Šaputanje neba – zanimljivosti iz povijesti astrologije

Čovječanstvo je od svog postanka bilo posebno povezano s mističnim prostranstvima nebesa koja uvijek nekako uspijevaju privući našu pažnju. Naši preci pripisivali su veliku moć i utjecaj nebeskim tijelima, te su marljivo proučavali njihov položaj. Što su sve mogla šaputati onima koji su uložili dovoljno truda i vremena da pokušaju naučiti njihov jezik?

(…) Kadikad ljudi su 
Kovači svoga udesa i  nije 
U zvijezdama krivica, dragi Brute, 
Već u nama, što kukavni smo. 
Shakespeare, W. Julije Cezar (I, ii).

Autor: José A. Peñas. Preuzeto: Inside Science.

 

U ljudskom životu postoji mnogo pojava koje otežavaju ili olakšavaju život te nije loše pokušati saznati kada bi se koja od tih pojava mogla zbiti. Osim toga, u vrijeme kada znanost nije mogla objasniti različite aspekte života, bilo je potrebno pronaći načine na koji bi se svijet mogao razumjeti. Ovdje na povijesnu pozornicu stupa astrologija u čijoj je srži prožimanje čovjeka i kozmosa te prožimanje zemaljskih i nebeskih pojava. Astrologija se kroz povijest prilagođavala različitim religijskim, kulturološkim, filozofskim i znanstvenim konceptima, pa se pojavljuje u različitim formama i oblicima.

Astrološka predviđanja ne ovise o nadahnuću, već o poznavanjima konstelacija i gibanjima pojedinih nebeskih tijela. Promatrani su Mjesec, Sunce, znakovi zodijaka te planeti Venera, Merkur, Mars, Jupiter i Saturn. Kroz veći dio svoje povijesti, astrologija je prihvaćala shvaćanje koje Zemlju smješta u središte svemira.

Astrologija i astronomija – sijamske blizanke

Astrologija i astronomija su kroz povijest bile poput sijamskih blizanki koje su tek napori moderne znanosti u potpunosti razdvojili. Često je teško razlikovati predmete njihova proučavanja, baš kao i metode. Sve do novog vijeka astronomija je promatrala nebo kako bi pružila astrologiji potrebne podatke. Dakle, astronomija se razvijala zahvaljujući astrologiji.

Ilustracija Ptolomejevog sustava koja prikazuje Sunčev sustav i znakove zodijaka sa Zemljom u središtu. Preuzeto: Sky and Telescope.

Poveznica astronomije i astrologije očituje se u matematici kojom su astrolozi branili znanstvenost astrologije. Obje su koristile astrolab – spravu za određivanje položaja nebeskih tijela, mjerenje njihove visine u odnosu na horizont i rješavanje problema iz sferne astronomije. Astrolab je izumljen u kasnoj antici. Usavršen je zahvaljujući naporima srednjovjekovnih islamskih matematičara i astronoma. Još jedna dodirna točna počiva u korištenju efemerida. Riječ je o matematičkim tablicama u kojima se nalazio popis dnevnih položaja nebeskih tijela kroz dulje razdoblje. Efemeride predstavljaju prvi oblik primjene matematičkih proračuna u astrologiji i astronomiji.

Astrolab kojeg je izradio Abu Bakr Ben Yusuf u 13. stoljeću. Muzej Dupuy, Toulouse. Preuzeto: Nicolas Brodu.

Iako se ova dva pojma sve do renesanse koriste kao sinonimi, pokušaji razlikovanja astrologije i astronomije sežu još do kraja antike te se astrologija u tim slučajevima često karakterizira kao praznovjerje.

Astrologija kao božanski dar

Najraniju povijest astrologije teško je pratiti, te ona ostaje obavijena maglom zaborava i mitskim konstrukcijama o božanskom porijeklu. Tako su, prema predaji, same zvijezde tajnama astrologije podučile legendarnog egipatskog kralja Nehepsa, a sve to zapisao je svećenik Petosiris. Upravo će na temelju ove predaje nastati najstariji poznati astrološki priručnik iz oko 150. g. pr. Kr. – Nehepso-Petosiris.

Ipak, astrologija u obliku u kojem je kasnije prisutna na zapadu nastaje u Mezopotamiji, točnije na području Kaldeje, Babilonije i Asirije. Od tamo se širi u Egipat, Grčku i Rim, a zatim i u ostatak Europe. U Mezopotamiji je bila vezana uz religijska vjerovanja i bila je dio svakodnevne prakse svećenstva, no imala je i praktičnu svrhu. Ona se ponajprije očitovala u izradi kalendara i pomoći kod obavljanja poljoprivrednih poslova. Praktičnom stranom astrologije upravljali su svećenici u korist vladara u čemu leži ishodište povezivanja nebeskih promjena sa životom vladara.

Astrologinja Heliodora

Povijest astrologije vrvi muškim imenima iz raznih dijelova svijeta, ali ne i ženskim. Zato je od posebne važnosti bilo otkriće nadgrobne stele Heliodore za koju se smatra da je nastala u 2. ili 3. stoljeću. Stela je pronađena u Terenouthisu (Egipat). Na steli se nalazi reljef žene koja odmara na počivaljki, a s lijeve joj je strane smješten šakal, životinja koja se povezuje s Anubisom, zaštitnikom i vodičem mrtvih.

Nadgrobna stela Helidore. Preuzeto: Demetra George.

Ova stela se ističe jedinstvenim opisom žene i njezinim neobičnim zanimanjem. Naime, tekst stele ispisan je na grčkom i glasi ovako:

Heliodora, astrologinja, čedna, bez prijekora, djevica, puna bratske ljubavi, oko 52 godine stara. Budi hrabra.

Arapski učenjaci razvijaju astrologiju

Vjerovanje da se budućnost može predvidjeti uz pomoć astrologije nije iščeznulo iz Europe ni tijekom mnogih stoljeća kršćanske dominacije. Astrologija se u razdoblju srednjeg vijeka razvijala zahvaljujući arapskim učenjacima. Oni ju, poput mnogih drugih antičkih učenja, prihvaćaju kao dodatan alat za razumijevanje svijeta. Posebno važnu ulogu u razvoju astrologije imao je astrolog al-Qabisi, kao i židovski astrolozi koju su živjeli na području pod vlašću Arapa poput Māshāllāha i Sahl ibn Bishra. Njihova astrologija služi se složenim matematičkim izračunima zahvaljujući čemu se izgubio dio mitskog temelja astrologije.

Astrolog al-Qabisi. Preuzeto: Antiquariat Inlibris.

Kršćanski prevoditelji s arapskog daju novi zamah europskoj astrologiji u razdoblju od 11. st. na dalje. Ipak, znamo da astrologija nikada nije u potpunosti nestala s europskog područja u razdoblju od 5. do 11. stoljeća. Teško je znati koliko se prakticirala, ali o njoj nam svjedoče zapisi poput Augustinove kritike astrologije.

Medicinska astrologija

Medicina i astrologija temelje se na promatranju i iskustvu, uključujući teorijski i praktični aspekt. Zbog toga nije tako neobično da su kroz povijest bile isprepletene. Astrologija je još od antičkih vremena predstavljala značajan dio medicine. Vezu između astrologije i medicine naglašava Ptolomej u 2. st. pr. Kr. On nebeska tijela smatra vidljivim božanstvima i uzrocima zbivanja na Zemlji. Utjecaj nebeskih pojava vezan je uz svojstva toplo i hladno te suho i vlažno. Svojstva određuju i značaj nebeskih pojava, pa tako postoje dobroćudni i zloćudni, muški i ženski planeti. O tim značenjima i njihovim kombinacijama ovise sva zbivanja na Zemlji, uključujući prirodne pojave, ratove, bolesti i duševna stanja.

Astrologija i medicina, Dygges 1555. Preuzeto: Peter Morell.

Povijest zapadnjačke medicine karakteriziraju dva pristupa bolesti – onaj koji se fokusira na simptome bolesti i izlječenje te onaj koji uzroke bolesti promatra iz šireg, metafizičkog i kozmološkog konteksta. Potonji je od najranijih vremena uključivao astrologiju. U sklopu medicinske astrologije, određene se ljekovite biljke i minerali, kao i dijelovi ljudskog tijela, povezuju s položajima nebeskih tijela. Upotreba astrologije u medicini temelji se na pretpostavci o povezanosti svih dijelova kozmosa, a astrologija pritom ima važnu ulogu u predviđanju tijeka bolesti i terapiji.

Kako astrologijom uzrujati Mlečane

Spoj medicine i astronomije, između ostalih, utjelovio je i Federiko Grisogono koji je u Zadru od 1509. radio kao liječnik, astrolog i član gradske uprave. Prilikom liječenja bio je pod snažnim utjecajem astroloških spekulacija. Sastavljao je horoskope za svoje pacijente, ali i za procjenu političkih prilika. 

1512. je boravio u Veneciji i izazvao pravu pomutnju – Mlečani su bili poprilično uznemireni njegovim zloslutnim astrološkim proricanjima! Iznio je osam predskazanja u kojima je do izražaja došlo njegovo antipapinsko i profrancusko stajalište. Zbog toga je bio prisiljen skloniti se u samostan, a zatim i pobjeći.

Traktati Federica Grisogona pisani na latinskom jeziku. Preuzeto: Zadarski.hr.

Izrada horoskopa kao dobra karijera

Astrologija srednjeg vijeka i renesanse više nije u svom izvornom obliku, već je pod utjecajem stoljetnog razvoja ova vještine. Važnu ulogu u etabliranju astrologije kao akademske discipline u 12. st. imalo je sveučilište u Padovi. Astrologija je prihvaćena kao znanost jer počiva na tada dominantnim filozofsko-znanstvenim pretpostavkama. Srednjovjekovna i renesansna znanost gradi sustav tumačenja na pretpostavci da nebesko uzrokuje zemaljsko. Osim toga, renesansni povratak antici dao je novi vjetar u leđa astrologiji.

Renesansni astrolozi izrađivali su luksuzne geniture za vladare renesansne Europe, ali i za njihove supružnike i djecu. Naravno, nije škodilo ni naručiti jednu i za neprijatelje, čisto da se vidi kakvi ga dani čekaju te može li se pronaći zgodan čas za kakav napad. Istraživali su i što planeti imaju za reći o određenim brakovima, putovanjima, ulaganjima, fizičkom i mentalnom zdravlju klijenata itd. 

Navodno je markiz od Ferrare, Leonello d’Este, 1440-ih birao svoju odjeću isključivo prema astrološkom ritmu. Naime, pomno je birao boju svoje odjeće za svaki dan kako bi privukao potaknuo povoljan utjecaj određenog planeta. Bilo je važno osigurati naklonost nebesa u svakodnevnom životu!

Astrolog kojeg je jedna kraljica osudila, a druga voljela

Turbulentnu dvorsku karijeru imao je filozof, liječnik i astrolog John Dee. Služio je na dvoru Marije I. Tudor koja ga je dala uhititi i zatvoriti. Izrazito katolički orijentiranoj kraljici se nikako nije svidjelo to što je Dee postao posebno zainteresiran za matematiku i astrologiju. 

Vrijeme provedeno u zatočeništvu ga nije obeshrabrilo te je ponovno pokušao ostvariti karijeru na dvoru, ovaj put u vrijeme vladavine Elizabete I. Tudor. Ona ga je na dvor primila kao svog astrološkog savjetnika. Koliko se pouzdala u njegovo astrološko umijeće, svjedoči to što mu je prepustila prestižan zadatak odabira dana krunidbe. Nakon krunidbe su mu povjereni razni značajni zadaci, poput potpomaganja Elizabetinih istraživačkih ambicija.

John Dee izvodi eksperiment na dvoru Elizabete I. Tudor, Henry Gillard Glindoni. Preuzeto: Ancient Origins.

Dee je pridonio istraživačkim pothvatima Engleske 16. stoljeća učeći kapetane brodova matematičke tehnike navigacije. Osim toga, osigurao im je prijeko potrebne alate za navigaciju. Ipak, do 1589. je napustio svoj rad na navigaciji i okrenuo se proučavanju natprirodnih sila kozmosa, pokušavajući uspostaviti komunikaciju s anđelima.

Ratni profiter i njegov zloslutni horoskop

Nisu se samo pripadnici vladarskih kuća konzultirali s astrolozima. Mnogi su vjerovali da položaj zvijezda u trenutku njihova rođenja krije ključ sudbine. Zbog toga su astrolozi nerijetko imali pune ruke posla s izradom horoskopa različitih ljudi.

KEPLER IZRAĐUJE HOROSKOP ZA ČOVJEKA KOJEM NE ZNA NI IME

Časnik Albrecht von Wallenstein je 1608. naručio horoskop od znamenitog Johannesa Keplera. Budući da je časnik do Keplera došao preko posrednika, Kepler nije znao ni ime osobe čiji horoskop proučava. Doduše, da je i znao, njegovo ime mu ne bi puno reklo jer je Wallenstein tek trebao izgraditi reputaciju.

Prema Keplerovu tumačenju, Wallenstein je bio nemiran, radoznao, nesklon uobičajenom ponašanju i navadama ljudskog roda te sklon melankoliji, magiji, čaranju, alkemiji i preziru prema ljudskim konvencijama i religijama. Osim toga, Kepler je naveo da će subjekt proučavanja biti nemilosrdan, bez bratske i bračne ljubavi, nepravedan te posvećen samo sebi. Ipak, horoskop je predviđao velika djela u životu ovog časnika.

Johannes Kepler (1571. – 1630.). Preuzeto: Smithsonian : Science Education Center.

Wallenstein je bio pod velikim dojmom ovog zloslutnog horoskopa te ga je uvijek nosio sa sobom kako bi ga mogao konzultirati. Štoviše, tijekom cijelog života je tražio savjete astrologa i postupao u skladu s njima. Mogli bismo reći da mu je karijera istinski počela kada se oženio s postarijom češkom udovicom s golemim imanjem u Moravskoj. Njezina smrt mu je dobro došla jer mu je osigurala egzistenciju, ali i mogućnost da pred kraljem dokaže svoju vrijednost.

STJECANJE REPUTACIJE I BOGATSTVA KROZ RATNE SUKOBE

Kada je kralj Ferdinand II. Habsburg zatražio pomoć u ratu protiv Venecije, Wallenstein je brže-bolje skupio i uvježbao 260 kirasira i mušketira o vlastitom trošku. S njima je razbio opsadu Ferdinandu vjerne tvrđave, te stekao reputaciju koju je pojačao sudjelovanjem u Tridesetogodišnjem ratu. Ubrzo je shvatio da se u ratu može steći i bogatstvo. Nije bio toliko naivan da misli da će mu kralj refundirati utrošena sredstva, ali se „naplatio“ kroz stjecanje posjeda, naslova i prerogativa koje oni povlače.

Kralj je Wallensteina imenovao vojnim namjesnikom Češke te ga je ovlastio da kuje novac u Češkoj, Austriji i Moravskoj. Zahvaljujući tome, Wallenstein je počeo kupovati posjede pogubljenih i protjeranih plemića. Ubrzo se i oženio kćeri kraljevskog najbližeg savjetnika te dobio titulu vojvode od Friedlanda. Njegovo vješto ratno i političko manevriranje postavilo ga je u sam vrh najbogatijih ljudi u zemlji.

“OBJESITE PROSTAKA!”

Koliko su se predviđanja iz Keplerovog horoskopa ostvarila, najbolje su znali njegovi suradnici. Smatrali su ga arogantnim, mračnim i tiranski nastrojenim čovjekom. Njegov temperament bio je temom mnogih priča. Jedna govori o časniku koji je prekinuo njegov razgovor s arhitektom. To ga je toliko naljutilo da je izvukao mač i zario ga u nesretnog časnika. Wallenstein je bio ozloglašen i zbog zapovijedi „Objesite prostaka!“ koju je izvikivao i na najmanji izazov, a koju su njegovi podređeni morali izvršavati.

Albrecht von Wallenstein (1583. – 1634.). Preuzeto: Britannica.
NASILNO PREKINUTO PROMATRANJE ZVIJEZDA

Razumljivo je da je Wallenstein  s vremenom stekao popriličan broj neprijatelja, te njemački kneževi na sastanku izborne skupštine u Regensburgu zahtijevaju njegovo smjenjivanje. Kralj je, zbog opasnosti po vlastitu krunu, morao pristati. Iako su svi očekivali burnu reakciju, Wallenstein je poprilično mirno primio ovu vijest. Naime, pokazao im je astrološke proračune zahvaljujući kojima ga novonastala situacija nije iznenadila. 

Njegova daljnja karijera imala je svoje uspone i padove, ali i šurovanja s neprijateljima kralja koja su naposljetku dovela do njegovog konačnog kraja. Kraljevi ljudi su ga jednu večer prekinuli u promatranju zvijezda i probili mu prsa viškom helebarde. Možda zvijezde ipak nisu mogle baš sve predvidjeti…

Želite pročitati još ovakvih tekstova? Kliknite na rubriku Ali to nije sve i uživajte!

Literatura:

  • „Veliki misteriji prošlosti.“ 2004. Uskoković, D. (ur.) Zagreb: Mozaik.
  • Bagnall, R. S., Callaway, C. i Jones, A. 2021. „The Funerary Stele of Heliodora, Astrologer.“ U: MVSE : Volimes fifty-three & fifty-four : 2019 & 2020. Museum of Art and Archaeology, University of Missouri.
  • Banić-Pajnić, E. 2009. “Astrologijska medicina u djelima renesansnih filozofa M. Ficina I F. Grisogona.” Prilozi 69-70, str. 11-35.
  • Grmek, M. D. 2002. “Grisogono, Federik.” Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslava Krleže.
  • Newman, W. R. i Grafton, A. 2001. “Secrets of Nature: Astrology and Alchemy in Early Modern Europe.” Cambridge, MA: Harvard University Press.
  • Skuhala Karasman, I. (2011.) „Predviđanje u srednjovjekovnoj filozofiji i renesansnoj prirodnoj filozofiji (u djelima H. Dalmatina, F. Grisogona, J. Dubrovčanina)“, doktorski rad. Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu.
  • Winters, R. 2018. „John Dee: Scholar, Astrologer, and Occult Practitioner that Captivated the Royal Court of 16th Century England.“ Ancient Origins.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Scroll to Top