Julija, punog imena Julia Augusti filia, bila je jedina biološka kći prvog rimskog cara Augusta (punog imena Gaj Julije Cezar Oktavijan August) i njegove druge žene Skribonije te pripadnica prve carske Julijevsko-klaudijevske dinastije. Rođena je na dan razvoda svojih roditelja.
Izvori kažu da je majku upoznala tek u zrelim godinama. August je preuzeo brigu za njezin odgoj i obrazovanje. Odgajana je da postane tradicionalna rimska matrona: moralna, skromna žena koja zna plesti te vjerna svome suprugu kojem će roditi nasljednike. Bila je iznimno načitana. Zavoljela je raznoliku literaturu koju joj je August priredio kao temelj obrazovanja.
Njezin glavni zadatak bio je da, kao careva kći, osigura budućeg carskog nasljednika, kad već supruga Livija nije mogla. Posljedično, svi su njezini brakovi bili političke prirode.
Julijini dinastički brakovi
Imala je svega 14 godina kada je postala suprugom Marcela, Augustovog miljenika kojeg je posebno pripremao za svog nasljednika. Time bi preuzela ulogu buduće carice, no sudbina je ispisala drugačiju priču. Julija nije postala nova carica radi Marcelove prerane smrti.
August je zatim njezinu ruku dao svom vjernom prijatelju i vojskovođi, Marku Agripi. Agripi je rodila sinove Gaja Cezara, Lucija Cezara i Agripu Postuma te kćeri Julije Mlađe i Agripinu Stariju.
Često je pratila Agripu na njegovim vojnim zadacima, te je upoznala cijeli mediteranski svijet. Ipak, brak s Agripom nije dugo potrajao. Ubrzo nakon njegove smrti, svoje sudbonosno “DA” izgovorila je Tiberiju, budućem rimskom caru. Šuškalo se da je bacila oko na njega još dok je bila u braku s Agripom, no prava istina je da nisu se voljeli. Štoviše, neki bi rekli da su se mrzili. Brak je završio razvodom nakon 6 godina bez potomaka.
Dozvoljeno joj je da sudjeluje u tzv. ovacijama, ceremonijama u čast vojnim pobjedama. Naime, August je napravio presedan u rimskoj povijesti. Stvorio je novi rimski običaj kojim je carskim ženama dozvoljeno prisustvovanje raznim političkim i vojnim svečanostima. Njegova kći posebno je uživala taj privilegij.
Julijino pravo lice
Sve ovo karakterizira Juliju Stariju (39. pr. Kr. – 14. po. Kr.), ženu čije ime nećete pronaći među Najznačajnijiim drevnim Rimljankama, odnosno na popisu utjecajnih žena rimskog društva. Julija nije bila uzorna Rimljanka. Bila je sve samo ne tradicionalna, moralna, čestita i skromna žena vjerna suprugu, ona koja pazi da ne čini sramotna djela jer bi time narušila ugled svome suprugu.
Julija je bila ponosna i svojeglava mlada žena, očiju punih entuzijazma i zaraznog osmijeha. Kažu da je imala odličan smisao za humor, bez daška arogancije. Često nije marila za društvene norme i pravila. Svoju sudbinu, iako je imala dogovorene političke brakove, krojila je sama, posebice u vrijeme kada su njezini muževi izbivali iz Rima radi vojnih zadataka.
Voljela je sve što vole mladi i bogati Rimljani: luksuz, putena zadovoljstva, zabave i neumjerene gozbe s alkoholom u potocima i plesom do ranih jutarnjih sati.
Julijin modni izričaj
Bila je modna trendseterica. Prkosila je tradicionalnoj rimskoj ženskoj odjeći kakvu je propagirala Livija, Augustova supruga koju je car isticao u rimskom društvu kao uzornu ženu. Julijin stil bio je u skladu s njezinim temperamentom – kićen, pun luckastih i živopisnih boja te uvijek skladno ukomponiranih modnih dodataka.
Kažu da su mnoge Rimljanke pokušavale kopirati i 20 godina mlađu Juliju, a ne samo elegantnu Liviju. Otac joj se često ljutio na stil odijevanja. Juliji je bio dovoljan njegov pogled da zna da mu ne odgovara njezina odjeća. Ipak ga je poslušala u slučajevima kada je trebala biti odjevena prikladno za neki ritual ili slavlje gdje je bila nazočna i njegova malenkost.
Vedru, veselu, duhovitu i vrckavu, Rim ju je volio. Ona je voljela Rim i sve njegove čari kada je sunce sakrilo svoje zrake.
Drugim riječima, Julijinu osobnu iskaznicu povijest ne pamti zbog doprinosa razvoju rimskog društva i kulture, snažne političke uloge netipične za rimske običaje, očuvanih filozofskih ili umjetničkih radova, nekog otkrića i slično. Juliju povijest pamti zbog dva prijestupa o kojima svjedoče stari izvještaji pisani rukom antičkih pisaca.
Prvi prijestup: preljubnica
Juliju je do prvog prijestupa doveo njezin stil života. Izvori tvrde da je voljela raznovrsna slavlja na kojim je često pretjerivala u ispijanju vina i putenim radostima. Takvo ponašanje najčešće joj se pripisuje nakon razvoda s Tiberijem, kada je bila slobodna žena, no antički pisci spekuliraju da je ljubovala s muškarcima i dok je bila udana za Tiberija. Tu sumnju dodatno potvrđuje i međusobna netrpeljivost Tiberija i Julije.
August je zasigurno znao za njezin raskalašen život, ali žmirio je na jedno oko. Ipak mu je bila jedina kći iako se nije uklapala u njegovu propagandu politike obnove rimskog društva. Nažalost, rimsku javnost pogodio je takav skandal da čak niti princeps nije mogao spasiti njezinu ionako ukaljanu čast.
Što se dogodilo?
Julija se zajedno sa svojim prijateljima i prijateljicama toliko napila da su otišli na Forum Romanorum te partijali na svetoj rostri. Oskvrnuta svetost slavne rimske govornice nije mogla proći nekažnjeno.
Svetonije je zabilježio da je August toliko bio shrvan kćerinim ponašanjem da je morao reagirati. Sam je “obavijestio senat putem pisma koje je u njegovoj odsutnosti pročitao kvestor; od stida se dugo nije pojavljivao među ljudima, štoviše, pomišljao je da je osudi na smrt.”
Julija je dovedena na sud. Najviše joj se sudilo radi brojnih ljubavnih afera. Njima je prekršila zakon o braku i preljubu (Lex Iulia) koji je donio njezin otac na istoj onoj rostri gdje je slavila sa svojom pijanom družinom. Osim preljuba, sudilo joj se i za još veći zločin.
Drugi prijestup: urotnica protiv vlastitog oca?
O drugom Julijinom prijestupu još uvijek se naveliko raspravlja u znanosti. Naime, ako je za vjerovati Pliniju Starijem, Julija je “optužena zbog preljuba i urote”. Drugim riječima, sudilo joj se i da je kovala urotu protiv vlastitog oca.
Velej Paterkul iznosi imena urotnika protiv cara Augusta, onih koji su u Julijevoj optužbi protiv Lex Iulia bili navedeni kao njezini ljubavnici. To su Sempronije Grakho, Apije Klaudije, Kvint Krispin, Scipion i Jul Antonije. Iz izvora znamo da je Jul smaknut, a za ostale se spekulira da su također osuđeni na smrtnu kaznu.
Tacit donosi informacije da je Sempronije Grakho bio Julijin dugogodišnji ljubavnik. Zapisao je i da je Julija prezirala Tiberija do te mjere da se on povukao na otok Rod. Za Grakha spominje da taj “uporni ljubavnik razjarivaše njezin ponos i njezinu mržnju protiv muža” te da su zapravo njegove riječi zapisane u Julijinom uvredljivom pismu o Tiberiju koje je poslala Augustu.
A gdje je tu Julija?
Osim Plinijevog navoda, ostali izvori ne govore da je Julija osobno sudjelovala u uroti protiv vlastitog oca. Ipak, to što je bila ljubavnica urotnika protiv rimskog cara učinilo ju je krivom. August ju nije mogao poštedjeti kazne jer bi time išao protiv vlastitog zakona i cjelokupne političke propagande obnove tradicionalnih rimskih vrijednosti. Sav njegov dugogodišnji trud pao bi u vodu, a to nije smio dopustiti. Morao je žrtvovati vlastitu kćer radi svojih političkih ciljeva.
Kazna
Julija je koncu optužena samo za preljub. Izvori kažu da je August razmišljao o smrtnoj kazni, no presudila je činjenica da je njegova vlastita krv. Njezinu smrt ipak nije želio imati na svojoj duši.
Protjerana je na otok Pandateriju, gdje joj je otac “zabranio vino i svaki vid užitka, i nije dozvoljavao da joj se itko, rob ili slobodnjak, približi bez njegove dozvole.” Nakon nekoliko godina, August je ublažio kaznu. Premještena je u grad Regiju, gdje ju je mogla posjećivati jedino njezina biološka majka Skribonija koju je tek tada upoznala.
Njezinom kaznom najviše se nasladio Tiberije. Osveta ju je snašla nakon Augustove smrti: “stupivši na prijestolje, oduze Tiberije život glađu i polaganom malaksalosti, računajući da će njezina nasilna smrt uslijed dugotrajna progonstva ostati neopažena.”
Tiberije je bio u krivu. Julija nije ostala neopažena niti zaboravljena. Ipak je bila jedina biološka kći prvog rimskog cara Augusta, maestralnog propagandista i uzora ostalim kasnijim rimskim carevima.
Zaboravljeno naslijeđe
Juliju rimska povijest pamti kao loš primjer, kao primjer žene kakva Rimljanka ne bi trebala biti. Zapamćena je kao preljubnica i moguća urotnica protiv vlastitog oca. Njezin slučaj postao je standardni model optužbe žena iz rimskih dinastičkih obitelji. Sve koje su sudjelovale u urotama protiv careva, na koncu su optužene za preljub, a ne za samu urotu.
Je li Julija zaista bila dijelom urote protiv vlastitog oca, teško je reći zbog nedostatka sačuvanih podataka. Možda nećemo nikada ni saznati. Istinu je najbolje znala ona sama.
Mnogi zaboravljaju njezino pravo nasljeđe. Istina, prva carska obitelj, Julijevsko-klaudijevska dinastija, nosi dio imena prvog rimskog cara, borca za rimski tradicionalni moral i osnivača carske vlasti. No August nije imao biološkog muškog nasljednika, već kći jedinicu.
Upravo je Julija, preljubnica i moguća urotnica, zaslužna za nastavak dinastije. Zbog toga zapravo njezino ime ima veću ulogu u davanju naziva prvoj carskoj obitelji. Njezini su potomci sjeli na rimski tron; prvo unuk Kaligula (Tiberijev nasljednik), te na koncu i praunuk Neron (posljednji car prve carske dinastije).
Ironično, razvratna krv pobijedila je Augustov moralni obiteljski zakon.
Želite pročitati više ovakvih tekstova? Kliknite na Žensku povijest te uživajte!