Kao osobi koja preferira drevna antička vremena, uvijek mi je najdraži dio nekog muzeja antički postav (naravno, ako ga muzej ima u svom sastavu). Jedan od najdraža tri muzeja (ako ne i najdraži) svakako mi je Arheološki muzej Zagreb. Unutar njegovog antičkog dijela uvijek se osjećam “kao doma”.
Od kada sam prvi put kročila u njegove prostorije, maštala sam o tome da tamo radim. Želja mi se ostvarila na posljednjim godinama studija. Posebice sam uživala vodeći grupe raznih uzrasta po antičkom postavu. Posjetiteljima bih uvijek s posebnim žarom pričala tužnu priču o njoj, Solinjanki.
Portret ove žene me prvoga dana me fascinirao svojom ljepotom. Vjerojatno se radi o kratkotrajnoj carici Plautilli, tragičnoj supruzi rimskog cara Karakale s početka 3. st., od. Velikih očiju, malog nosića, punih usana, plahih crta lica i romantične frizure, odaje nježnu i plahu dušu. Takvom blagom licu pristajala bi lepršava stola nježnih pastelnih boja, stisnuta u struku zlatnim tamnim remenom te decentne zlatne naušnice u kompletu s narukvicom i prstenom.
Koliko puta su mi ove misli prolazile glavom kad bih se našla ispred vitrine portreta, želeći je pogladiti po licu. Ako je to uistinu carica Plautilla, rastužuje me njezina sudbina. Ne mogu ni zamisliti toliku suprugovu netrpeljivost, da me toliko mrzi da samo čeka prvu priliku da me se riješi. Vlastitog oca toliko željnog moći da ima hrabrost organizirati urotu protiv najmoćnijeg Rimljanina, tadašnjeg cara Septimija Severa. I da me ta urota na koncu stoji života, odnosno da me suprug, napokon preuzevši prijestolje, protjeruje i naručuje moje ubojstvo…
Draga Solinjanko, Plautillo, vlastiti suprug ti je zapečatio tragičnu sudbinu, ali nisi zaboravljena! AMZ te slavi vječno! Slavim te i ja: godinama sam željela repliku tvoga portreta, dok ga na koncu nisam dobila kao poklon. Sada krasiš police moje male privatne biblioteke.
Želite pročitati više ovakvih tekstova? Kliknite na Povratak u prošlost te uživajte!
Izvori:
- Arheološki muzej u Zagrebu
- Arhiva Čuvarica vremena