Stojim na rubu litice, iste one kod koje sam bezbrižno trčala kao mala djevojčica. Sam bi prizor mojoj majci ulijevao strah u kosti. Uvijek bi u pozadini vikala: „Teuta, stani, makni se s ruba, past ćeš!“
Nikada se nisam bojala visine. Nisam se bojala da ću se poskliznuti i zauvijek nestati u morskom plavetnilu podno nje. Možda zato što, kada god bih provodila vrijeme ovdje, more bi bilo uvijek nekako spokojno…
Danas je po prvi put drugačiji prizor. Nekada bi sunce odlazilo na svoj počinak u laganom ritmu. Večeras se more strahovito ljuti. Zasulo je svoje valove koji mahnito udaraju o stijene. Zrakom se širi opojan miris soli. Peče malo za nosnice, ali mi tijelu daje prijeko potrebnu snagu. Gorim iznutra, mada vjetar para kosti. U daljini vidim tmurne oblake koji mi zaklanjaju pogled prema sumraku. Najavljuju skorašnji dolazak oluje.
Oluja koja će promijeniti svijet. Oluja koja je pomrsila moje planove i uzburkala moje unutarnje demone… Oluja koja će moj narod baciti u okove, pretvoriti moje prekrasne gradove u prah i pepeo… Oluja koja će moje kraljevstvo probati pretvoriti u fusnotu povijesti.
A možda i neće…
Možda će moj pastorak Pinnes uspjeti jednoga dana vratiti sjaj našoj domovini. Možda će naša loza ponovno gospodariti morem… Podizati gradove… Vratiti mir našim ljudima… Ako neće on, možda će netko drugi…
Možda…
Ta oluja ima svoj naziv…
SPQR…
Orao koji dolazi na brodovima s velikim veslima, tamnim jedrima i rimskim znakovima…
Rimljani… bezobraznici koji su se usudili prkositi mojoj vlasti.
Jer smetala im je jedna žena na prijestolju. Smetala im je jedna Teuta, kraljica Ardijejaca.
Od kada sam preuzela vlast nakon smrti svoga muža Agrona, unosim nemir svojim susjedima. Po mnogima, trebala sam ostati samo regentica njegova maloljetnog sina Pinnesa. Održavati mir i prosperitet kakve je Agron omogućio svojim podanicima te mirno predati vlast svom pastorku kada bude spreman na taj zadatak.
No nisam se htjela pomiriti s takvom sudbinom. Odlučila sam preuzeti stvar u svoje ruke. Biti kraljicom koju će povijest pamtiti kao aktivnu vladaricu. Htjela sam im svima pokazati kako je to kada inače mušku ulogu preuzima na sebe jedna žena…
Žena koja je pod sobom držala veliki teritorij, od rijeke Naro, preko otoka Pharosa i Korkyre Melainae, sve do Epira. Nisam stala na tim granicama. Ilirski brodovi plovili su i napadali neprijateljske i trgovačke brodove. Možda nije najljepši običaj na svijetu, ali je naš. Tako smo mi Iliri stoljećima gradili svoje gospodarstvo. U konačnici, to je bila naša ratna taktika.
Nakon toga, uzela sam mač u svoje ruke, preuzela kormilo svoje flote i prvo otplovila na jug.
Sjećam se toga dana kao da je bilo jučer. Jutarnje sunce tek je raširilo svoje zrake. More je sjajilo posebnim sjajem mira i spokoja. Tek pokoji val prenuo je s pučine prema obali. Vjetar se odlučio pritajiti toga dana. Na prvu nije mi odgovaralo mirno more. Moji suborci morali su uprijeti više snage ne bi li što brže stigli do svoga cilja.
No bilo je to tek zatišje pred buru.
Krenuli smo na grčke polise. Foinika je brzo pala u naše ruke. Issa mi je bila poseban trn u oku. Divila sam se njezinim ljepotama i željela sam je pošto-poto prisvojiti sebi. Vjetar u leđa donio mi je veliki plijen koji smo prisvojili napadom na grčku Foiniku.
Plijen koji mi je trebao osigurati pobjedu nad ostalim grčkim polisima. Vjerovala sam u laku pobjedu, no gadno sam se prevarila.
Za sve su bili krivi Rimljani. Ti drznici, misleći da su gospodari svijeta, odlučili su se umiješati. Navodno je nekoliko mojih brodova opljačkalo i neke italske trgovačke brodove.
Rimski senat poslao je dvojicu svojih izaslanika ne bi li zaustavili gusarenje. Pustila sam ih u svoju rezidenciju. No nisam željela pristati na rimske zahtjeve. Nisam mogla dozvoliti da se miješaju u moju vlast. Kako li se samo usuđuju prigovarati običaju koji naši kraljevi, moji preci njeguju odavnine?
Najviše me razbjesnio onaj mali koji je rekao da će onda Rim popraviti moje običaje. Kakav drznik!!! Poslala sam ih k vragu i istjerala iz svoje rezidencije.
A onda je jedan od rimskih izaslanika, nakon što su napustili moju zemlju, ubijen.
I krenuli su na mene velikom mornaricom, pod izlikom da sam dala smaknuti njihova izaslanika.
Jesam li uistinu naredila njegovo smaknuće? Lako je moguće da jesam. Ne sjećam se više od tolikog bijesa jesam li to uistinu učinila. U tom trenutku toliko sam bila ljuta, gotovo ljubičasta od bijesa. Sve što sam željela bila je borba. Da im dokažem da nisam obična žena. Da nisam obična kraljica koja se skriva iza kulisa povijesti. Da se ne bojim nikoga!!
Čak ni toliko moćnog susjeda, straha i trepeta cijelog Mediterana, arogantnog Rima.
Dok sam čekala da stignu, krenula sam dalje prema grčkim polisima. Podijelila sam mornaricu na dvije flote. Jedna je krenula na Epidamno. Nije ga uspjela osvojiti, pa se priključila ostatku kod mojeg glavnog cilja, Korkyre.
Vodila sam kod Korkyre žestoke bitke. Možda bih ju uspjela staviti pod svoju vlast da se nisu dogodila dva ključna trenutka.
Prvo, kada su svi izgledi bili na mojoj strani, kod Paksosa se pojavila grčka flota koja je pokušala pomoći Korkiri. Sukobili smo se s njima i odnijeli pobjedu. Mislila sam da je put prema Korkiri ponovno otvoren.
A onda se pojavio Rim.
Velika rimska mornarica stigla je preko Jadrana. Moji vojnici, moji vjerni sunarodnjaci i borci dali su zadnje atome snage ne bi li se oduprli rimskom napadu. I čak smo jedno vrijeme dobro odolijevali.
A onda se dogodila strašna nepravda. Izdaja…
Demetrije s Pharosa odlučio je okrenuti leđa svojim ilirskim korijenima. On je bio i gospodar Korkyre. Prešao je na neprijateljsku stranu predavši grad Rimljanima.
Kukavica…
Beskičmenjak…
Pokvarenjak…
Nemam drugih riječi kojima bih opisala njegov nož u leđa…
Presudio je svojim precima…
Gradovi koje smo do tada držali u šaci postupno su se predavali pred rimskom najezdom… Izgubila sam sva južna uporišta.
Odlučila sam se skloniti u Rizon. Bila sam opkoljena sa svih strana. Odlučila sam progutati svoj ponos i zatražiti mir. Pretrpjela sam strašne gubitke…
Priznala sam poraz.
Pinnesu je ostao preostali dio kraljevstva, a moja je vlast bila bitno smanjena. No nije me boljelo to što sam morala plaćati danak Rimu. Nije mi smetalo što sam izgubila veliki dio svojega kraljevstva… Nisam žalila ni za tim što su potkopali stari ilirski običaj zahtjevom da moji ljudi smiju ploviti južno od Lissa sa svega dva broda, i to nenaoružana…
Boljelo me što sam morala progutati svoj ponos. Boljelo me što me je izdaja koštala uspjeha. Boljelo me što je očito i mojem sugrađaninu smetalo što jednom državom, jednom vojskom zapovijeda ženska kruna. Boljelo me što sam se ja kao žena morala pokoriti svijetu u kojem su muškarci odlučivali o sudbini kraljevstava.
I boli još uvijek…
Stojim na ovoj litici i razmišljam što dalje učiniti. Vidim oluju u rimskom obličju u daljini. Što li dalje smjera? Napadati i dalje moju domovinu? Želi li mi oduzeti i ovo malo moći koje mi je preostalo? Želi li me do kraja uništiti i baciti u rimsko roblje?
Možda odgovore na ova pitanja neću doživjeti. Ali znam jednu stvar…
Ja sam Teuta…
Uzdignute glave, ponosna srca i ratničke duše nosim krunu svojih predaka.
Neću im dozvoliti da postanem rimska robinja… Neće me vidjeti slomljenu u okovima… Neću im dopustiti da me vodaju rimskim ulicama kao ceremonijalni trofej…
Neće me povijest takvu zapamtiti…
Ova litica mi je svjedok…
Ovo dolje plavo uzburkano more…
Ovaj vjetar koji huče svoju pjesmu…
Ovi sivi oblaci koji samo što ne proplaču…
Povijest će me pamtiti kao hrabru, pomalo bezobraznu ženu.
Oholu.
Bahatu.
Neustrašivu.
Pamtit će me kao ženu koja se usudila prkositi prepotentnom Rimu.
Pisat će o meni jednoga dana da sam bila žena zbog koje je Rim prvi put poveo rat na istočnoj obali Jadrana.
Pamtit će me kao Teutu, kraljicu Ardijejaca.
Teutu, ratnicu.
Teutu, gusaricu…
Jer ja sam sve to…
Ja sam Teuta.
Kći Ilira.
I da se razumijemo…
Zbog mene su se tresle gaće mnogim muškarcima.
Sviđaju vam se ovakvi tekstovi? Zavirite u našu Povijesnu ispovjedaonicu i pronađite ih još!
Literatura i izvori
Antički izvori
- Polibije, Povijesti (The Histories), knjiga II.
- Apijan, Illyrike (Illyrian Wars).
- Kasije Dion, Rimska povijest (Roman History), fragmenti.
- Tit Livije, Ab Urbe Condita, fragmenti vezani uz Prvi ilirski rat.
- Plinije Stariji, Naturalis Historia, knjige III–VII.
- Strabon, Geografija (Geography), knjige VI–VII.
- Flor, Epitome of Roman History.
Suvremena historiografija i znanstveni radovi
- Bajrić, A. (2014). „Ilirska vladarica Teuta i Iliri u Polibijevom odlomku o rimskom poslanstvu u Iliriji“. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 46, 29–56.
- Šašel Kos, M. (2012). „Teuta, Illyrian Queen“. The Encyclopedia of Ancient History.
- Šašel Kos, M. (2005). Appian and Illyricum. Ljubljana.
- Šašel Kos, M. (2012). „Illyria and Illyrians“. The Encyclopedia of Ancient History.
- Šašel Kos, M. (2013). „The Roman Conquest of Illyricum (Dalmatia and Pannonia) and the Problem of the Northeastern Border of Italy“. Studia Europaea Gnesnensia, 7, 169–200.
- Wilkes, J. J. (1992). The Illyrians. Oxford: Blackwell.
- Cabanes, P. (1988). Les Illyriens de Bardylis à Genthios (IVe–IIe siècles avant J.-C.). Paris: SEDES.
- Cabanes, P. (2002). Iliri od Bardileja do Gencia (IV.–II. stoljeće prije Krista). Zagreb: Svitava.
- Erdkamp, P. (2017). „The Illyrian Wars, 229–219 BC“. The Encyclopedia of Ancient Battles.
- Derow, P. S. (2016). „Teuta“. Oxford Classical Dictionary.
- Cavallaro, M. A. (2004). Da Teuta a Epulo: interpretazione delle guerre illyriche e histriche tra 229 e 177 a. C. Bonn.
- Coppola, A. (1993). Demetrio di Faro. Roma.
- Gruen, E. S. (1984). The Hellenistic World and the Coming of Rome. Berkeley: University of California Press.
- Holleaux, M. (1930). „La date de la première guerre romaine d’Illyrie“. Revue des Études Grecques, 43, 243–261.
- Walser, G. (1954). „Die Ursachen des Ersten Römischen-Illyrischen Krieges“. Historia, 2/3, 308–318.
- Petzold, K. E. (1971). „Rom und Illyrien: Ein Beitrag zur Römischen Außenpolitik im 3. Jahrhundert“. Historia, 20/2–3, 199–223.
- Hammond, N. G. L. (1993). Studies concerning Epirus and Macedonia before Alexander. Amsterdam: Hakkert.
- Elsie, R. (2010). Historical Dictionary of Albania. Lanham: Scarecrow Press.
- Boardman, J., & Hammond, N. G. L. (ur.) (1982). The Cambridge Ancient History, Volume III, Part I: The Prehistory of the Balkans; the Middle East and the Aegean World, Tenth to Eighth Centuries B.C. Cambridge: Cambridge University Press.