Čovječanstvo tisućljećima želi što dulje zadržati mladolik izgled. Ukrašavanje lica raznim kozmetičkim preparatima ne bi li osoba što dulje izgledala mladom, pronalazimo u brojnim starim društvima, pa tako i u antičkom Rimu.
Drevno rimsko društvo prvotno je koristilo šminku pri vjerskim ritualima. S vremenom, kozmetika ili cultus (skupni naziv za šminku, parfeme i nakit) ulazi u privatnu sferu, najviše u svakodnevicu bogatih i plemenitih Rimljanki te prostitutki.
Na tržištu su se mogli pronaći skupi i jeftini kozmetički preparati. Rimljanke visokih klasa koristile su, naravno, skuplju varijantu kako bi “fasada na licu” što dulje izdržala klimatske uvjete. Imale su posebnu malu prostoriju samo za šminkanje, a muškarcima je tamo bio zabranjen pristup. Unajmljivale su tzv. cosmetae, robinje koje su posebno izučavale nanošenje kozmetike.
Glavni zadatak tih cosmetae bio je ukrasiti lice njihove gospodarice tako da se ona ističe od ostalih slabije imućnih i siromašnih građanki te robinja. Kako su to uspjele? Porculanskom puti i crvenim ružem!
Nabaci porculansku put!
Porculanska put postala je simbolom visokog društvenog statusa, mladosti, ljepote i atraktivnosti. Brojne Rimljanke visokih klasa težile su takvoj puti uz pomoć preparata za izbjeljivanje lica, tzv. bijelog pudera.
O receptima i korištenju bijelog pudera za izbjeljivanje lica piše nekoliko antičkih autora, poput Juvenala, Marcijala i Horacija. Jedan od najpoznatijih recepata donosi Ovidije koji je, uz svu svoju krasnu poeziju, napisao i kozmetički priručnik za antičke Rimljanke – Medicamina faceiei feminieae.
Ovidijev recept naišao je kroz povijest na nekoliko varijanta. Spremao se u posebne cilindrične kutijice, tzv. pyxis, napravljene od različitih materijala i ukrašene raznovrsnim motivima.
Najpopularniji bijeli puder bila je cerussa, mješavina octa i bijelog olova, koja se sušila, mljela te slagala u kuglice ili pločice za nanošenje na lice. Za izbjeljivanje lica koristili su se i melinum, bijeli lapor, zatim creta, kombinacija krede i octa. Ovidije ističe i crocodileam, izmet krokodila te kupke od magarećeg mlijeka za bijelu put.
Nabaci crveni ruž za usne
Antičko rimsko društvo, za razliku od grčkog koje je dopuštalo bojanje usana samo prostitutkama, dozvoljavalo je nanošenje ruža. Pod nazivom purpurissum, ruževi, posebice crvenih nijansi, postali su statusna odrednica rimskih visokih klasa. No jedna žena, (ironično) porijeklom Grkinja, zapečatila je u povijesti trend nanošenja crvenog ruža kao simbola ženske senzualnosti i elegancije. To je Kleopatra VII. (69.-30 pr.Kr.), femme fatale staroga vijeka.
Njezin crveni ruž sastojao se od cvijeća, crvenog okera, ribljih ljuski, smrvljenih mrava i karminskih kornjaša te pčelinjeg voska. Dobivao se miješanjem tih sastojaka u mjedenoj ili drvenoj zdjeli. Kleopatra je tu mješavinu direktno nanosila na usta s mokrim drvenim štapićem. I zablistala!
Rimsko društvo, posebno krajem republikanskog i na početku carskog doba, s prijekorom je gledalo na Kleopatrin lik i djelo (ne i čuveni Cezar i Marko Antonije), no Rimljanke su “poludjele” za njezinim crvenim ružem. U moru “pomahnitalih“ Rimljanki ističe se carica klaudijevskog-julijevske dinastije, jedna od Neronovih supruga, Popea Sabina. Popea je navodno imala cijeli tim kozmetičarki koje su s posebnom pažnjom, gotovo ritualno, nanosile boju na njezine usne. Njezin crveni ruž bio je kombinacija okera, željezne rude, morskog hrasta, duda, limuna, latica ruža i vinskog taloga.
Štetno? Koga briga, bitno da izgledam mlado!
Svi ovi preparati, bijeli puder i crveni ruževi imali su nekoliko nedostataka. Olovo, sastojak cerussa, jako je toksičan za kožu. Zatim, melinum i creta su se lako topili na kiši, a na jakom suncu isušivali su lice. Crocodilea, ako se nije pravilno osušila, mogla je imati neugodan miris – ipak se radi o životinjskoj izlučevini! Da bi se napunila kada s magarećim mlijekom, trebalo je puno magaraca.
Ništa drugačije nije niti sa sastojcima crvenog ruža. Oker i željezna ruda također su otrovni za kožu. Njihovo štetno djelovanje pokušavalo se ublažiti pčelinjim voskom, limunom i slično. Osim toga, ostali sastojci poput mrvljenih mrava, ljuski kornjaša i morskog hrasta zvuče vrlo neprivlačno kao dio preparata koji se nanosi na usne. No stari pisci, uz lagano podsmjehivanje, kažu da starim Rimljankama nisu smetali ovi nedostaci. Sve za ljepotu i mladolikost porculanskom puti i crvenim osmjehom!
Želite pročitati više ovakvih tekstova? Kliknite na Nadrogiraj se i obuci te uživajte!
Literatura:
- K. Olson, Cosmetics in Roman Antiquity: Substance, remedy, Poison, The Classical World, 102 (2009) 3, 294-296.;
- I. Pušnik, Ženska kozmetika u antičkom Rimu, završni rad, Sveučilište u Zagrebu Fakultet Hrvatskih studija, Zagreb 2020., 11.,
- Ovid. Medic. 69-76.
- https://tortorre.me/2020/07/21/ancient-powder-white-lead/
- https://www.ancient-origins.net/history-ancient-traditions/brief-history-enduring-iconic-female-phenomenon-red-lipstick-007842
- https://makeup.lovetoknow.com/History_of_Makeup_in_Egypt
- https://www.electimuss.com/ancient-rome-in-pursuit-of-beauty/?v=fd4c638da5f8
- https://www.bsmartguide.com/beauty/1785-a-brief-history-of-red-lipstick.html
- https://www.nssgclub.com/en/beauty/30540/5-things-to-know-about-the-red-lipstick/media:27070
- https://greekreporter.com/2023/04/19/cleopatra-greek-queen-ancient-egypt/
- https://antigonejournal.com/2021/08/poppaea-sabina/