Magična veza među mitskim Pegazom, Petrom Zrinskim, kraljevskim obiteljima, foto Tonkom, intelektualnom elitom slavenskih naroda otkriva se takoreći u vodi. No, ne bilo kakvoj vodi već mineralnoj vodi s najvećim udjelom magnezija čiji se izvori kroz povijest otkrivaju u Rogaškoj Slatini te značajno utječu na njezin kulturni i gospodarski razvoj, kao i razvoj okolice.
Ab ovo: Od Pegaza do Zrinskoga
Mitsko biće Pegaz simbol je Rogaške Slatine. U znaku Pegaza grb je i zastava općine, pa je logično pitanje veze ovoga mjesta i bića grčke mitologije, sina Meduze (jedne od gorgona) i boga mora, Posejdona.
Odgovor leži u legendi ili zapravo u etiološkoj predaji o nastanku poznatoga rogaškoga izvora. Ona uključuje jednoga boga sunca: Apolona i kopito jednoga mitološkog konja: Pegaza. Naime, Apolon je naredio Pegazu da kopitom udari upravo u dio zemlje u Rogaškoj koji je otkrio ljekovit izvor, poznat sve do današnjih dana kao Donat Mg, voda najbogatija magnezijem. Nadalje, vrlo je zanimljivo da se Pegazovo grčko ime izg. Pígasos povezuje s grčkom riječi koja označava „izvor“ izg. pêgế.
Legenda je zapisana 1685. u monografiji „Rogaški izvor“ koju je napisao mariborski liječnik Janez Bendeikt Gründel na latinskom jeziku, a 1687. je bila tiskana u Grazu na njemačkom jeziku, pod naslovom: Roitschocrene.
No, kako se vijest prije pisanih izvora o ljekovitosti ovoga mineralnog izvora proširila dalje?
Za tu nam je predaju ili legendu potreban jedan grof Zrinski u lovu i jedan ljekoviti izvor.
Naime, 1655. grof Petar Zrinski bio je u lovu na području Rogaške. Pazite, nije riječ o Nikoli kojega je glave stajao lov na vepra! Lov je sasvim uobičajena razbibriga aristokracije. Dakle, mlađi brat Petar prema jednoj je verziji imao žuticu, prema drugoj problem s jetrom, prema trećoj želučanih problema, no zajedničko je svim verzijama da je popio mineralnu rogašku vodu na izvoru i riješio svoje zdravstvene tegobe. Vijest o ljekovitosti rogaške vode, naravno, proširio je u aristokratskim krugovima pogotovo onim bečkim gdje su Zrinski boravili zbog svoje diplomatske funkcije. Počele su se provoditi prve znanstvene analize i vijesti o ljekovitosti širiti svijetom.
Ali to nije sve!
Najstarija vrela su Tempel i Styria uz još devet vrela otkrivenih do 1907. dok je 1908. otkriveno vrelo s najviše minerala prozvano Donat, zbog blizine Donačke gore. Danas se u kompleksu nalaze, među ostalima, i istoimeni hoteli, a svima nam je poznata flaširana voda Donat Mg.
Službenu potvrdu o ljekovitosti prirodne mineralne vode Donat dobiva 1964.
Osim imena izvora, osim Pegaza i Zrinskog, u Rogaškoj je Slatini važno ime Ana i Ivan. Anin dvor, Anin bal, kapelica sv. Ane. Naime, sv. Ana smatra se zaštitnicom mjesta te je blagdan sv. Ane ujedno i općinski praznik, a smatra se da predstavlja kozmopolitski stav prema zdravlju. Ova kršćanska svetica je majka Blažene Djevice Marije, a zaštitnica je i lječilišta dok se sv. Ivana Nepomuka smatra zaštitnikom vode i njegov spomenik danas stoji u Aninu dvoru dok se replika nalazi na nekadašnjem mjestu originala u lječilišnom parku.
Ako vas put nanese u lječilišni kompleks, ne zaboravite stati u Pivnici mineralne vode u kojoj možete neposredno okusiti hladnu ili toplu ljekovitu vodu (ovisno o zdravstvenoj potrebi) s jedne od slavina/fontana koje dominiraju ostakljenim kružnim prostorom. Uzmite u obzir, ako spominjete pivnicu podrazumijevajući da je svima poznat kontekst, moglo bi se dogoditi da se pokoja osoba razočara pri ulasku u Medicinski centar Rogaška u sklopu kojega se Pivnica i nalazi.
Stalan gost Rogaške Slatine
Rogašku je Slatinu posjećivala vladajuća i intelektualna elita cijele Europe, pripadnici europskih vladarskih kuća: Habsburg, Lihtenštajn, Bourbon, Bonaparte, Hohenzoller, Windisch-Graetz, Rothschild, Karađorđevići.
Ne čudi da se i naša intelektualna elita, kao primjerice K. Š. Gjalski i J. J. Strossmayer, rado nalazila u Rogaškoj Slatini te sa svojim prijateljima i gostima rado spajala ugodno s korisnim.
Razgledavajući kompleks lječilišta, ako vas put nanese, mogli biste primijetiti zanimljivu klasicističku građevinu, a ako priđete bliže, uočiti da je riječ o hotelu Strossmayer. Dugogodišnji gost, biskup Strossmayer od 1865. sve do smrti ljetovao je u Rogaškoj Slatini, pa hotel, nakon promjene različitih imena, od 1918. nosi njegovo prezime.
Naime, javnost je ljetnom boravku u lječilištu pripisivala i visoku starost koju je Strossmayer doživio (90 g.).
U ovoj su građevini, osim Strossmayera, boravili razni „celebrityji“ 19. stoljeća kao što su: austrijski glumac Aleksander Girardi, car Franjo Josip I. te srpski pisac Laza Lazarević.
Zbog rođendana Franje Josipa I. gorio Lječilišni ili Zdraviliški dom
Prvi Lječilišni dom izgrađen je davne 1813. godine. Drugi lječilišni dom izgrađen je 1859. nakon što je prvi srušen zbog novog prostornog plana. Treći lječilišni dom danas je zapravo impozantan Grand Hotel Rogaška Slatina sa predivnom Kristalnom dvoranom u kojoj se priređuju kulturna i druga događanja, a poznat je tzv. Anin ples. No, potrebe za gradnjom trećega lječilišnoga doma ne bi bilo da se nije zapalio drugi tijekom priprema za proslavu ili same proslave rođendana Franje Josipa I.
Naime, osim Strossmayera, u popularnom su lječilištu boravile i kraljevske obitelji, kao Karađorđevići, pa je tako jedan od hotela nazvan „Aleksander“. No, upravo u hotelu danas znanom kao Strossmayer, rado je boravio i sam austrijski car te hrvatsko-ugarski kralj te car i kralj Austro-Ugarske Monarhije Franjo Josip I, nekima možda poznatiji kao suprug Elizabete Austrijske – Sisi.
Ni više ni manje nego 80-ti rođendan Franje Josipa I., priređen je 1910. u dvorani koja je prethodila Kristalnoj, no pri rasvjetljavanju Lječilišnoga doma, za potrebe tako značajne proslave, došlo je do požara. Zapalio se i izgorio, a treći je Lječilišni dom napravljen u dvije godine i otvoren 1912. Danas stojeći ispred ove grandiozne građevine te šetajući periovojem osjećaj je kao da ste jedan od gostiju s prijelaza 19. na 20. stoljeće.
Majstorica zanata
Ako ste htjeli biti viđeni u Rogaškoj ili ovjekovječiti svoj posjet, trebali ste majstora ili majstoricu zanata. No, koja bi to bila čast da vas u Rogaškoj Slatini fotografira umjetnica za fotoaparatom!
Na pitanje: čije su fotografije obilježile kulturu i politiku međuratnoga Zagreba, kao i povijest hrvatske fotografije? odgovor je: foto Tonka. Varaždinka Antonija Vajda udana Kulčar (kasnije Prut), 1912. dobiva diplomu fotografskoga zavoda u Münchenu, a zanat dalje usavršava u ateljeima profesionalnih fotografa: Rudolfa Mosingera i budućega supruga Artura Kulčara, kao i u drugim gradovima Europe.
Osim zagrebačkog studija na Trgu Franje Josipa (danas Trg kralja Tomislava 18) kojega otvara 1917., pa onoga u Ilici 8 pokrenutog 1932., Tonka je od 1922. imala atelje i u Rogaškoj Slatini. Otvaranje podružnice bio je poslovni poduzetnički potez. Iako je dugo godina boravila na relaciji između spomenutih gradova, 1955. seli u Rogašku Slatinu gdje će ostati do smrti, no pokopana je ipak na zagrebačkom Mirogoju.
Tonka je u međuratnom razdoblju bila iznimka među fotografkinjama koje su, u fotografskom svijetu, nažalost ostajale na margini. Značajna je njezina suradnja s HNK-om u Zagrebu, a deset godina provodi i kao službena dvorska fotografkinja kraljevske obitelji Karađorđević. Atelje Tonka postaje najpoznatiji fotografski studio u Kraljevini SHS.
Zanimljivo je da je sukob Tonke s ateljeom Josipa Pelikana iz Celja oko fotografiranja u poznatom lječilištu Rogaška Slatina morala rješavati općina. Naime, određeni su dani u tjednu kada je tko od njih imao dopuštenje dokumentirati život ovoga popularnog turističko-lječilišnog centra.
Kako je Donat pokrenuo razvoj staklarstva
Vjerovali ili ne, upravo je ova ljekovita mineralna voda pokrenula razvoj staklarstva u 17. stoljeću u okolici Rogaške!
Nakon promocije i analiza ljekovitosti vode, potreba za proizvodnjom staklene ambalaže za njezinu distribuciju pokrenula je osnivanje prvih šumskih staklani tzv. glažuta u samo 6 km udaljenoj općini Rogatec.
Već 1665. u šumi Macelj pokrenuta je prva glažuta nakon koje su u šumama dalje sustavno nastajale i druge staklane: Dobovec (1700.), Jelovec (1753.) i Lug na Sutli (1794.).
Iz tradicije ovih šumskih staklani razvila se na hrvatskom dijelu (Hum na Sutli) staklana Straža koju je 1860. osnovao dugogodišnji gost lječilišta u Rogaškoj, bavarski barun Michael von Poschinger.
Dobovec i Jelovec tada više nisu bile aktivne, a šumska staklana Lug na Sutli održala se skoro do kraja 19. st. Straža tako ostaje zadnji primjer šumske staklane iako je kroz vrijeme počela koristiti jeftiniji ugljen i tako povećala proizvodnju, smanjila cijenu proizvoda te time iz konkurencije izbacila manje staklane. Djeluje i danas kao Vetropack Straža.
Staklana u Rogaškoj Slatini, koja je također aktivna do danas, otvara se tek 1927., no značajno je da se na tom području 1947. zbog manjka staklarskoga kadra otvara i staklarska škola. Staklana Rogaška postala je poznata po ručno puhanom kristalnom staklu, a njezini su kristalni proizvodi blistali diljem svijeta. Iz staklane, naime, proizlaze trofeji za različita natjecanja (Formula 1, ATP turniri, Miss Universe), kao i naše nagrade Porin i Dora, ali i kristalna kruna sa sljemenske Snježne kraljice.
Želite pročitati još ovakvih tekstova? Kliknite na Ali to nije sve i uživajte!
Literatura:
Bilandžić Magaš, Lovorka. 2024. Žene iza kamere – školovanje, djelovanje i doprinos profesionalnih fotografkinja, fotoamaterki i fotoreporterki u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova, u: Zbornik Dana Cvita Fiskovića IX.: Žene u/o umjetnosti
Od glažute do steklarne – steklo na rogaškem. 2019. Zavod za kulturo, turizem in razvoj Rogatec (brošura).
Rogaška Slatina 400 godina povijesti
Informacije s posjeta dvorcu Strmolu u Rogatcu te Aninom dvoru u Rogaškoj Slatini
Fotografije Čuvarice vremena s posjeta dvorcu Strmolu u Rogatcu te Aninom dvoru u Rogaškoj Slatini, kao i lječilišnom kompleksu Rogaške Slatine