Neobičan pokušaj liječenja reume

Otkrivanje raznih lijekova i učinkovitih načina liječenja kroz povijest bazirano je na istraživanju, odnosno na beskrajnom nizu pokušaja i pogrešaka. Neke medicinske teorije koje su se isprva činile bizarnima s vremenom su se pokazale kao učinkovite, a neke su jednostavno ostale bizarne. 

Jedan od takvih neobičnih medicinskih tretmana povezan je uz pokušaje liječenja reume koji su kao sredstvo izlječenja koristili kitove, i to ne bilo kako. Pacijenti koji su početkom 20. stoljeća bolovali od reume mogli su se zaputiti u australski gradić Eden, smješten u zaljevu Twofold. Riječ je o gradu koji je u povijesti bio poznat po jakoj kitolovnoj industriji, a na obalama zaljeva i danas možete promatrati kretanje kitova u proljeće.  Nesretni pacijenti su u Edenu mogli koristiti tzv. hotel od kita, odnosno boraviti u lešini kita.

Kako je došlo do ove metode liječenja?

Novine „Pall Mall Gazette“ 7. ožujka 1986. donose zanimljivu vijest o novom lijeku za reumu, kao i priču o njegovu nastanku. Prema članku, gospodin bećarske naravi koji je patio od reume je tijekom šetnje s prijateljima primijetio razrezano truplo kita na plaži. Budući da je dotični veseljak prije toga konzumirao popriličnu količinu alkohola, činilo mu se smiješnim i primamljivim smjestiti se unutar lešine. Njegovi su prijatelji bili zgroženi smradom i vrućinom koja je isparavala, te su otišli i ostavili ga unutar trupla nekoliko sati. Gospodin je iz trupla izašao trijezan, ali i uvjeren da mu je upravo to znatno olakšalo simptome reume. Tako je nastala ideja za ovu neobičnu praksu!

Ipak, temelji ove prakse sežu dalje od europskog naseljavanja zaljeva Twofold. Kitovi su imali važno mjesto u duhovnom životu domorodačkog naroda Yuin koji su na različite načine koristili dijelove kitova. Kosti su korištene u izgradnji skloništa, meso za hranu, a ulje u medicinske i ritualne svrhe. 1800-tih godina se u Edenu uspostavlja industrija kitolova, a tvrtke su cijenile vještine aboridžinskih posada kitolovaca.

Štoviše, R. H. Mathews je u knjizi „Ethnological notes on the Aboriginal tribes of New South Wales and Victoria.“ (1904.) zabilježio da su se Aboridžini u Edenu nakon uklanjanja mesa i masti spuštali u truplo kita i prekrivali s mašću kako bi otklonili boli. Naravno, nije trebalo proći puno vremena da europski doseljenici pokušaju unovčiti ovu praksu.

The Whale Hotel

Za one koji su bili dovoljno hrabri (ili očajni) da svoje boljetice pokušaju izliječiti u tzv. hotelu od kita (engl. The Whale Hotel) postupak je bio sljedeći: u lešini kita se izrezala rupa dovoljno velika da se pacijent može spustiti u nju. Jedini dio tijela koji je mogao ostati izvan kita bila je glava. Nakon što se pacijent smjestio, truplo kita se pažljivo zatvorilo kako se pacijent ne bi ugušio u plinovima koji su izlazili iz svih otvora na lešini.

Za najveću moguću učinkovitost lijeka pacijent je trebao ostati unutar lešine, u intervalima, čak 20 ili 30 sati. Vjerovalo se da ovaj lijek pacijente oslobađa reumatskih bolova i do godine dana. Ova praksa bila je popularna neko vrijeme i o njoj su izvještavale novine u Australiji, Novom Zelandu, Americi i Europi. Vjerovalo se da vrućina i plinovi koji nastaju tijekom raspadanja lešine kita tvore svojevrsnu „kutiju za znojenje“ koja olakšava simptome reume. S obzirom na to da se terapija vrućinom i danas ponekad preporučuje za olakšavanja reumatskih bolova, možda su bili na tragu nečemu. Ipak, u ovom slučaju je način liječenja gori od bolesti.

Prestanak korištenja

Pad kitolovne industrije utjecao je i na korištenje kitova kao lijeka, te se ovaj način liječenja reume prestao koristiti do Prvog svjetskog rata. Vjerujemo da je na prestanak korištenja utjecala i vrlo neugodna posljedica liječenja koja je posebno pogađala one koji su se našli u blizini tretiranih osoba – pacijenti su barem tjedan dana strašno zaudarali!