„Srednjovjekovni” dvorac iz 21. stoljeća​

Jeste li ikada čuli za dvorac Guédelon? Nalazi se Burgundiji, nedaleko od francuskog sela Treigny.  Međutim, ako ga počnete tražiti po knjigama i arhivima, nećete ga pronaći. Naime, ovaj se “srednjovjekovni” dvorac trenutno gradi.

 Dvorac Guédelon u izgradnji. Slika preuzeta: Castles and families.

Izgradnja Guédelona

 Na mjestu Guédelona prije nije postojao dvorac, niti se on gradi kao replika nekog dvorca. Naprotiv, riječ je o projektu entuzijasta i eksperimentalnih arheologa koji ga grade još i danas koji je ime dobio po obližnjem jezeru.

Izgradnja je započela od ničega 1997. Tim od četrdesetak graditelja, obrtnika, istraživača i znanstvenika iz različitih dijelova svijeta radi na njemu koristeći poznate metode i materijale iz 13. stoljeća, otkrivajući tajne izgradnje velebnih srednjovjekovnih zdanja koja su svoj procvat doživjela upravo u spomenutom stoljeću.

 Posjet ovom gradilištu zaista vraća u 13. stoljeće. Naime, ondje se ne koristi ni jedna moderna naprava. Slika preuzeta: Castles and families.

Kada je projekt započeo, predviđeno je da će gradnja trajati 25 godina. Međutim, zbog njegove eksperimentalne prirode te mnogih pokušaja i promašaja, moguće je da će trajati i duže. U 13. stoljeću bi za ovakav pothvat trebalo 12 do 15 godina.

 Korištenje viska za provjeru okomitosti, u ovom slučaju mjesta spajanja dvije daske. Slika preuzeta: Castles and families.

Ako se pitate kako dolaze do materijala, odgovor je vrlo jednostavan  – kamen dolazi iz obližnjeg kamenoloma, hrast iz šume, glina iz šumskog tla, vapno od spaljivanja vapnenca, željezo taljenjem željezne rude… Ukratko, koristi se ono što se nalazi u okolici.

 

Otkrivanje srednjovjekovnih tehnika gradnje

U početku je, naravno, bilo teško jer sve alate i graditeljska pomagala izrađuju na licu mjesta. Glavni izvori na kojima temelje izradu su ikonografski i drugi prikazi, ali i sačuvani predmeti. Međutim, kada na red dođe sama izvedba, često je potrebno nekoliko pokušaja da se dobije zadovoljavajući i željeni rezultat.

 Na mjestu izgradnje proizvode se i košare koje trebaju graditeljima za podizanje i prijenos materijala. Slika preuzeta: Archaeology Travel.

Jedan od prvih problema s kojim su se graditelji suočili bilo je vađenje kamena iz kamenoloma. Jednostavno ga nisu uspijevali dovoljno izvaditi. Trebale su godine dok su usavršili tehniku, ali, prema riječima suosnivačice Guédelona Maryline Martin, danas je, kada su naučili “čitati” kamen, njihovim kamenolomcima to dječja igra.

 Lomljenje kamena. Slika preuzeta: Castles and families.

Ni put do dobivanja glinenih posuda i crijepa nije bio lak. Lončari su izgradili čak pet različitih peći za pečenje gline, sve dok nisu napravili onu koja funkcionira.

Za izradu vezivnog, kao i drugih potrebnih materijala, proveli su i provode istraživanja i ispitivanja na okolnim srednjovjekovnim građevinama kako bi utvrdili njihov okvirni sastav prije nego što krenu u njegovu izradu.

Osim što treba izraditi sve te predmete, njima treba naučiti i upravljati, odnosno koristiti ih. Jedna od takvih naprava zasigurno je i gazno kolo kojim se podižu i namještaju kameni blokovi težine i do 500 kilograma.

 Gazno kolo u Guedelonu. Slika preuzeta: Archaeology Travel.

Izrada boja

Istovremeno se uređuje i unutrašnjost dvorca. Za razliku od često općeprihvaćenog mišljenja i prikaza u filmovima i serijama, zidovi dvoraca nisu bili goli, neobojani i neukrašeni.

Naprotiv, najčešće  su bili bijeli, premazani vapnom, dok su važnije prostorije i dvorska kapela bili oslikani. A za slike je trebala boja. Graditelji Guédelona ih koriste oko 15 te ih sami pripravljaju.

 Svi pigmenti za bojanje oslikavanje zidova ili bojanje tkanina izrađuju se na licu mjesta od dostupnih materijala. Preuzeto: Archaeology Travel.

Na zidnim slikama u Burgundiji 13. stoljeća najpopularnije boje bile su žuti oker, crveni oker, hrđavo crvena, narančasta, crna i bijela. Hrđavo crvenu boju dobivaju od hematita, željezne rude kojom je bogat obližnji kamenolom te koja su u mužaru samelje prah. Žuti oker dobivaju iz obližnje šume, kao i iz kamenoloma, a crveni zagrijavanjem žutog.

 Oslikani zidovi u glavnoj spavaćoj sobi u Guédelonu. Slika preuzeta: Archaeology Travel.

Plava boja za tkanine

Plava je boja bila jako popularna u 13. stoljeću za bojenje tkanine, a dobivala se od sača (bojadisarski vrbovnik, Isatis tinctoria), biljke koja je uspijevala u Francuskoj. U Guédelonu također boje tkaninu koristeći ovu biljku koja je posađena u blizini.

Kako izgleda proces? Listovi biljke se odrežu i izmrve u mužaru, oblikuju u loptice te se ostave da se osuše. Sasušene loptice u mužaru se samelju se u prah, kojem se potom dodaje urin (zbog amonijaka) i vapno (zbog formiranja taloga). Talog se potom ponovno samelje te otopi u zagrijanoj lužnatoj otopini (obično od pepela). Na kraju se tkanina potopi u tu tekućinu i ostavi da stoji.

 Osušena i samljevena kuglica sača. Slika preuzeta: Medieval Colours.

Ovisno o vremenu provedenom u tekućini, plava boja tkanine može biti slabija ili jača. Međutim, plava boja dolazi do izražaja tek tijekom sušenja (zbog kontakta s kisikom). Za proizvodnju 2 kilograma takvog plavog pigmenta bio je potreban 1 hektar (10.000 metara kvadratnih) lišća sača. Pripravljanje boje je nekada zaista bilo dugotrajan postupak.

 

Baština

Svaki korak u izgradnji pomno se dokumentira i narativno i vizualno (fotografije, snimke). Osim što je mjesto istraživanja, Guédelon je i turistička atrakcija, te svaki posjetitelj može promatrati njegovu gradnju, ali i razgovarati s radnicima.

 Radionica željeznog alata, vijaka, obruča, zasuna i drugih proizvoda. Slika preuzeta: Archaeology Travel.

Zamislite samo! Mjesto na kojem možete doživjeti svijet od prije 600 i više godina i vidjeti kako su nastale građevine koje danas obilazimo kao turisti, koje često ne doživljavamo kao domaće stanovništvo ili za koje više ne znamo ni da su postojale jer ih je pregazilo vrijeme.

 Gradnja. Preuzeto: Archaeology Travel.

Projekt se financira od ulaznica, restorana i suvenirnice te je u planu da, nakon izgradnje, bude mjesto otvoreno za posjetitelje. Bit će to mjesto gdje svatko od nas može vidjeti kako je izgledao dvorac u 13 stoljeću, kompletno uređen, a bez nadogradnji, pregradnji i preuređivanja iz kasnijih stoljeća.

 Za potrebe restorana, ali i prehranjivanje radnika u kuhinjskom se vrtu uzgajaju biljke i povrće koji su bili poznati u 13. stoljeću. Slika preuzeta: Archaeology Travel.

Guédelon ima i svoju srednjovjekovnu priču

 Iako je ovo do sada je bila priča o stvarnom nastanku Guédelona, dvorac je dobio i svoju srednjovjekovnu pozadinu koja je vrlo bitna jer odlučuje i o samom izgledu dvorca.  Prema njoj, gradnja je započela 1228. godine, za vrijeme francuskog kralja Luja IX., feudalizma i vazalsko-seniorskih odnosa.

Lokalni plemić Guilbert dobio je dozvolu od svog seniora Jeana de Toucyja za izgradnju male utvrde, odnosno dvorca. U skladu s tim, dvorac dijeli neke sličnosti s Louvreom (u njegovoj srednjovjekovnoj formi), ali on nije smio biti toliko velik niti veličanstven. Također, dvorac nema pokretni most jer bi to bilo van Guilbertovih financijskih mogućnosti i njegovog statusa.

 Maketa Guédelona. Slika preuzeta: Archaeology Travel.

Dvorac za sada nema duhova, međutim, tko zna, možda i njih s godinama dobije.


  Želite pročitati još ovakvih tekstova? Kliknite na Cipela bečka, noga lička i uživajte!


Literatura:

  • Dowson, T. 2023. “Experience Guedelon, Don’t Just Visit.” Archaeology Travel.
  • “Guedelon medieval worksite.” La Bourgogne.
  • “Gzedelon.” Castles and families.
  • “How Did They Build Castles in The 13th Century? | Secrets Of The Castle | Progress.” Progress – Technology History Documentaries, YouTube.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Scroll to Top