Elizabeta Austrijska – Sisi

Ako vas put nanese u Austriju, posebice u Beč, neizbježno ćete posvuda susretati lik jedne žene. Ima svoj muzej, njezini kipovi su posvuda te je još uvijek omiljena u narodu iako je živjela u 19. stoljeću. 

Da ste kojim slučajem previdjeli naslov članka, vjerojatno biste isprva pomislili da je riječ o Mariji Tereziji, jedinoj habsburškoj vladarici i vjerojatno najboljem monarhu u povijesti te dinastije. Ipak, ne pričamo o njoj. Ovdje se radi o Elizabeti Austrijskoj, poznatijoj pod nadimkom Sisi, i njezinom fascinantnom životu. 

Carica koja to nije voljela biti

Rođena je kao bavarska vojvotkinja na Badnjak 1837. godine. Odgajana je na nekonvencionalan način, u potpunoj slobodi bavarskih planina. Pripadala je dinastiji Witellsbach i bila je predodređena za dinastički brak.

Otac joj je bio Maximilian od Bavarske, a majka Ludovika od Bavarske. Elizabetina teta Sofija bila je austrijska nadvojvotkinja te majka cara Franje Josipa I. Sofiju su često nazivali “jedinim muškarcem na dvoru” jer je čvrstom rukom upravljala dvorom, a preko sina je imala i utjecaj na politiku. Smatrala je da je njezina nećakinja i Elizabetina starija sestra Helene (zvana Nene) idealna kandidatkinja za buduću caricu.

Vojvotkinja Ludovika, Nene i Sisi su 1853. krenule u Bad Ischl na susret s mladim carem i njegovom majkom kako bi se bratić i sestrična zaručili. Sofijin plan je neslavno propao jer se Franjo Josip odmah zaljubio u petnaestogodišnju Sisi. Ovo je dovelo do njegovog prvog neposluha prema majci – izjavio je da se neće ženiti uopće ako se ne može oženiti sa Sisi!

Vjenčanje se održalo 24. travnja naredne godine. Iako je sačuvano mnoštvo Elizabetinih haljina, vjenčanica nije. Odnedavno se smatra da je na jednoj od slika Sisi prikazana u vjenčanici iako se ne slažu svi s tim, pa njezina vjenčanica ostaje misterij. Sisi je, kao vjenčani dar od mladoženje, dobila dijademu od dijamantnih zvijezda. Nažalost, dijadema se razbila i mnogi su to shvatili kao loš predznak za brak.

Ljubavna bajka koja to nije

Ispostavilo se da ljubav nije dovoljna, a i da se mladenci nisu dovoljno poznavali. Sofija je preuzela kontrolu i nad Elizabetinim životom, a Franjo Josip je većinu vremena provodio u obavljanju carskih poslova.

Samo deset mjeseci od sklapanja braka Sisi je rodila prvo dijete, kćer Sofiju. Ime joj je dala baka koja je i preuzela njezin odgoj te “budalasta mlada žena”, odnosno Sisi, nije imala pristup djetetu. Isto se dogodilo i kada se naredne godine rodila kćer Gisela.

1857. Sisi sa suprugom i kćerkama posjećuje Mađarsku, te prvi puta uživa od kada je zasjela na carsko prijestolje. Dogodila se ljubav na prvi pogled samo prema toj zemlji, ali i prema ljudima, običajima i jeziku. Ta ljubav trajat će do njezine smrti. Ipak, djevojčice su se na putu razboljele, vjerojatno od tifusa. Mlađa Gisela je preživjela, a Sofija umrla. Tada je već narušeno psihičko zdravlje mlade carice doživjelo krah, te je pala u depresiju. U potpunosti je zanemarila Giselu.

Svi su smatrali da će rođenje novog djeteta olakšati situaciju za Sisi, a jak je bio i pritisak da rodi prijestolonasljednika. To se dogodilo 1858. kada na svijet dolazi prijestolonasljednik Rudolf. On je odveden od Sisi, kao što su bile i kćeri, ali kada je kasnije otkrila da je prinčev učitelj izuzetno strog i da se iživljava na tankoćudnom dječaku, odlučila je djelovati. Postavila je ultimatum – ili odlazi učitelj ili ona. Tako je Sisi preuzela odgovornost za odgoj i obrazovanje svoje djece. 

Učitelj je otišao, a s vremenom je otišla i Sisi… Oduvijek je prezirala krutu etiketu bečkog dvora, dvorski život i svoje carske obaveze. Neki smatraju da je čak svoju frizerku, Fanny von Feifalik, zadužila da joj bude dvojnica na događanjima na koja nije željela ići. Radije je putovala Europom, uživala na Krfu, u Mađarskoj ili posjećivala ekscentričnog rođaka Ludwiga II. Bavarskog u njegovom bajkovitom dvorcu Neuschwanstein.

Brže, više, jače!

Frizerka Fanny uživala je caričino povjerenje. Kako je Sisi postajala opsjednutija svojim izgledom tako su veću moć dobivali ljudi zaduženi za održavanje njezinog izgleda. Jedna od njih bila je upravo Fanny. Ako joj ona nije radila frizuru, carica je odbijala prisustvovati događanjima. Sisi je napravila presedan u dvorskoj tradiciji i dopustila Fanny da ostane u dvorskoj službi i nakon udaje. 

Zarađivala je koliko i sveučilišni profesor, no plaća je bila teško zarađena. Briga o caričinoj kosi bila je dugotrajan i mukotrpan posao. Za caricu je osmišljala posebne frizure koje su postale Sisin zaštitni znak, brinula se o kestenjastim kovrčama koje su sezale do gležnjeva te joj prala kosu u mješavini konjaka i jaja. U pregači je imala skrivenu ljepljivu traku na koju je ljepila otpale vlasi s četke jer je carica na kraju četkanja zahtijevala vidjeti koliko je vlasi ostalo na četki i doživljavala slomove ako ih je bilo više nego što je željela.

Sisi nije stala samo na svojoj kosi, već je opsjednutost izgledom proširila i na tijelo. Oduvijek je bila sportski tip, ali s vremenom su joj kretanje, sport i tjelovježba postali opsesija. Bila je najbolja jahačica Europe i svaki je dan jahala satima. Voljela je konje te su ju na jahaćim izletima pratili i njezini psi koje je obožavala. Jutra je započinjala tjelovježbom na spravama koje je postavila u svoje sobe u svim dvorcima, a imala je i vlastitu teretanu. S vremenom je radi narušenog zdravlja smanjila jahanje i počela šetati i planinariti.

Kako bi održavala težinu ispod 50 kilograma, odnosno 48 kilograma koje je smatrala idealnima na svojih 172 centimetra, podvrgavala se posebnim režimima prehrane. Često je jela samo naranče, male količine juhe i velike količine sladoleda. Navodno je pila i napitke od mesa te posoljena jaja kako bi imala dovoljno energije za manijakalno vježbanje. U te svrhe često je konzumirala i mliječne proizvode iz šenbrunske mljekare. Birala je najbolje primjerke krava, koza i ovaca iz cijele Europe te zahtijevala da ju prate na svim putovanjima kako bi stalno imala dostupne najkvalitetnije mliječne proizvode.

Osim sladoleda, voljela se zasladiti i proizvodima poznate slastičarnice Demel, pogotovo kandiranim ljubičicama. Nažalost, Sisi se voljela “zasladiti” i cigaretama kako bi suspregnula apetit, ali i kokainom. Više je nego očito da je razvila poremećaje prehrane koji su bili povezani s depresijom od koje je bolovala.

Za ljepotu valja trpjeti

Navedeno ipak nije utjecalo na njezinu ljepotu po kojoj je postala poznata i koja joj je bila izvor moći. Za to su zaslužni razni tretmani kojima se podvrgavala, od ledenih kupki i kupki u magarećem mlijeku, hidratantne kreme od krastavaca, maski od svježih jagoda do sirovog mesa koje je na licu tijekom noći zadržavala posebnom kožnom maskom. Smatra se da je spavala u korzetu i omotana mokrim ručnicima kako ne bi izgubila svoju legendarnu figuru. Moglo bi se reći da je tortura vježbanjem, izgladnjivanjem i korzetom upalila jer je Sisi u trenutku smrti kada je imala 60 godina i dalje imala struk od 50 cm, manje od 50 kilograma te predivnu i mladoliku kožu. Barem tako kažu. Naime, zabranila je da ju fotografiraju nakon određenih godina kako bi zauvijek ostala zabilježena kao mlada i lijepa žena.

Bila je svjesna svoga izgleda i careve ljubavi. Iako su se udaljili te je carica odbijala njegove pokušaje i želje za dobivanjem još jednog sina, i dalje je bila carica koja nije u potpunosti pobjegla od svoje uloge. Tako je 1864. i 1865. nastao niz caričinih portreta naslikanih od strane Franza Xavera Winterhalera. Portreti ju prikazuju u svom carskom sjaju, ali i u nekim intimnim situacijama. Dvije takve slike naručio je upravo car Franjo Josip. One prikazuju Sisi u bijeloj spavaćici i raspuštene kose. Iako su intimne prirode te na jednoj spavaćica klizi s ramena, Sisi kroz njih izražava i vlastiti bunt prema suprugu. Spavaćica je širokog kroja i zapravo sakriva tijelo, a kosa je složena u oblik slova x ispred nje, kao svojevrsna zabrana gledatelju. Ovim portretima kao da poručuje da je izvršila svoju dužnost, ali da upravlja svojom seksualnošću te i dalje odbija Franjinu želju za sinom.

Austro-Ugarska nagodba i njene posljedice

Ipak, stvari su se promijenile nakon Austro-Ugarske nagodbe 1867. godine. Monarhija je podijeljena na dva dijela, te je Mađarska, za koju je Sisi svesrdno lobirala, postala jednaka Austriji. Održana je velebna krunidba krunom Svetog Stjepana u Budimpešti na kojoj je Sisi u 33. godini postala okrunjenom kraljicom Ugarske i Hrvatske. Za podanike i želje Hrvatske, ali i ostalih dijelova Monarhije, nije imala interesa.

Nakon političkog trijumfa Sisi je Franji Josipu dala ono za čim je čeznuo, još jedno dijete. Nadvojvotkinja Marija Valerija rođena je u Mađarskoj 1868. godine te je i odgojena tamo. Sisi je razvila opsesivnu vezu sa svojom najmlađom kćeri, pružajući joj svu pažnju i ljubav koju nije imala prilike pokazivati ostaloj djeci. Dok je najmlađu kćer gušila, za ostalu nije imala previše interesa, čak ni za Rudolfa koji joj je karakterom bio najsličniji. Nije previše marila ni za unuke koje je kasnije dobila te je imala kompleksan odnos i s budućom prijestolonasljednicom, Rudolfovom kćeri Elizabetom.

Bježanje od vlastitih osjećaja

Ipak, Rudolfovo samoubojstvo 1889. godine izuzetno ju je pogodilo, te je ostatak života nosila crninu. To nije činila radi nejasne budućnosti carstva bez prijestolonasljednika, već radi osobnog osjećaja gubitka i depresije koja ju je gušila do samoga kraja. Krhko tijelo nije moglo izdržati sve napore kojima ga je podvrgavala, pa je često bila fizički bolesna. U potpunosti je napustila dvor, supruga i obitelj te se posvetila vlastitim putovanjima. Koliko god se trudila, nije uspjela pronaći mir i pobjeći od onoga što ju je tištilo čitav život.

Putovala je kontinentom, planinarila, plovila, pisala poeziju smatrajući se Shakespeareovom Titanijom te iznova razočaravala staloženog, do srži carski odgojenog, Franju. Čak se i tetovirala na jednom od putovanja i rame joj je krasilo malo sidro.

Zvjezdana legenda živi dalje

Carica je i skončala na jednom od svojih putovanja. Tijekom odmora u Švicarskoj, u Ženevi ju je mladi talijanski anarhist Luigi Lucheni 10. rujna 1898. upiknuo iglom u prsa. Ozlijeđena su joj pluća i srce, te je carica ubrzo izgubila svijest. Umrla je umrla je nedugo nakon što joj je korzet odvezan kako bi mogla doći do zraka kada je krv, koja pod pritiskom korzeta nije curila, odjednom iscurila iz nje.

Unatoč tome što je s Elizabetinim blagoslovom bio u dugogodišnjem odnosu s glumicom Katharinom Schratt, car Franjo Josip je bio neutješan. Izgubio je ženu i caricu nakon 44 godine zajedničkog života i vladanja. 

Veleban sprovod kojem je prisustvovalo 82 vladara i visokih plemića održan je 17. studenog 1898. godine. Sisi je pokopana u carskoj kripti u kapucinskoj crkvi.  

Dio njezinih pokretnih dobara je, prema Sisinoj želji, rasprodan te je iznos doniran u humanitarne svrhe. Većinu imovine koja nije pripadala carstvu, ostavila je unuci i prestolonasljednici Elizabeti.

Između ostalog, ostavila joj je i jedan od svojih simbola, svoje dijamantne zvijezde. U spomen na uništenu vjenčanu dijademu koja je bila Franjin dar, kod dvorskog draguljara dala je izraditi 27 dijamantnih zvijezda. Nosila ih je na važnim događanjima, te tako pokrenula trend dijamantnog nakita u obliku zvijezda po cijeloj Europi, kao što je i pokretala trendove tijekom cijelog života. Dio kompleta razdijelila je dvorskim damama, kćerki Giseli i unuci Elizabeti. Većina se nalazi u privatnim kolekcijama, a jedna originalna dijamantna zvijezda nalazi se u Muzeju Sisi u Hofburgu. Nakit inspiriran Sisinim zvijezdama postao je austrijski turistički brend, kao i sama Sisi.

Ona je sramežljiva lijepa princeza, prekrasna carica, nemirna duša, princeza Diana 19. stoljeća. Ona je Sisi.

Želite pročitati više ovakvih tekstova? Kliknite rubriku Ženska povijest te uživajte!