnu počast i divljenje….

Makedonac, vladar svijeta, veliki državnik, hrabar vojskovođa, sin, suprug, otac, prijatelj, ljubavnik, na koncu bog…

On je Aleksandar Veliki, jedna je od najvećih i najpoznatijih povijesnih ličnosti, a mi smo ovaj tjedan odlučile posvetiti jednom bitnom aspektu njegovog života. Ovaj tjedan nas ne zanimaju njegove vojne pobjede niti njegove političke odluke, borba oko prijestolja nakon njegove smrti nije nam (ovoga puta) zanimljiva, a još manje nas briga je li bio homoseksualac…

Nas zanimaju žene! Otkrit ćemo Vam koje su to žene koje su grijale postelju jednog od najvećih svih vremena, a počet ćemo s općim stavom makedonskog društva o položaju žena, poglavito pripadnica vladajuće obitelji.

Položaj dinastičkih žena u starom makedonskim društvu

Žene starog makedonskog društva bile su puno boljem položaju od antičkih Grkinja ili Rimljanki, pogotovo one koje su pripadale makedonskom dvoru. Stare kraljevske Makedonke nisu bile pasivne promatračice povijesti, već njezine aktivne sudionice.

Iako niti jedna nije službeno nosila krunu na glavi, imale su takvu moć da su mogle utjecati na politiku i vojne kampanje. Makedonske kraljevske žene mogle su vladati ako kralja nema u prijestolnici zbog nekog rata ili kao regentice ako je vladar maloljetan ili zdravstveno nesposoban. Primjerice, Aleksandrova majka Olimpija krojila je makedonsku politiku i utjecala na mnoge afere za vrijeme njegove ekspanzije u Aziji. Žene su mogle sudjelovati i u vojsci, odnosno voditi vojsku, obavljati vojnu administraciju i držati vojne govore, pa je tako Aleksandrova polusestra Kinana bila poznata vojna zapovjednica.

Međutim, makedonska žena nikad nije mogla biti vrhovni vojni general. Naime, povjesničarka Dolores Miron smatra da niti jedna Makedonska nije službeno okrunjena za vladaricu zbog zabrane stjecanja titule vrhovne vojne zapovjednice, što ju je činilo ranjivom i lakšom metom za državni udar. Ili, citirajući Benjamina Cronshawa:

Moć u staroj Makedoniji bila je „neraskidivo povezana s vojnom moći”, stoga su Aleksandrovi nasljednici ili dijadosi bili njegovi generali.

Drugim riječima, upravo radi takvog poimanja moći, nakon Aleksandrove smrti nije okrunjena njegova moćna majka Olimpijada u Makedoniji ili pak njegova ambiciozna i nemilosrdna supruga Roksana. Te dvije snažne žene i njihov put prema preuzimanju vlasti zaustavili su upravo Aleksandrovi generali.

Kraljevske Makedonke uživale su i poseban status u imperijalnom religijskom kultu. Aktivno su sudjelovale u vjernim ritualima prinoseći žrtve i zavjete darove. Mogle su i izrađivati statue i posvećivati hramove. Sve to imalo je cilj približiti kraljevsku obitelj najobičnijem puku. Povezivalo ih se s božicom Afroditom, čime su Makedonske postale simbolom seksualnosti i domaćinstva, te su davale legitimitet vladajućoj dinastiji.

Nadalje, Makedonci su prakticirali poligamiju, stoga su mnogi njihovi vladari, pa tako i Aleksandar, imali nekoliko vjenčanih supruga. Zanimljivo je da niti jedna supruga nije imala status prve iliti službene supruge, kao što je to recimo bio slučaj u faraonskom Egiptu. Takva situacija omogućavala je makedonskim „kraljicama“ da se međusobno bore za prevlast na dvoru, a u konačnici i čiji će sin postati prijestolonasljednik. Pobjednica je naravno bila ona koja je bila ambicioznija i sposobnija ili koja je uživala veću vladarevu naklonost.

Često su dinastički brakovi bili političke prirode. Makedonci su često ženili strankinje da učvrste diplomatske veze ili pak steknu legitimitet na strani tron (i time prošire državnu granicu). Aleksandar je poznat po tome da je zapovjedio svojim generalima ženidbu s azijskim domorotkinjama. Time je rođena helenistička kultura.

Aleksandar i žene

Zanimljiva je činjenica da su žene bile izuzetno važne za Aleksandra. Brojne konkubine, profesionalne hetere, slijedile su njega i njegovu osvajačku svitu tijekom cijele azijske kampanje. Njihova uloga bila je ne samo seksualno zabaviti i rasteretiti vojnike, već im pružiti i duhovno zadovoljstvo.

Aleksandar se sa ženskim zarobljenicima pokorenih naroda odnosio s posebnom pažnjom. Navodno niti jedna nije silovana, kao što je to inače bio običaj u vojnim kampanjama, već su bile zaštićene od muških grebatora.

Za razliku od svojeg učitelja Aristotela, koji je smatrao žene prirodno inferiornim bićima dominantnim i savršenim muškarcima, Aleksandar je posebno cijenio žene, smatrao ih izrazito sposobnim i umnim bićima te uživao u ženskom društvu na brojne načine. Poznat je njegov odnos s majkom Olimpijom i dopisivanje tijekom vojnih ekspedicija u kojima traži njene savjete.

Divio se ženskoj ljepoti, kako fizičkoj tako i duhovnoj. Bio je očaran ljepotom nekoliko konkubina. Jedna od njih je navodno postala muza poznatom umjetniku, Apelu. Brakovi su možda bili političke prirode i s ciljem osiguranja prijestolonasljednika, no to ne znači da niti jednu nije nikada volio. Navodno je jedina žena koju je istinski volio, bila njegova prva vjenčana supruga. Osim toga, postoji i nekolicina legendarnih njegovih ljubovanja, za koje se još uvijek vode polemike jesu li istinite.

Krenimo prvo s prikazom Aleksandrovih ljubavnica jer su to kronološki prve žene s kojima je dijelio postelju.

Aleksandrove kurtizane

Dostupni povijesni izvori kažu da je Aleksandar Veliki u najranijoj mladosti bio izrazito zainteresiran za vlastito obrazovanje. Cijele dane provodio bi sa svojim učiteljima ili na vojnim treninzima. Navodno ga žene nisu uopće zanimale, što je palilo alarm kod njegovih roditelja, tadašnjeg makedonskog kralja Filipa II. i majke Olimpijade.

U strahu da izostane Aleksandrovo zanimanje za žene, roditelji su mu unajmili tesalsku konkubinu imena Kaliksena. Nisu ništa s time postigli. Kaliksena ga nije nimalo privukla.

Kampaspa

Trebalo je proći nekoliko godina dok Aleksandar napokon nije bio očaran nekom ženom. Bila je to Kampaspa (ili Pancaste), prekrasna mlada djevojka iz Larise iz Tesalije.  Ne spominju ju Arijan, Plutarh i Diodor Sikulski, već kasniji autori, poput Plinija Starijeg, pa neki smatraju da je izmišljen lik.

Kampaspa i Aleksandar započeli su ljubavnu vezu kada je Aleksandar imao 20 godina. Fascinacija ovom ženom trajala je ukupno dvije godine. Izvori kažu da se Aleksandar toliko divio njezinoj ljepoti da je unajmio prijatelja i dvorskog umjetnika Apela da naslika njezin nagi portret. Apel je naravno pristao, te se prilikom slikanja očajno zaljubio u Kampaspu. Aleksandar je primijetio taj zaljubljeni sjaj u Apelovim očima. Odlučio je prekinuti vezu s Kampaspom i darovati je Apelu.

Još od antičkog doba vjeruje se da je Kampaspa poslužila kao model za Apelovo djelo Afrodita rođena iz pjene (Afrodita Anadiomena). Ova slika, kao i gotovo cijeli Apelov opus, nažalost nije sačuvana do danas. Navodno je August (prvi rimski car) donio ovu sliku u Rim. Štoviše, smatra se da je po ovoj Apelovoj majstoriji nastala slika Venera Anadiomena (mural u Pompejima).

Tema ljubavnog trokuta Aleksandar-Kampaspa-Apel zaživjela je u doba renesanse i baroka. Brojni umjetnici koristili su ovaj lajtmotiv da bi dokazali svoje slikarsko umijeće. Nastala je i istoimena drama Johna Lylyja u 16. st. u Engleskoj.

Barsina

Nakon Kampaspe, sljedeća žena s kojim je Aleksandar bio fasciniran zove se Barsina. To je žena koja se nalazila na dvoru Darija III. Ponekad se brka sa Stateirom II., vjenčanom Aleksandrovom suprugom jer neki izvori i nju nazivaju Barsina.

Barsinin otac bio je Artabaz, perzijski satrap Frigije, a majka Grkinja s Roda. Muž joj je bio Memnon, grčki plaćenik. Nakon bitke kod Ise 333. pr. Kr. Aleksandar je  osvojio Perziju i Darijev dvor. Barsina je postajala Aleksandrovo vlasništvo. 

Bila je 7 godina starija od Aleksandra, no iznimna ljepotica koja ga je odmah očarala. Postala mu je ljubavnica koja ga je pratila dalje u njegovim osvajanjima. Navodno mu je rodila sina Herakla 327., a nije mogao biti prijestolonasljednik jer Barsina nije bila vjenčana supruga. Odselila se od Aleksandra nakon što se on vjenčao s Roksanom.

Neki od Aleksandrovih generala pokušavali su nakon Aleksandrove smrti Herkula proglasiti nasljednikom, no ubijen je zajedno s Barsinom. Neki izvori govore da je Kasandar naveo Poliperhona da ih ubije 309. pr. Kr. Drugi pak autori pišu da ih je Roksana dala ubiti još nekoliko godina prije. U svakom slučaju, tragično je skončala Barsina i mogući Aleksandrov nasljednik, sin Heraklo.

Aleksandrove vjenčane supruge

Aleksandar se u svoje 33 godine ženio ukupno 3 puta. Sve njegove supruge bile su azijskog podrijetla, odnosno bile su pripadnice pokorenih naroda. Neki Makedonci jako su mu zamjerili ovaj potez, smatrajući da je trebao oženiti Makedonce ili bilo koju drugu plemenitu Grkinju. No Aleksandrov čin bio je politički potez. Nije mario za njihove kritike.

Neki od izvora govore da je ipak nisu svi Aleksandrovi brakovi bili bez ljubavi. Slažu se da je jedina žena koju je Aleksandar uistinu volio bila njegova prva vjenčana supruga, čuvena Roksana.

Roksana

Roksana, iliti u prijevodu s perzijskog Mala zvijezda, bila je baktrijska princeza koja je živjela u tvrđavi Skala Sogdani. Baktrijci su se 328. pr. Kr. pobunili protiv Aleksandrove vladavine. Ustanak je brzo ugušen. Prema jednom zapisu, Aleksandar je Roksanu prvi puta vidio pri predaji ove tvrđave.

Plutarh je pak zapisao drugu priču. Prema njegovoj verziji, tadašnji baktrijski satrap Oksijart, pripremio je zabavu u Aleksandrovu čast. Među poslanim plesačicama bila je i Oksijartova šesnaestogodišnja kći Roksana. Mamila je uzdahe Aleksandrove svite čim se pojavila. Kaže Plutarh da je možda bila najljepša žena svoga doba.

Aleksandar je odlučio da bude njegova prva vjenčana supruga. Vjenčali su se 327. pr. Kr. Neki su smatrali da je ovaj brak bio čisto političke prirode, kako bi umirio ionako nemirne Baktrijce i pokazao im da je izabrao za prvu ženu njihovu sunarodnjakinju. Dodatno, ovaj brak bio je među prvim koracima ujedinjenja dviju različitih kultura.

Makedoncima se nikako nije svidio njihov izbor. Smatrali su da je Makedonka trebala biti Aleksandrova prva supruga te su smatrali da mu je Roksana samo još jedna u nizu razonoda te da ne može roditi nasljednika. Mnogi pak vjeruju da je Aleks uistinu volio Roksanu, odnosno da je ona bila jedina žena koju je stvarno volio.

Kakva god bila istina, nemamo puno podataka o njoj nakon vjenčanja. Pretpostavlja se da ga je slijedila na svim kasnijim putovanjima. Najvjerojatnije je bila uz njega u trenutku njegove smrti u Babilonu. Nekoliko mjeseci nakon toga najvjerojatnije je bila u zaštiti svoje svekrve Olimpijade u Makedoniji, gdje je i rodila sina, Aleksandra IV., koji je priznat za kralja Makedonije.

U borbi dijadoha, tzv. Aleksandrovih nasljednika, bilo je nekoliko pretendenata za prijestolje (generali Perdika, Ptolomej I, Antigon I, Seleuk I Nikator, Antipater, polubrat Filip Aridej…). Roksana se u to vrijeme najvjerojatnije riješila ostalih Aleksandrovim vjenčanih supruga.

Međutim, nije dočekala rasplet podjele Aleksandrovog carstva. Nju i njezinog trinaestogodišnjeg sina, Aleksandrovu krv i jedinog punopravnog nasljednika, ubio je Kasandar, još jedan kandidat za tron u Makedoniji, 310. pr. Kr. u Amfipolu.

Statira i Parisatida

Aleksandar Veliki drugi puta je izgovorio sudbonosno da Statiri, starijoj kćeri Darija III. Statira, znana i kao Barsina, pala je u Aleksandrove ruke nakon već spominjane bitke kod Ise 333. pr. Kr., zajedno s ostalim ženskim pripadnicama ahemenidske dinastije. Iako je Darije nekoliko puta tražio da mu Aleksandar vrati obitelj, ovaj je to svaki puta odbio. 

Aleksandar se dobro odnosio prema svojim zarobljenicama. Smjestio ih je u Suzu 330.pr. Kr. i krenuo dalje u osvajanja. Izvori kažu da je Satira bila jako lijepa, no očito nezanimljiva Aleksandru jer je u trenutku zarobljavanja već imala troje djece.

Aleksandar se vratio u Suzu 324., kada su se dogodila višestruka vjenčanja Aleksandrovih generala i perzijskih djevojaka. Ceremonija se odvijala po perzijskim običajima, a trajala je ukupno pet dana. To je bio masovni politički potez ujedinjenja dviju kultura. Aleksandar je time započeo proces stapanja grčke kulture i običaja s istočnjačkom tradicijom, a kasnije i ostalom negrčkom kulturom. Počelo je doba helenizma.

Mladoženjama su postavljene stolice po redu, a nakon pića mladenke su ulazile i sjedale svaka uz svog mladoženju. Uzeli su ih za ruke i poljubili; kralj je započeo ceremoniju, jer su se sva vjenčanja održala zajedno. Činilo se da je ovo više nego bilo koji Aleksandrov postupak pokazao narodni i prijateljski duh. Mladoženje nakon što su primili svoje nevjeste odveli su ih, svakoga u svoju kuću, a svima je Aleksandar dao miraz. (Arijan Anabaza)

Isti dan kada je oženio Statiru, vjenčao se za još jednu ženu. Bila je to Parisatida, kćer bivšeg perzijskog cara i egipatskog faraona Artakserska III., a nećakinja Darija III. Najvjerojatnije je živjela na dvoru Darija III., te je postala Aleksandrovom zarobljenicom nakon Darijevog pada. Kao i sa Statirom, brak je najvjerojatnije bio političke prirode, jer je preko nje imao legitimitet i za vlast nad Egiptom.

O ovim ženama nema puno podataka. Obje se najvjerojatnije riješila Roksana nakon Aleksandrove smrti, kako bi raščistila put svome sinu Aleksandru IV. u preuzimanju vlasti.

Roksana, koja je sada u utrobi nosila dete, zbog čega je uživala veliki ugled među Makedoncima, bila je ljubomorna na Statiru, pa joj je poslala pismo u kome ju je pozvala da dođe, lažno joj javivši da je Aleksandar još živ, pa je, kada je se dokopala, ubila i nju i njenu sestru i bacila njihova tela u jedan bunar, koji je potom zatrpan zemljom… (Plutarh)

Legendarne Aleksandrove ljubavi

Antički izvori donose dvije priče o legendarnim Aleksandrovim ljubavima. Nazivamo ih legendarnim jer mnogi znanstvenici smatraju da su izmišljene, odnosno teško pronalazimo povijesno uporište u njima. Drugim riječima, više zvuče kao tračevi ili pak teme nekih ljubavnih romana, nego povijesna istina.

S druge strane, dio znanstvenog kruga smatra da je moguće dokazati njihovu vjerodostojnost. Nastala je nekolicina radova koji podupiru tu tezu. Bilo kako bilo, ove priče očito su još u antička vremena dizale prašinu. Radi se o tome da su njezine glavne protagonistice primjer snažnih i utjecajnih žena, onih koje izlaze iz okvira svoga vremena. 

Krenimo stoga s kronološki starijom pričom!

Talestrida 

Talestrida se u antičkim pisanim izvorima spominje kao kraljica čuvenih Amazonki, legendarnih žena ratnica koje su izazivale strah i trepet muškarcima samim svojim postojanjem sve do Aleksandrovog doba. Njezina romansa s Aleksandrom Velikim bila je popularna još u antičko doba, posebice nakon nastanka djela nepoznatog autora o Aleksandrovom životu, tzv. Aleksandrova romansa. 

Ona je došla pred Aleksandra u pratnji od 300 s neobičnim zahtjevom. Naime, kazala mu je da je vijest o njegovim vojnim postignućima stigla sve do njezine domovine. To je izazvalo veliko divljenje u njoj da je poželjela takvog muškarca za svoje potomke. Ponudila mu je avanturu nakon koje bi ostala trudna i podarila mu nasljednika.

On je bio najveći od svih muškaraca u svojim postignućima, a ona je bila superiornija od svih žena u snazi i hrabrosti … vjerojatno bi potomci takvih vrhunskih roditelja nadmašili sve ostale smrtnike u izvrsnosti. (Diodor Sikulski)

Štoviše, predložila mu je da, ako rodi sina, da ga slobodno zadrži. U suprotnom, kći ostaje kod nje. Aleksandar je pristao. Proveli su zajedno 13 vrelih noći, nakon kojih je navodno bila sigurna da je zatrudnjela i vratila se u svoju domovinu. Izvori dalje šute je li uistinu dijete rođeno iz ove avanture.

Istina ili ne?

Kao što je već navedeno, znanstvenici lome koplja oko autentičnosti ove romanse. Prvo pitanje na koje pokušavaju odgovoriti je gdje se točno nalazila domovina Amazonki.

Diodor Sikulski je izjavio da je njezin dom između rijeka Thermodon i Phasis, u području Ponta i Kolhide. I Strabon i Justin smjestili su ju negdje u termodonsko-kavkasko područje. Ovo područje odgovara kavkaskoj Iberiji, podnožju iznad doline rijeke Phasis i kavkaske Albanije, između istočnog kraja Kavkaza i Kaspijskog jezera. To su bila tradicionalna uporišta Amazonki iz grčkog mita.

Justin još nadodaje da je ovo domovina Amazonski sve do doba Talestride i Aleksandra Velikog, te da su u to vrijeme Amazonke imale skitsko podrijetlo. Skiti su bili poznati kao narod snažnih ratnika i ratnica na konjima, koji su formirali nomadske ili polunomadske skupine. Također su bili poznati da kao skupine ili miješanih spolova ili istospolne.

Herodot je pak napisao da su Skiti jako cijenili svoje žene. Štoviše, skitske žene morale su se iskazati u bitci prije nego što su se udale. Nerijetko su birale snažne partnere iz drugih plemena samo da bi dobile potomke, nakon čega su prekidale veze s njima.

Drugo pitanje na koje pokušavaju odgovoriti bi li se Aleksandar uistinu spetljao s barbarskom kraljicom. Pobornici autentičnosti ove priče glasno odgovaraju da bi. U prilog ovoj tezi kažu da od susreta s Talestridom, masa kurtizana krenula je na put a Aleksandrom. Štoviše, Aleksandar se oženio s tri žene koje nisu bile njegove sunarodnjakinje, već pripadnice poraženih istočnih naroda. A niti jedna od njih nije bila kraljica, već princeze.

Protivnici ove teorije najviše se vežu za nepostojeće podatke o Talestridinoj trudnoći. Izvori šute o tome, stoga mnogi misle da je ovo romantična izmišljotina.

Kleopis

Kleopis, ili na sanskrtu Kripa, bila je indijska kraljica plemena Askani (u prijevodu: Konjanički narod) s Hindukuša. Nju susrećemo prilikom Aleksandrovim kampanji sve ro rijeke Ind 326. pr. Kr. Nakon askanskog poraza u otvorenoj bitci, sklonili su se u utvrdu Masagu. Aleksandar je krenuo u opsadu u trajanju od 7 do 9 dana, prilikom koje je poginuo Kleopisin sin, kralj Askan. 

Kleopis je odmah preuzela tron nu svoje ruke. Žestoko se zalagala za obranu svoga grada, no kada je vidjela da nema izlaza, ponudila je Aleksandru primirje. Neki izvori pišu da su se mirno dogovoriti, a neki da je zarobljena zajedno sa svojom mladom unukom. 

Kako nisu imali želju boriti se protiv drugih Indijanaca, namjeravali su dezertirati pod okriljem noći i dezertirati svojim kućama. Njihova namjera je, međutim, izviještena Aleksandru, i on je iste noći postavio cijelu svoju snagu u obruč oko brda, uhvatio Indijance u zamku i poklao ih. Zatim je zauzeo grad, sada nebranjen. Askanova majka i kći bile su među zarobljenicima. (Arijan Anabaza)

Njezina snaga i moć svakako opčinili su Aleksandra. Dopustio joj je da ostane vazalna kraljica. Iako je, prema dogovoru, trebao trebao poštedjeti askanske vojnike, Aleksandar se s njima brutalno obračunao. Najviše se namjerio na kambodžanske plaćenike. Sve ih je pobio, a s njima i snažne Askanke, koje su se pridružile borbi svojim supruzima.

Pod tim je uvjetima sklopljeno primirje, a kraljica, impresionirana Aleksandrovom velikodušnošću, poslala mu je vrijedne darove i obećala da će u svemu slijediti njegove naredbe. Plaćenici su odmah prema uvjetima primirja napustili grad i utaborili se bez smetnji na udaljenosti od osamdeset stadija, ne sluteći što će se dogoditi. Aleksandar je, unatoč tome, gajio neumoljivo neprijateljstvo prema njima; držao je svoje snage u pripravnosti, slijedio ih i navalivši na njih iznenada izazvao veliki pokolj. Isprva su stalno vikali da je ovaj napad u suprotnosti s ugovorom i pozvali su za svjedoke bogove protiv kojih se ogriješio. Aleksandar je uzvratio da im je dao pravo da napuste grad, ali ne i pravo da zauvijek budu prijatelji Makedonaca.  (Diodor Sikulski)

Pojedini izvori izvješćuju nas da su Kleopis i Aleksandar dijelili postelju u to doba. Veza je navodno rezultirala potomkom, sinom Aleksandrom koji je kasnije naslijedio majčino prijestolje. Ti isti izvori omalovažavaju Kleopis, nazivajući je ženom lakog morala koja je preko putenih zadovoljstava zadržala tron.

 ...neki su vjerovali da je ovo popustljivo postupanje bilo pridano više čarima njezine osobe nego sažaljenju nad njezinim nesrećama. U svakom slučaju, nakon toga je rodila sina koji je dobio ime Alexander, bez obzira tko mu je otac… (Kurtije Ruf)

Znanost danas odbacuje mogućnost da je Kleopis rodila sina Aleksandru, objašnjavajući da taj podatak donose kasniji izvori, koji su inače poznati po dodacima i proširenjima originalnih verzija. Raniji izvori više se dotiču njezine borbenosti i vodstva vojske protiv Aleksandra.

 Možda je i rodila sina, ali nekom drugom i nakon Aleksandrovog odlaska. Možda ga  je nazvala Aleksandar iz zahvalnosti jer je sačuvala živu glavu od osvajača. Romansa se još i mogla dogoditi, ipak je Aleksandar bio slavan još za života. Vijest o njemu daleko se širila, po cijelo poznatom svijetu.

Poslastica za kraj

Po svemu sudeći, Aleksandar je bio veliki zavodnik. Tko bi mu uistinu i odolio? S jedne strane, visoki momak nestašnih plavih uvojaka, isklesanog tijela prvo vojnim vježbama, zatim i junačkim borbama koje je sve redom osvojio na svom vjernom Bukefalu… osvajač ogromnog cijelog tada poznatog civiliziranog svijeta!

S druge strane, izrazito obrazovan, poznavatelj filozofije (sjetite se, poznati Aristotel mu je bio učitelj), ljubitelj umjetnosti (Apelov prijatelj). Bio je manje manje-više pravedan političar, nastojao je stopiti tradiciju i običaje pokorenih naroda s grčkim. Žene je posebno cijenio i odnosio se prema njima s velikim poštovanjem.

A najviše je bio željan slave! Da ga povijest pamti kao najvećeg! I pamti da uistinu kao jednog od najvećih osvajača svih vremena! Ne pamti ga samo i po tome, ove gore navedene žene pravi su primjer.

Upravo radi toga što su grijale njegovu postelju, one su ostavile također veliki trag u povijesti. Povijest ih je zabilježila i pamti ih još dan danas. Osim priležnica Kampaspe i Barsine, zatim vjenčanih suprug Roksane, Statire i Paristatide, pa sve do legendarnih ljubovanja s Talestridom i Kleofis, popis sigurno nadopunjuje još koja žena (no nažalost izvoru ju nisu prepoznali kao vrijednu spomena). Tom popisu pridružujemo svakako još jednu poznatu Grkinju.

Aleksandar i Thais?

Thais je bila grčka hetera koja je pratila Aleksa na njegovim vojnim kampanjama. Poznata je u povijesti po tome da je zaslužna za paljenje palače Perzepolisa, glavnog grada Perzije, koji je Aleks osvojio 330.

Kad se kralj [Aleksandar] zapalio na njihove riječi, svi su skočili sa svojih ležaja i prenijeli riječ kako bi formirali pobjedničku povorku u čast Dioniza. Odmah se skupilo mnogo baklji. Glazbenice su bile prisutne na banketu, pa ih je kralj sve izveo na komus uz zvukove glasova, flauta i svirala, a kurtizana Thaïs vodila je cijelu izvedbu. Ona je prva, nakon kralja, bacila svoju plamenu baklju u palaču. Kako su svi drugi učinili isto, cijelo područje palače odmah je spaljeno, tako da je požar bio tako velik. Bilo je nevjerojatno da je bezbožni čin Xerxesa, kralja Perzijanaca, protiv akropole u Ateni nakon mnogo godina trebao biti vraćen u naturi od strane jedne žene, građanke zemlje koja je to pretrpjela, i u sportu. (Diodor Sikulski)

Bila je ljubavnica Ptolomeja I. Sotera, Aleksandrovog bliskog prijatelja i generala, koji je nakon Aleksove smrti zavladao Egiptom i osnovao Ptolomejeviće (vladali do Augustovog osvajanja Egipta, Kleopatra VII. im propada). Thais mu je rodila 3 djece. Ne zna se njezina sudbina nakon što je Ptolomej postao faraonom.

Prema jednoj povijesnoj crtici, grčki retoričar Atenaj: „Zadržao bi Thais za sebe“ te  se  špekulira da je možda bila i Aleksandrova ljubavnica. Izjava je svakako zagolicala maštu mnogim entuzijastima, svakako je lako moguće da su se zabavljali neko vrijeme. S obzirom na to da je bila hetera, bila je načitana i mogla je pružati Aleksandrovu zadovoljstvo na više razina, pa tako i u putenim radostima.

Međutim, teško je ipak dokazati njenu vjerodostojnost. Ostali izvori šute o tome.

Možda je Aleksandar samo uživao u njezinom društvu. No kasniji antički autori često ju spominju u svojim djelima. Od doba renesanse i baroka, umjetnici ju više stavljaju kao Aleksandrovu nego Ptolomejevu kurtizanu.

Koja je prava istina? U traženju odgovora slobodno pustite mašti na volju. 🙂