Ivana Brlić-Mažuranić najpoznatija je hrvatska dječja spisateljica. Potiče iz znamenite obitelji Mažuranić, a udajom za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića postaje dio građanske elite Slavonskog Broda u koji je preselila s mužem ubrzo nakon vjenčanja, odnosno 1892. godine. Održava čestu korespondenciju s majkom, a u ovom pismu otkriva nam se Ivana kao žena od krvi i mesa, koja za sebe navodi da je lijena pisati, odlazi na izlete, vozi bicikl (što je za to doba bilo podosta napredno), čak i ogovara. Ipak, ona sama kroji vlastitu odjeću te reciklira već nošenu, a njezin slobodan duh i želja za slobodom očituju se i u odabiru donjeg rublja koje za nju mora biti komotno. Ispituje se za svoje Zagrepčane i brine o njihovom obrazovanju, a o njenom nam govori ljubav prema knjigama koja se očituje u ovom pismu, ali i čitanje knjiga na engleskom jeziku. Ako bacimo oko na ovaj izvor, upoznat ćemo se s Ivaninom svakodnevicom i doživjeti je u novom svjetlu.
„[srieda 1898]
Draga mamice!
Oprosti moju šutnju od četiri dana, za koju ću se odmah opravdati. U subotu je bila lienost, u nedjelju prošćenje i sajam ovdje, u ponedjeljak odpeljali se u Djakovo,a u utorak bili tamo. O polnoći smo se vratili. I Nadica je bila s nama. U ponedjeljak bila je kod Prebega večera u slavu avancementra Turkovićeva, a u utorak popodne učinili smo izlet na mlinove jošavske dje smo rake hvatali i kuhali (50 smo ih uhvatili) i janje pekli. Bilo je jako feš. Probala sam u Djakovu voziti se na biciklu. Dakako vrlo mjerno, al sbilja spretno za prvi put. Ja mislim da da bi treći put bila “frei”. Zdenka se vrlo liepo i elegantno vozi. Labaška manje.
Kako je Darkacu? Jako me neugodno dirnula viest o njegovoj bolesti. Prvo već bolest sama po sebi, a drugo to,što kod takove prilike kao što su izpiti, nitko nevjeruje u bolest, već se sve odbija na strah i neznanje. A to bi me strašno srdilo. Neka svakako ide na izpit, ako ikako može, bez opasnosti.
Primila sam prekjučer neglige, koji je zbilja uzor lakhoće i komodnosti. Moj ideal već odavna, a uz to liep. Skrojila sam si po njemu odmah još jednoga, iz onog nekadašnjeg šlafroka bosanskog platna. Hvala Ti za knjige. Čini mi se da sam od englezkih samo jednu već čitala, ostale su mi nepoznate, a bacila sam se onaj isti čas na “Lourdes” koji me vrlo zanima. Hvala Ti. Danas sam primila Ivičin pique. Bit će vrlo dobro-osobito kad neima lusha u toj boji.
Sutra velika ramazura kod […]“
Želite pročitati više ovakvih članaka? Kliknite na rubriku Izvori i uživajte!
Izvor:
Ivana Brlić-Mažuranić: Pisma majci (1892.-1901.), Ogranak Matice hrvatske u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 2020.