Pedeset nijansi Prvog svjetskog rata

Kao najveći dotadašnji vojni sukob, Prvi svjetski rat promijenio je živote mnogih. Povod za njega bio je atentat na habsburškog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju u Sarajevu 28. lipnja 1914. Atentator Gavrilo Princip tako je zapečatio sudbinu ne samo Europe, nego i svijeta. Službeno je započeo 28. srpnja te godine, a  trajao je do 11. studenoga 1918.

Sile Antante koju su činile Velika Britanija, Rusija i Francuska, kasnije potpomognute SAD-om i Italijom, pobijedile su Centralne sile (Austro-Ugarska i Njemačka uz pomoć Otomanskog carstva i Bugarske). Bio je to najveći sukob do tada, u kojem je sudjelovalo 36 od 54 države, te se vodio na teritoriju 14 država. Kao posljedica nestala su neka carstva i monarhije, uključujući i Njemačku, Austro-Ugarsku i Otomansko carstvo. 

Glas malog čovjeka

U ovakvom megalomanskom događaju životi malih ljudi, običnih vojnika i njihovih obitelji teško dopiru do nas.

Ipak, Stjepan Sertić, profesionalni vojnik, ostavio nam je priču svog ratnog puta ispričanu u formi postkarata koje šalje svoju ženi, Nataliji Sertić.

Ova forma postkarata rijetkost je na našim prostorima. Dok fotografije prikazuju vojnički život i put, pisma prikazuju uobičajeno dopisivanje supružnika. Stjepan ženi ne piše često o užasima rata, te su pisma u kojima “ganja ruseke” ili mu kosa opada od bolesti i stresa rijetkost. Umjesto toga, piše joj ljubavna pisma puna čežnje i/ili zanimljivosti iz njegova “uobičajenog” vojničkog života.

Čovjekovi najbolji prijatelji

Životi ljudi i životinja neraskidivo su povezani. Nažalost, i ratne sudbine su im povezane. Tako je u Prvom svjetskom ratu stradalo oko 8 milijuna konja, a na strani Antante “borilo” se i 20 000 pasa. Sertiću i njegovim ratnim suborcima u bespućima Karpata i Galicije društvo je pravila kujica Lola, ali i mačka. Tako su životinje, osim borbene uloge imale i važnu psihološku i društvenu ulogu u ratu. Upravo o kujici Loli Setić je supruzi Nataliji pisao u dva navrata.

Na istoj postkarti u kojoj piše o kujici Loli, ali i na mnogim drugima Sertić se spominje vina i alkoholnih pića koje vojnici dobivaju od države, ali i od svojih bližnjih. To vino vojnicima je dobro došlo kako bi se okrijepili te olakšali ratne strahote koje su prolazili. To je i jedan od razloga zašto su neki od vojnika postali alkoholičari te to ostali i nakon povratka civilnom životu. Rat je jednostavno bio previše za njih. Ipak, našem glavnom junaku kupica vinčeka bila je prigoda da se prisjeti doma, jesenske berbe, obiteljske topline i raznih, najčešće lijepih prigoda u kojima se to vino konzumiralo.

Tiho plove moje čežnje

Sertić je u doba izbijanja rata imao 32 godine te je bio sretno oženjen Natalijom Sertić s kojom je živio u Zagorju. Pisma odnosno postkarte koje razmjenjuje sa suprugom odličan su nam prikaz ratne svakodnevice, ali i pokušaje imitiranja normalnog života.

Stjepana i Nataliju je, unatoč povremenim dopustima, mučila razdvojenost tako da u pismima često izmjenjuju strastvene i ljubavne riječi. Dapače, ponekad riječi postanu eksplicitne, pa se spominje i Natina “ritica”, “cicek” i milovanje fotografija. Po nekim postkartama može se zaključiti da “mala miškica”, kako Natku Sertić naziva, osjeća isto. Svakako je zanimljivo vidjeti takve izraze ljubavi u vremenu koje inače smatramo uštogljenim, a iznenađuje da je i jedno od najeksplicitnijih pisama pisano na poleđini fotografije vojničkog karaktera koja prikazuje Sertića i ostatak vojnika.

Requiem za cara

Jedan od važnijih događaja koji su se zbili tijekom rata zasigurno je smrt jednog od “sukrivca” za njegov početak, habsburškog cara Franje Josipa.  Naime, car je umro 21. listopada 1916. godine.

Jedan od najdugovječnijih vladara, simbol i institucija jednog vremena. Sudbina carstva u novim je rukama te vojnici sada ratuju u ime Karla I.

Cijelo carstvo je nakon careve smrti bilo zavijeno u crno te su se u carevu čast i za pokoj njegove duše služile mise, pa čak i na ratištima. U postkarti poslanoj tom prigodom Sertić prikazuje upravo jednu takvu. Religijske svečanosti i blagdani bili su izuzetno važni vojnicima, pa tako i Stjepanu. U jednoj od postkarata hvali se ženi kako je sam izgradio i uresio kapelicu te ju moli da fotografija pokaže časnama, a često se na njima nalaze mise, crkve ali i svećenici.

Kaciga glavu čuva

Ne smijemo zaboraviti da postkarte nastaju u vrijeme ratnog sukoba, unatoč tome što Sertić ratna zbivanja ne prikazuje suviše ozbiljnima.

Tako je i pojavu kaciga opisao na svoj specifičan, humorističan način. Za pretpostaviti je da se radi o njemačkom modelu kaciga “M-16 Stahlhelm” koje su u upotrebu ušle 1916. godine. Smatra se najučinkovitijom kacigom Prvog svjetskog rata, a izgleda da se i sam Sertić, koji je kacigu itekako isprobao slaže s tom tvrdnjom. 

Vrlo vjerojatno je i pojava kacige dijelom zaslužna za to da se ovaj “ratoborni mužek s loncem na glavi” vrati svojoj voljenoj Natki po završetku rata.

Kraj velikog rata

Jednu od zadnjih postkarti iz Velikog rata Sertić šalje u svibnju 1918. godine. Na njoj jasno prikazuje i komentira opsege ratnih razaranja koja je vidio u Italiji, gdje je i dočekao kraj rata. Iako je opis poprilično strašan i rezigniran u isto vrijeme, prelazi s te teme poprilično lako, kao da priča o nečem svakidašnjem.

Utješno je za znati da je pri kraju svog ratnog puta te mnogih bolesti i patnji koje je prošao poprilično dobra zdravlja, ali i da na ljubav između njega i njegove Natalije nisu mogli utjecati ni rat, ni udaljenost.

Na ovoj postkarti Sertić postavlja supruzi pitanje o povišici, što insinuira na to da Natalija radi, iako o tome nemamo više podataka. Također, nije jasno zašto Sertić sebe naziva dedekom, a Nataliju babicom, iako u to doba ima samo 35 godina.

Možda se nakon svega prepaćenog osjećao kao starac, ali sigurno tako o sebi ne bi mislio da je znao da će doživjeti duboku starost od 84 godine, te otići samo pola godine nakon svoje Natke. A i mnoga druga bojišta, ratovi i bitke tek su bili pred njim, kao i uživanje u obiteljskom životu. Ali to je već neka druga priča…

Želite pročitati još ovakvih tekstova? Kliknite na Ali to nije sve! i uživajte!