Jedan dan u Toledu: slika koju želite vidjeti

Osim Katedrale još se jednu crkvu treba obavezno posjetiti. Ne zato što je nešto jako posebna. Iskreno, meni nije, iako u njoj ima jedna vrlo zanimljiva skulptura imena “Djevica od Osmjeha (Virgen de la Sonrisa). Gotički je to prikaz Djevice Marije koja se smiješi djetetu Isusu dok joj ono nježno dodiruje bradu. Za razliku od uobičajenog ozbiljnog izraza lica, ovdje je Djevica prikazana kao majka koja uživa u vremenu sa svojim djetetom. Osobno mi je ovakav prikaz puno dojmiljiviji i ljepši jer daje cijelom prikazu ljudski i bliži prikaz odnosa majke i djeteta, a cjelokupni dojam zaokružuje pomisao da su autor skulpture, ali i vjernici na ovakav način razmišljali o Djevici Mariji. 

Međutim, ono što je simbol ove crkve nisu ni oltar, ni skulptura nego jedna zaista posebna slika – „Sprovod grofa od Orgaza” slikara El Greca. Odmah moram reći da nisam neka poznavateljica, a niti ljubiteljica likovne umjetnosti, a pogotovo slikarstva. Ali ova me naprosto oduševila. I ne samo mene. Naime, nalazi se u predvorju crkve sv. Tome (Iglesia de Santo Tomé) i u biti kad uđete, tu ćete i stati i to u red. Jer svatko tko ulazi u ovu crkvu, ulazi skoro isključivo zbog te slike koja još od svog nastanka krajem 16. stoljeća plijeni pažnju posjetitelja.

Tko je bio “grof Orgaza”?

Kao što joj i sam naslov kaže, slika prikazuje sprovod Gonzala Ruiza, gospodara Orgaza (señor de Orgaz) koji je umro 1312. godine. Slovio je kao izrazito pobožan čovjek i veliki dobrotvor, što je bio temelj za legendu da su se prilikom njegova ukopa sveti Stjepan i Sveti Augistin spustili s neba i sami ga položili u grob. Sam Gonzalo bio je inače veliki donator (ili bolje rečeno financijer) grada Toleda, a posebno crkve sv. Tome u kojoj je i pokopan i kojoj je u svojoj oporuci odredio da će u buduće biti financirana od strane grada Orgaz.

Prošlo je 240 godina i Orgazu je dosadilo plaćati i dalje dogovoreni iznos spomenutoj za nekog gospodara koji je već tako dugo mrtav. No župnik Andrés Núñez nije planirao bez borbe izgubiti pozamašnu svotu, pa je cijela stvar završila na sudu koji je 1569. godine presudio u korist crkve. Da bi se očuvalo i zacementiralo sjećanje na pokojnog dobrotvora, Núñez je naručio izradu slike.

Svjetovni dio slike

Slika je postavljena iznad Gonzalovog groba i ono što možda i prvo upada u oči jest da izgleda kao da sveti Stjepan i Sveti Augustin iznose pokojnikovo tijelo iz slike i postavljaju ga u grob koji je ispred nje. Oko pokojnika, koji je obučen u viteški oklop (iako se velikaši nisu pokapali tako odjeveni), stoji mnoštvo ljudi, koji bi trebali prikazivati ožalošćene iako njihova lica baš i ne zrače nekom žalosti. S obzirom na to da slikar nije znao kako su Gonzalovi suvremenici izgledali i odjevali se, prikazao je svoje suvremenike i ugledne ljude iz Toleda te ih obukao u suvremenu odjeću. Čak je među njih stavio i sebe – on gleda ravno u nas i ima podignutu ruku kao da maše.

Međutim, autoportret nije njegov jedini autobiografski motiv na ovoj slici. Naime, dječak koji upire prstom i pokazuje u biti promatraču na svece i pokojnika jest El Grecov sin Jorge Manuel Theotocópuli, a na rupčiću koji mu viri iz džepa napisana je 1576., godina njegova rođenja. Inače, on će postati poznati arhitekt i slikar u Toledu. 

Duhovni svijet na slici

Iznad ovog svjetovnog prikaza sprovoda, nalazi se onaj duhovni gdje vidimo grofovu dušu koja odlazi u nebo i tamo ga dočekuju Djevica Marija, Isus, sv. Petar, i drugi sveci. Među njima se čak nalazi i tada još uvijek živi kralj Filip III. s kojim s El Greco nije bio u najboljim odnosima (kralj nije bio zadovoljan dvjema slikama koje je naručio od njega, čime je okončao EL Grecove nade u svoje pokroviteljstvo), ali ga je ipak stavio na nebo.

No kako bi se reklo – to nije sve! El Greco je na ovoj slici naslikao još jednu malu sliku. Nalazi se na odjeći svetog Stjepana, a prikazuje njegovo mučeništvo. Sveti Augustin, s druge strane, na sebi ima ima mitru koja je pripadala kardinalu Gasparu de Quiroga y Vela u 16. stoljeću, a isti je kardinal El Grecu poslužio kao inspiracija za prikaz lica ovog sveca. Nije ovo jedini slučaj gdje je El Greco inspiraciju za prikaz svetaca pronalazio u svojoj okolini. Djevica Marija redovito je imala crte lica njegove supruge, pa tako i ovdje.

Za „Sprovod grofa od Orgaza” El Greco je navodno primio naknadu od 1.200 dukata, što je do tada bila najviša naknada za jednu sliku u Španjolskoj (inače su slike bile po 300 ili 400 dukata!). 

Zašto ova slika privlači toliku pažnju?

Međutim, sve ovo što sam napisala o slici ne može objasniti njezinu privlačnost. Možda je to tema sprovoda, tugovanja, žalosti, odnosa života i smrti koja nas fascinira. Možda činjenica da se radi o jednom javnom, ali i privatnom događaju negdje daleko u povijesti, o događaju koji je isprepleten s legendom. Zapravo ni sama ne znam u čemu je njezin čar, zašto me toliko uvukla u sebe, zašto bih mogla tamo stajati i satima je promatrati. Ali iskreno, zapravo nije bitno. Prepuštam to stručnjacima da objasne. Ja ću samo od srca preporučiti svakom tko se nađe u Toledu, da izdvoji vrijeme i novac (da, da, ulaz se plaća) i ode vidjeti ovo čudo umjetnosti.

A, ako ste kao ja, onda nakon razgleda slijedi još i kupovina suvenira. Što kupiti kao suvenir u Toledu? O tome možete čitati u sljedećem nastavku.