Kad sam završila s čitanjem i pisanjem osvrta na roman Zvijezde nad kampericom, znala sam da me čeka još jedan, onaj kojeg je Matea Čvagić Prašnjak izdala prije. Moram priznati da sam se nekako pribojavala da će roman Igra sjena, u usporedbi sa stvaralačkim majstorstvom koje je Matea iskazala u Zvijezdama, neizbježno ostati pomalo manjkav. Kao što sam napisala u osvrtu, taj roman već od prve stranice prosipa svoju zvjezdanu prašinu koja neupitno očarava čitatelja.
Igra sjena možda nije roman koji vas instantno uvlači u priču, no neupitno je da će se to dogoditi. Uvući će vas tako da ni sami nećete biti svjesni trenutka u kojem u kojem ste se povezali s likovima i u potpunosti investirali u priču, no osjetit ćete kako se dijelovi romana, likovi i grad u kojem žive uvlače pod vašu kožu i postaju nekako vašima.
Ovaj roman ne ostaje u sjeni drugog, iskričavog i zvjezdanog romana, on živi u sjeni! Tajnovitoj, otežaloj, onoj u kojoj se sudbine i ljudski životi tajnovito isprepliću, ponekad ispunjenoj ljubavlju, a ponekad tugom. Prije svega, u magičnoj sjeni unutar koje stvara vlastitu beskonačnost.
Roman je smješten u Osijeku, gradu koji postaje poput lika za sebe dok istovremeno služi kao mistična scenografija. Ne samo da Osijek postaje poput lika, već i samo vrijeme preuzima važnu ulogu u romanu. Vrijeme koje neumoljivo teče, kako unutar korica romana, tako i u stvarnosti.
U romanu, čije se vrijeme radnje proteže od kraja 19. stoljeća pa do naših vremena, upoznajemo različite, ali prepoznatljive likove. One koji mogu biti bilo tko među nama (a možda i mi sami) ako imamo dovoljno dobru moć zapažanja da to primijetimo. Ljude čiji je životni portret načinjen od plesa toplih boja neizmjerne sreće, tamnih boja tuge od koje se nikada nije moguće u potpunosti oporaviti, svih nijansi velikih snova, kao i sjajnog premaza mogućnosti da se zamijeti vrijednost u naizgled sasvim običnim stvarima.
Autorica je u ovaj roman vješto uplela cijelu lepezu likova. Razgranala je, zaplela i rasplela njihove priče tako da čitatelj nema drugog izbora nego upustiti se u praćenje pripovjedačkih niti, jednostavno zaboravljajući na svijet koji ga okružuje. Uklopiti preko 100 godina radnje i niz likova u 200-tinjak stranica romana nije nimalo lak pothvat, ali Matea i ovim romanom uspijeva dočarati šušur života, krhkost ljudskih odnosa i gotovo nezamjetno uplitanje sudbine.
Čitajući roman, upoznajemo grupu umjetnika i njihovih muza koja svojim djelovanjem ostavlja neizbrisiv trag u životu grada, liječnika koji se hvata u koštac s liječenjem naizgled nemoguće dijagnoze, vlasnika knjižare koji je ujedno i kroničar ljudskih života te kolekcionarku polomljenih i odbačenih stvari. Sve ih, na ovaj ili onaj način, povezuje misteriozna Kalipso, djevojka koja je istovremeno sjena i najživlje stvorenje.
Autorica je u zahvalama, koje su i svojevrstan osvrt na roman, navela kako je na romanu počela raditi još pred kraj srednje škole. Roman je izašao 2022., a izdavač je Lux Noctis. U međuvremenu je ova priča doživjela neke značajnije izmjene, te postala ono što je danas. Autorica čak i nakon “službenog” završetka romana pokazuje kako priča, ali i silan tok njezine kreativnosti, ne prestaje. Štoviše, vrlo šarmantno piše o likovima koji su ju namamili da im udahne život onda kada je roman bio pri kraju, odnosno kada se tako činilo.
Sjećam se da sam u nekom trenutku pročitala osvrt na ovaj roman u kojem je bilo izraženo mišljenje da su ti likovi suvišni i da opterećuju tok priče, ali nikako se s time ne bih složila. Svaki od njih je dio slagalice koja cjelovitom postaje tek s posljednjim stranicama romana. Način na koji se to slojevito stapanje u cjelinu odvija poseban je sam po sebi. U svakom trenutku romana je jasno da se, stazama priče koje je Matea utabala za nas, krećemo prema rješenju slagalice, ali ne i kako ćemo točno do toga doći.
Ipak, kada se pripovjedna mreža rastvori pred nama, činit će nam se kao da je sve bilo tako jednostavno i kao da drugačije nije ni moglo biti. Igra sjena je divno slojevit i atmosferičan roman koji čitatelja prati još dugo nakon što je čitanje završeno.
Matea, nadam se da će te tvoje muze nastaviti vjerno služiti jer me iskreno veseli vidjeti što će još proizaći iz pera majstorske kazivačice ljudskih sudbina!
Matea Čvagić Prašnjak hrvatska je autorica koja je svoj književni put započela još u tinejdžerskim godinama, te je do sada objavila četiri knjige (31 nogometni teren, Cesta za Zion, Igra sjena i Zvijezde nad kampericom). Pruža usluge individualnog savjetništva pri pisanju te vodi radionice kreativnog pisanja. Kupnjom romana Igra sjena pomažete udruzi Krijesnica koja pruža pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima.