Počeci industrijske proizvodnje lijekova u Hrvatskoj

Znate li da se početak industrijske proizvodnje lijekova u Hrvatskoj veže upravo za Hrvatsko zagorje? Dopustite da vam predstavimo dvije znamenite ljekarne s proizvodnim industrijskim pogonom koje su krajem 19. st. započele svoju slavnu karijeru, kada su im vlasnici doselili u Hrvatsko zagorje i pokrenuli posao čiji se uspjeh odrazio i na lokalno gospodarstvo.

Budući da u Hrvatskoj farmaceutska industrija još nije bila razvijena, hrvatska je pokrajina bila pogodnije mjesto za otvaranje ljekarničkoga posla od velikih europskih gradova, skupljih i podložnijih konkurenciji. Tako se u Pregradu s obitelji doselio Austrijanac rođenjem – Adolf Alfons pl. Thierry de Chateauvieux francuskih plemićkih korijena, a u Donju Stubicu Eugen Viktor Feller poljsko-austrijskih korijena, rođen u Lavovu.

“K angjelu čuvaru” u Predgradu

Adolf Alfons Thierry de Chateauvieux sagradio je u Pregradi 1892. ljekarnu – tvornicu „K angjelu čuvaru“, prvu farmaceutsko-kemijsku tvrtku u jugoistočnoj Europi.

Ljekarna „K angjelu čuvaru“ nastala je 1876. po uzoru na bečku, pokraj koje je njezin osnivač, poljski plemić farmaceut Hippolit Bilinski živio prije dolaska s obitelji u Pregradu. Godine 1892. u Pregradu dolazi ljekarnik Adolf pl. Thierry de Chateauvieux, otkupljuje ljekarnu od Hippolitovih nasljednika i u Pregradi utemeljuje prvu industrijsku proizvodnju lijekova u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi.

Zgrada u kojoj se danas, između ostaloga nalazi i ljekarna te pošta, građena je u secesijskom stilu, uz dvorišni dio u kojem je bio smješten pogon za proizvodnju, a osim laboratorija i skladišta bila je tu i tiskara, odjel za izradu ambalaže i opreme te knjigovodstvo.

“Zelena opatica” prepoznatljiva širom svijeta

Narudžbe za Thierryjeve pripravke i proizvode stizale su u Pregradu iz raznih djelova svijeta jer Thierry je osigurao predstavništva u trideset svjetskih gradova, poput Londona, Pariza, Praga, Rima, Venecije i Beča. Ovakva popularnost i poslovan uspjeh pogodovao je razvitku Pregrade, pa je mjesto već 1903. imalo telegraf i telefon.

Početkom 20. st. u Thierryjevoj tvornici proizvodilo se oko 60 vrsta lijekova, a najpoznatiji su tzv. Engleski čudotvorni balzam i Centifolijska mast (mast od stolisnika). Od ostalih proizvoda bili su: Thierryev zagorski prsni sirup, Thierryev krv čisteći čaj, Thierryev Mirabile Pain-Expeller ili Reumatični fluid, Thierryova voda za usta, Thierryeve haematin pastile, Thierryevo China željezno vino, Thierryev prašak protiv hemeroida itd.

Najpoznatiji pripravci zaštićeni su patentnom ispravom u Londonu 1900., a zaštitini, trgovački znak zelena opatica registriran je u trgovačkoj obrtnoj komori u Zagrebu 1893. g.

Obitelj Thierry nastavila je uspješno poslovanje, jer je nakon smrti Adolfa Alfonsa posao preuzeo sin Vilim (od ukupno osmero djece u obitelji), sve do završetka Drugog svjetskog rata kada im je imovina nacionalizirana.

Ljekarnička zbirka Thierry od 2008. godine čini stalni postav Muzeja grada Pregrade “Dr. Zlatko Dragutin Tuđina”.

“Što svi hvale, mora da je dobro!”

Za pretpostaviti je da veliki uspjeh Thierryja potiče i njegova vježbenika Eugena Viktora Fellera da svoju ljekarničku poduzetnost okuša isto tako u jednom zagorskom mjestu: Donjoj Stubici.

Eugen Viktor Feller bio je Thierryjev vježbenik u Pregradi od 1894. do 1896., a prethodno je vježbenikom bio u Karlovcu u ljekarni „Zlatnom orlu“ te se nakon Pregrade zaposlio u ljekarni „K Crvenom križu“ u Grubišnom Polju gdje je već počeo razvijati svoj najpoznatiji proizvod. Godine 1899. preuzima (kupuje) ljekarnu „Sveto Trojstvo“ u Donjoj Stubici, a 1901. gradi tvornicu s laboratorijem.

Multifunkcionalan pripravak/lijek od navodno 12 vrsta ljekovita bilja, miomirisni Elsa-fluid proslavio je Fellera po cijelom svijetu. Postojala je cijela linija raznolikih Elsa proizvoda, a nosi ime po Fellerovoj majci Elizabeti rođenoj Holzer, odnosno po njezinom nadimku Elsa, a ime Elsa onda svakako ponosno nosi i jedna od četiri kćeri među sveukupno dvanaestero djece podizano u braku sa suprugom Idom rođenom Oehmichen.

Prema unuku Eugenu Felleru, kojemu su znale stizati narudžbe za lijek premda se odavna ne proizvodi, djed nije želio ostaviti recept za Elsa-fluid nijednom od osmorice sinova i odnosi ga sa sobom u grob. Umro je 1936., a za svoga života prodao je oko 20 milijuna bočica. Do 1942. prodalo se oko 27 milijuna bočica Else, ali nakon Fellerove smrti više ne po istoj recepturi.

Prema pisanjima Jutarnjeg lista, kolekcionar umjetninama Jura Gašparac je 2014. godine otkupio neotvorenu bočicu Elsa-fluida, no ne nalazimo informaciju jesu li farmaceutske tvrtke bile zainteresirane za analizu toga megapopularnoga lijeka, na kojemu je obitelj Feller zaradila poprilično bogatstvo.

Elsa je obišla cijeli svijet i osvajala nagrade

Sa svih strana stizale su pohvale i priznanja za Elsa proizvode, a naročito fluid, reklamiran kao lijek za sve bolesti. Neki od ostalih proizvoda u liniji bili su: Elsa-pilule od Rabarbare za čišćenje, Elsa-tinktura za kurje oči, Elsa-pomada za lice, Elsa sapuni, Elsa šamponi, Elsa paste za zube, Elsa riblje ulje, Elsa švedske kapi za apetit, Elsa zagorski sok protiv kašlja i prsnih bolova, Elsa-šećerčići protiv glista itd.

U svrhu promidžbe, reklama je bila vrlo popularna metoda za prodaju i ljekarničkih proizvoda. Baš kao i danas, no umjesto televizijskih svjedočanstava o koristi nekoga proizvoda ili recenzija koje čitamo na internetskim stranicama, uz proizvod su dobivani letci, knjižice ili reklamne brošure s načinom upotrebe koje bi sadržavale i iskustva zadovoljnih pacijenata iz različitih krajeva svijeta. Upozoravalo se i na pokušaje krivotvorenja fluida te da se zato obavezno obrati pažnja na znak i Fellerovu originalnu ambalažu.

Na Međunarodnoj izložbi u Londonu 1901. godine, Elsa-fluid osvaja zlatnu medalju, odnosno njezin tvorac  Eugen Viktor Feller. No, prema podacima iz 1907. Elsa je osvajala zlatna odlikovanja i diplome i na izložbama u Parizu, Rimu, Nici te Berlinu.

Feller je prepoznat kao velikan europske farmacije te poduzetnik, a bio je imenovan i dvorskim ljekarnikom ili dobavljačem princa Filipa Burbonskog, o čemu ne postoje detaljniji podaci od onoga da dobiva začasnu diplomu koja će mu osigurati itekakav kredibilitet u marketinškom oglašavanju. Nadalje, primio je i srebreno odlikovanje španjolskoga reda crvenoga križa, a u Donju Stubicu je pristiglo 65 000 zahvalnica iz cijeloga svijeta.

Jedno od značajnijih inozemnih priznanja za Eugena Viktora Fellera svakako je bio orden perzijskoga šaha, koji je za boravka u Belgiji koristio Elsa-fluid, dok je prema drugom izvoru supruga ta koju je Fellerova ljekarnička ekspertiza spasila. Bilo kako bilo, Feller je odlikovan perzijskim ordenom lava i sunca koji je postojao i za strane državljane koji su se na neki način istaknuli, odnosno pružili pomoć ili uslugu od iznimne važnosti za Iran. Fellerov praunuk Nikola Zdenković, sin Eve Feller i unuk najstarijega Fellerova sina Ferdinanda Fellera, ustupio je javnosti pismo zahvale i njegov ovjeren prijevod.

„Mi, Mozafaradin-šah Kadžar, milošću svemogućega Boga Kralj Kraljeva cijele Perzije dobrohotnošću Našom prema gospodinu doktoru Eugenu V. Felleru udostojasmo se istome dodijeliti Orden lava i sunca četvrtoga reda /: časnik:/“ (http://www.croatianhistory.net/etf/feller_elsa_fluid.html) (CROATIA an Overview of its History, Culture and Science).

Na sveopću dobrobit

Izvoz Fellerovih proizvoda, a posebice najpoznatijeg Elsa-fluida, zabilježen je u gotovo sve europske zemlje, ali i šire na tržišta Egipta, Japana, Kine i Amerike (pogotovo u doba prohibicije zbog velikog postotka alkohola).

Da je Feller privukao i zanimljive suradnike svjedoči podatak prema kojemu se zagrebački ljekarnik Žiga Ključec, nakon prodaje njegove znamenite ljekarne „K crnom orlu“ u blizini Kamenitih vrata (najstarija ljekarna u Zagrebu) 1916. odlučio posvetiti ljekarničkoj industriji, pa prelazi kod Fellera u tvornicu Elsa.

Osim vlastite dobrobiti i bogatstva Fellerovih, dobrobiti milijuna koji su svoje tegobe riješili uz pomoć Elsa proizvoda, dobrobiti za lokalno stanovništvo Donje Stubice – budući da je tvornica zapošljavala vjerojatno stotinjak ljudi, veliku dobrobit i dobit imala je pošta u Donjoj Stubici koja je bilježila značajan prihod početkom 20. stoljeća zbog velike potražnje za omiljenim proizvodom široke namjene. Navodno je dnevno otpremala 300 do 400 pošiljki fluida te tako postala prva pošta u Hrvatskom zagorju koja je sudjelovala u međunarodnom poštanskom prometu.

Prema Spomenici škole u Donjoj Stubici, Feller je od školske godine 1901./1902. do 1910./1911. oko svakoga Božića osigurao odjeću i obuću za siromašnu školsku djecu. O filantropiji i dobrotvornom djelovanju Fellera govori podatak o njegovu otvaranju zaklade za pomoć majki poginulih vojnika u Prvom svjetskom ratu, a navodno je bio i mecena nekim studentima i društvima.

Feller je bio član Prvoga hrvatskog automobilskog kluba osnovanoga u Zagrebu 1906., a njegov Ford je bio jedan od prvih automobila u Zagrebu. Isto tako, jedan je od utemeljitelja Dioničarskog društva za industriju i promet kemikalija u Zagrebu 1918. godine.

I premda Feller boravi u Zagrebu, tvornica i laboratorij pod stalnim su nadzorom, pa je tako prema pričanju lokalnoga stanovništva, prvi telefon u Donjoj Stubici uveden baš u Fellerovoj kući.

Da se boravak u Zagorju odrazio i na Fellerov osobni rječnik ili jezični izričaj, svjedoči unuk Eugen koji je u intervjuu za Jutarnji list izjavio da je djed govorio neku mješavinu njemačkog i kajkavskog, ali psovao je na jidišu.

Prva četverokatnica u Zagrebu

Imetak koji stječe, Feller odlučuje uložiti u gradnju, slobodno možemo reći arhitektonskih specijaliteta kakav je i neobarokna zgrada u Donjoj Stubici koja je ostala jedina tako raskošno dekorirana građevina u tom mjestu. Prvi kat je bio za stanovanje, a u prizemlju je bila smještena tvornica-laboratorij.

Vanjska obnova zgrade odrađena je 2006. godine, dok se unutrašnje uređenje zbog manjka sredstava odvija u fazama od 2016. godine. Svakako, zanimljivost je da se 2022. godine javlja Stubičanka koja živi u Americi i nakon pregovora s Gradom odlučuje uložiti 200 000 dolara za sređivanje Fellerove zgrade.

Nakon Stubice Feller gradnju nastavlja dalje na području Zagreba kamo seli 1903. kada arhitektonski atelijer Hönigsberg i Deutsch završava stambenu dvokatnicu na Tomislavovu trgu, dok će isti atelijer 1905./1906. graditi i poznati Elsa-fluid dom.

Elsa-fluid dom, trgovačko-stambena zgrada projektanta Vjekoslava Bastla na križanju Jelačićeva trga i Jurišićeve ulice prva je sagrađena četverokatnica u Zagrebu s isto tako prvom velikom javnom reklamom ukomponiranom u građevinu – velikom bocom Elsa-fluida. Zgradu su nazivali zagrebačkim neboderom jer su dotad prevladavale jednokatnice i dvokatnice, a nekima je smetala jer je bacala veliku sjenu. Na sredini pročelja iznad boce natpis je: Elsa-fluid dom, a s lijeve je strane prigodan natpis: Što je Elsa-fluid to se zna. Da ovakav pothvat nikako nije mogao ostati nezapažen i nezapisan dokazuje Antun Gustav Matoš koji komentira da je to „Fellerov prospekt za Elsafluid i neukusni hram boginji Elzi“.

Feller poznat po samotnjaštvu, 1910./1911. po završetku izgradnje seli u jednu od najreprezentativnijih onodobnih secesijskih vila, tzv. vilu Feller u Jurjevskoj 31a za koju je projekt izradio njegov polubrat arhitekt Mathias Feller iz Münchena. Riječ je o luksuznoj vili koja je cjelokupno umjetničko djelo interijerom i eksterijerom. U vili Feller nalazilo se 28 soba, uključujući i dvorane, dvije čekaonice, sedam kupaonica, brojni toaleti, hodnici, stubišta te ogroman vrt koji se protezao do Dubravkina puta. Šteta je što danas propada i nije očuvana kao spomenik kulture u svojoj cjelini nego je raskomadana u stanove i tako prodavana te dijelom nacionalizirana.

Dinastija Feller za daljnje istraživanje

Posao nakon Fellerove smrti preuzimaju sinovi Fedinand, zatim Kazimir do zatvaranja 1942. godine kada Kazimir, njegova supruga i dijete postaju žrtve logora Jasenovac i Stara Gradiška. Ljekarna je 1943. godine pripala Rikardu Pažuru, a od 1945. godine vodi se kao državna ljekarna. Zgrada tvornice – laboratorija u Donjoj Stubici 1994. godine proglašena je zaštićenim kulturnim dobrom.

Iz takoreći dinastije Feller proizlaze brojni nama poznati i još nepoznati članovi i članice, pa su tako neki od poznatijih ličnosti: Vilim Feller, poznati matematičar s karijerom na Američkim poznatim sveučilištima (jedna zagrebačka ulica u Sloboštini nosi njegovo ime!); pijanist Marijan Feller, suprug poznate pijanistice Dore Gušić s kojom je radio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu; veliki intelektualac, publicist i teoretičar umjetnosti, ali i pionir marketinga odnosno profesionalizacije reklamnoga poslovanja Miroslav Feller koji 1928. osniva Zavod za znanstveno proučavanje reklame i umjetničku reklamnu produkciju – Imago te u kontekstu razvijanja farmaceutskoga marketinga i kolektivne propagande Ferdinand Feller.

Želite pročitati više ovakvih tekstova? Kliknite na Nadrogiraj se i obuci te uživajte!