Ženska mitološka bića

Mitologija je važan dio ljudske povijesti. Ona se bavi proučavanjem postanka, sadržaja i značenja mitova. 

Mitovi su pak, priče o nadnaravnim bićima koje su utkane u određenu kulturu.

Svaki narod ima vlastitu mitologiju i mitološka bića. Njima su si ljudi oduvijek pokušavali protumačiti svijet i ono što se događa oko njih. Željeli su si rastumačiti ono što je za njih bilo nepoznato, a nepoznato je najčešće značilo i strašno. Tako je ostalo i do danas, jer se često bojimo onoga što si ne možemo rastumačiti, što ne možemo razumjeti i čime ne možemo upravljati. Osim toga, mitovi i mitološka bića često su korišteni za zastrašivanje te regulaciju ponašanja ljudi. 

Koga se kroz povijest željelo najviše zaplašiti i čije se ponašanje najčešće željelo regulirati? Žene. 

Tako u svjetskoj mitologiji nalazimo mnogo ženskih mitoloških bića, koja su najčešće strašna i zla. Predstavljamo nekoliko njih.

Meduza

Postoji mnogo verzija ovog grčkog mita. Smatra se da je Meduza bila najljepša i jedina smrtna od Gorgona. Gorgone su bile tri čudovišne sestre koje su živjele u podzemlju. Meduza je imala zmije umjesto kose, a sam pogled na nju je okamenio osobu koja gleda. Godinama je kamenila sve svoje neprijatelje, dok ju grčki junak Perzej nije ubio, a glavu uzeo sa sobom. Mitovi govore da ju je iskoristio da spasi i oženi princezu Andromedu, a kasnije je glavu “čudovišta” dao Ateni koja ju je nosila na svom štitu. Jedna od verzija mita govori kako je Meduza u trenutku smrti bila trudna, te su iz njezina vrata izašli krilati konj Pegaz i div Hrisaor.

Najpoznatija legenda o Meduzinu postanku vezana je uz božicu Atenu. Prema ovoj verziji, Meduza nije bila božanskog podrijetla kao u ostalima, već je sa svojim sestrama bila svećenica u Ateninom hramu. Tamo ju je vidio Posejdon, koji ju je silovao. Navodno se Atena toliko naljutila da je kaznila i Meduzu i njezine sestre pretvorivši ih u čudovišta. Posebno je “nastradala” Meduzina kosa koja je inače bila njezin ponos.

U zadnje vrijeme se mit o Ateni i Meduzi tumači drugačije. Naime, neki smatraju da je božica lijepu djevojku pretvorila u čudovište kako bi je zaštitila od daljnjih napastovanja, ali i omogućila da okamenjuje neprijatelje kako bi se osvetila za ono što joj je učinjeno.

Banshee

Kao i o Meduzi, postoji mnogo verzija mita o banshee. Banshee je mitološko biće, duh žene koja glasanjem navješta smrt. Postoje dobre i zle banshee te se, ovisno o tome, i njihov izgled razlikuje.

Dobre banshee mlade su i lijepe djevojke duge bijele ili crvene kose koje plačući i pjevajući navještaju smrt članovima svoje voljene obitelji, na koju paze i nakon vlastite smrti.

S druge strane, zle banshee starice su očiju ispunjenih mržnjom i crvenih od plakanja. Odjevene su u zelene haljine i sivi plašt, a njihovo navještanje smrti nalik je vrištanju i plakanju. One su svoju obitelj toliko mrzile za života da s radošću navještaju smrt jednog od članova.

Ako netko vidi banshee, ona nestane u magli uz zvuk sličan klepetanju ptičjih krila. Nije posve sigurno tko sve može čuti i vidjeti ovo mitološko biće. Neke legende kažu da ih može čuti samo onaj kome je to navještenje namijenjeno, neki da ih mogu čuti samo pripadnici drevnih irskih obitelji. 

Vjerovanje u banshee stoljećima je bilo toliko rašireno da se do nedavno njihovo nijekanje smatralo blasfemijom. Zašto su bile toliko ukorijenjene u živote Iraca? 

Osim što su stari Irci na taj način pokušavali objasniti, prilibližiti i prihvatiti smrt koju nisu razumijeli, tradicija vjerovanja u banshee traje stoljećima. 

Naime, vjeruje se da prvi zapisi o banshee dolaze iz 8. stoljeća. Iako banshee znači “vilinska žena”, zapravo se radilo o običnim ženama koje su bile ono što se u našim krajevima naziva narikače. Kao nagradu za svoje tužaljke dobivale su alkohol, te ih se povezivalo s nepoštenim i grešnim životom radi kojeg su prognane i proklete da postanu banshee. Ponovno su žene koje su pokazivale znakove muškog ponašanja (alkoholizam) bile proklete za svoje ponašanje i u svijesti ljudi postale mitološka bića. Obična žena nikada nije prekomjerno konzumirala alkohol. One koje jesu, ušle su u legende.

Selkie

Postoje žene koje se ne mogu ukrotiti. Kojima su sloboda i divljina mora u krvi. U keltskoj i nordijskoj verziji mita ona je selkie, odnosno žena tuljan. Legende o njima najčešće su prisutne u Irskoj, Islandu, Škotskoj i Farskim otocima. Morska bića selkie, a među i njima i ženski pripadnici mogli su svući svoju tuljansku kožu i poprimiti ljudski oblik.

U ljudskom obliku bili su apsolutno predivni. O njima su sanjali svi muškarci. Ako je koji smrtnik ukrao kožu selkie, morala se udati za njega. Najpoznatija je verzija sa Farskih otoka u kojoj se jedna selkie udala za ribara te godinama živjela sretan obiteljski ljudski život. Ali, je li zaista bio sretan?

Duboko u sebi, čeznula je za svojom slobodom i divljom prirodom koja je zatočena, ali i za morem i svojim izgubljenim životom morskom mitološkog bića. Jednom je pronašla svoju tuljansku kožu pohranjenu u škrinji. Više se nikada nije vratila svojoj obitelji. More i sloboda bili su jači. Ljudski muž iz osvete je ubio njezinu morsku obitelj. Selkie je proklela cijeli otok.

Iako su selkie dobrodušna bića koja su najčešće pomagala ljudima, ako bi im ljudi pokušali nauditi, mogli su biti opasni i pokazati svoju moć.

Legenda o selkie govori o potisnutoj divljini žene, koja iako privremeno potisnuta i ukroćena, uvijek izađe na vidjelo. Divlja žena je slobodna žena, koja ne može protiv svoje prirode.

Poludnica

Ljudi se tisućljećima bave poljoprivredom. Iznimka nisu bili ni stari Slaveni, koji su slovili za marljive i vrijedne ljude. Toliko marljive i vrijedne, da su radili u polju i usred ljetne žege. Nerijetko su ljudi umirali od vrućine i napora, pa su ljudi pokušavali objasniti te smrti, ali i spriječiti daljnje.

Za tu svrhe služila je poludnica, mitološko biće iz slavenskih legendi. Spomen na bića slična poludnici nalazi se i u njemačkim legendama.

Poludnica je poljski duh koji se prikazuje kao stara žena, dvanaestogodišnja djevojčica ili mlada, lijepa djevojka odjevena u bijelo, što je i najčešći prikaz. U rukama drži srp ili neko drugo oruđe, kojih se morate paziti. Vidjeti ste ju mogli u podne za vrijeme najveće vrućine, a onda bi vas vukla za kosu, obarala na pod i oduzimala život. Znali ste da ovu “podnevnu vješticu”, kako su ju nazivali, ne biste željeli sresti, tako da ste izbjegavali rad u polju u podne.

Koristi od nje imale su jedino djevojke koje vole plesati i u dovoljno dobroj kondiciji su da mogu plesati od podneva do sumraka. Naime, poludnica jako voli plesati, tako da je mlade djevojke koje odmaraju u podne pozivala na ples. Ako uspiju plesati s njom cijeli dan, za nagradu im je davala bogat miraz. 

Ipak, bolje je ne isprobavati smrtonosni ples s poludnicom.

Baba Jaga

Nekoć davno žene su predstavljale mudrost. S vremenom se ta mudrost počela shvaćati kao prijetnja, te su mudre žene postale marginalizirane. Takva je i Baba Jaga, žensko mitološko biće iz slavenskih predaja i mitologije. Ona je starica ružna izgleda koja živi u šumi, u kolibi koja stoji na kokošjim nogama. Kolibu, prema nekim verzijama, okružuje ograda od ljudskih kostiju i lubanja, a umjesto ključa Baba Jaga koristi ljudsku ruku. 

Također, u nekim verzijama ona je čuvarica vrela života. Ona je mudrost, tajanstvenost i nekako kao da ne pripada ovome svijetu. Smatra ju se i čuvaricom šuma, prirode, divljine (i one u ženama) i životinja.

Baba Jaga prema nekim predajama jede djecu ako nisu dobra, a u drugima je personifikacija mudrosti. U njenoj kolibi u šumi vrijeme stoji, sve je divlje, a ona, mudra kakva je, često pomaže junacima da se odrede takvima. Nikada se ne svrstava na stranu dobra ili zla, već u svojoj tajanstvenosti pomaže ljudima da proniknu kakvi zapravo jesu.

Često mudre i slobodne žene bivaju marginalizirane. Baba Jaga je od mudre žene kroz stoljeća predaja postala zla vještica koja jede djecu. I danas se ona plaše Babom Jagom i Baba Rogom, te se na taj način pokušava korigirati dječje ponašanje.

Ali i dalje živi ona stara verzija priče prema kojoj Baba Jaga u svojoj kolibi jednostavno biva divlja i mudra kakva jest te čuva prirodu u kojoj se nalazi.

Želite pročitati više ovakvih tekstova? Kliknite na rubriku Ženska povijest te uživajte!