Iza imena Vuk stoji Domagoj Vuković, glazbenik koji svira nekoliko instrumenata (gitaru, tambure, frame drum bubanj) i uz klasično pjevanje primjenjuje mongolsko grleno pjevanje. Kombinacija njegovih instrumenata i grlenog pjevanja učinila ga je jedinim izvođačem u Hrvatskoj koji ovu tehniku primjenjuje na hrvatskom jeziku. Bio je i jedini predstavnik Hrvatske na prvom europskom natjecanju grlenog pjevanje.
Taj spoj mitskih tema i spoj tradicijskih instrumenata najbolje se osjeti uživo. Prvi put sam bila na Vukovom koncertu na festivalu Beskonačnost Slavena prošle godine i odmah me osvojio njegov jedinstveni glazbeni izraz. Nekoliko mjeseci kasnije, na Proslavi zimskog solsticija, ponovno sam ga slušala uživo, gdje je njegova originalnost i jedinstvenost došla još snažnije do izražaja. Nakon koncerta posebno me se dojmio njegov način stvaranja i pripovijedanja kroz glazbu. Gotovo svaka pjesma ima jasan uvod, sredinu i kraj koji slušatelja vode u svijet slavenske mitologije. Kao netko tko je odrastao uz te motive, posebno me oduševio spoj mitskih tema, grlenog pjevanja i tradicionalnih instrumenata. Upravo taj doživljaj bio je povod za nastanak ovog intervjua.
Za čitatelje i pratitelje stranice Čuvarice vremena koji te možda još ne poznaju, možeš li se ukratko predstaviti i opisat čime se baviš?
Pozdrav svim čitateljima i pratiteljima! Ja sam Domagoj Vuković, magistar gitarske pedagogije, pjevač, profesor u glazbenoj školi te sam mnogi niz uloga što svako od nas u životu nosi. Moje područje djelovanja je gotovo isključivo glazba: solo nastupi, učitelj gitare, voditelj tamburaškog orkestra, itd. Ponajviše se volim baviti istraživanjem. Novo nikad ne dosadi!
Osim gitare, koje instrumente još sviraš?
Veliku ljubav gajim prema hrvatskim narodnim instrumentima te sam mnoge naučio svirati. Pošto sam voditelj tamburaškog orkestra, prirodno je i obvezno znati svirati sve njegove sastavnice: prim, basprim, čelo, kontra i bas. Osim srijemskih tambura, sviram i farkaš tamburu, a posebice obožavam samicu ili dangubicu. Ona je instrument koji automatski navuče osmijeh na lice. Pored tambura, sviram i lijericu – gudački instrument s područja juga Hrvatske i Hercegovine, frame drum – istočnjački tip bubnja, jedan od najstarijih instrumenata općenito, tenor saksofon te drombulju ili usnu harfu. Sve skupa, nekih desetak instrumenata.
Kako si otkrio grleno pjevanje i kako je ono postalo ključan dio tvoje glazbe?
To je jedan od trenutaka koje pamtite u životu, mada kada se gledaju iz trećeg lica, nisu naročito maestralni, ali meni je svakako obogatio život. Ležeći u krevetu u Karlovcu, dok sam pohađao srednju glazbenu školu, u bespućima YouTubea sam nabasao na video Mongolca koji sjedi na planini, svirajući gudači instrument te nakon uvoda započinje pjevati grleno pjevanje. Mozak mi je eksplodirao, sasvim nenadano! Navedeni majstor je Batzorig Vaanchig. Odmah sam išao gledati tutorijale kako naučiti grleno pjevanje. Pošto je praksa grlenog pjevanja dosta drugačija od ičeg na što smo navikli, tako mi vježbanje nije bilo ugodno ako bi netko drugi bio u istoj kući. Stoga sam poskrivečki učio tu i tamo, sve do nastupa na Slami Land Artu. Upoznao sam Nikolu Fallera, jedan od organizatora te mu rekao da se bavim grlenim pjevanjem, čime je on bio oduševljen i pozvao me da održim nastup na Slami. Tada nisam bio nešto naročito dobar u grlenom pjevanju, ali sam se od tog trenutka izuzetno tome posvetio i došao do toga da mi je grleno pjevanje jedna od okosnica rada.
Možeš li nam ukratko predstaviti tehniku grlenog pjevanja i objasniti kako se izvodi?
Kod grlenog pjevanja koristimo cijelo svoje tijelo. Pritisak dijafragme, rezonanciju prsa, kontrakciju i upotrebu lažnih glasnica (koje se inače koriste kao prepreka krutim stvarima da ne sprečavaju dišne puteve), položaj vilice i usta, jezik koji služi za dobivanje određenih tehnika (sygt i borbagnadyr), nos koji također proizvodi tonove te na kraju sam kostur glave kao rezonator. Kao što vidite, grleno pjevanje nije nimalo lako, od vas traži pozornost usmjerenu na veliki broj fokusnih točaka. Zato se u samom početku fokusirate na jednu po jednu točku. Sve počinje od slova h, odnosno samog daha. U određenim tehnikama se traži kontrakcija daha, dok kod drugih je potrebna potpuna opuštenost strujanja daha i opuštenost glasnica.
Koliko je tehnika grlenog pjevanja poznato i zastupljeno na hrvatskoj glazbenoj sceni?
Poznajem još dvoje praktikanata grlenog pjevanja iz Hrvatske: Marka Validžića i Dominika Šćurića. Marko izvodi grleno pjevanje zajedno s vokalnim tehnikama koji se koriste u metal glazbi, a Dominik koji je nedavno prvi put nastupio uživo s grlenim pjevanjem na LegendFestu. Prema tome, grleno pjevanje je potpuno apstraktno na hrvatskoj sceni te izuzetno malo zastupljeno. Led je tu da se probije!
Kako su reagirali tvoji prijatelji, obitelj na tvoje bavljenje grlenim pjevanjem s obzirom na to da ova tehnika nije toliko poznata u Hrvatskoj?
Prijatelji i obitelj me u potpunosti podupiru u svemu, ali da su posebno oduševljeni s grlenim pjevanjem, nisu. Često me roditelji znaju pitati zašto ne izvodim neku normalniju glazbu. Međutim, svi se slažu s jednim: ono što izvodim i proizvodim je jedinstveno i trebam se toga držati upravo zbog te posebnosti.
Sudjelovao si na prvom europskom natjecanju grlenog pjevana Echoes of the Steppe u Švicarskoj. Što ti je to natjecanje značilo? Kako je izgledalo samo natjecanje?
Navedeno natjecanje ima velik značaj za mene iz nekoliko razloga. Kao prvo, kada se pripremate za natjecanje puno vježbate, nadajući se što boljem plasmanu te sukladno tome brže napredujete u relativno kratkom roku. Sljedeće, navedeno natjecanje je prvo natjecanje grlenog pjevanja u Europi! Stoga prilika nazočiti takvom događanju, upoznavanju zaljubljenika u praksu koju i vi njegujete, međusobnog učenja te uživanja u glazbi je uistinu prilika koja se ne propušta. Posebno mi je od velikog značaja činjenica što sam bio jedini predstavnik iz Hrvatske te jedini na svijetu koji izvodi grleno pjevanje na hrvatskom jeziku. Moram napomenuti da je bilo natjecatelja s gotovo svih kontinenata. Natjecanje je bilo jednostavne forme, pošto je ipak prvijenac. A capella izvedba te izvedba s instrumentom u sveukupnom trajanju do 8 minuta. Pored samog natjecanja održavali su se razne radionice grlenog pjevanja, učenja sviranja narodnih instrumenata Mongolije i Tuve, predavanja o njihovoj kulturi, tradicionalna jela, mnogi vrhunski koncerti majstora poput Igora Koshkendeya, Mahtiasa Duplessya, grupe Tengerton te mnogih drugih. Kad sve navedeno smjestite u predivni srednjovjekovni gradić Romainmotier u Švicarskoj, dobijete poslasticu za sva čula!
Kako je nastao audiovizualni koncert Vuk i ptica? Kako je došlo do suradnje s ilustratoricom Anom Salopek?
Sve je počelo s Aninom inicijativom. Posjetila je jedan od mojih tada posjećenijih koncerata klasične glazbe (10 ljudi u publici!), a nakon toga uslijedio razgovor, razrada ideje, pa ljubavna veza itd. Koncept Vuk i Ptica se neko vrijeme razvijao kroz prvih nekoliko nastupa, gdje smo izvodili teme: autorska Shadow suite (borba dobra i zla) te bajke Ivane Brlić Mažuranić. Nakon toga smo se fokusirali na starohrvatsku mitologiju na kojoj je fokus i dan danas. Želio bih samo reći par riječi o samom projektu. Vuk i Ptica je duo koji izvodi audiovizualne koncerte. Ana stvara likovnu sliku od prvog poteza olovke ili kista, koristeći pritom tradicionalne tehnike slikanja na iPadu, čija se slika zatim prenosi na platno. Vuk s druge strane stvara glazbu, koristeći se brojnim instrumentima i bojama glasa te spajajući sve navedeno kroz looper pedalu. Glazba i slika isprepliću se te stvaraju priču od prvog tona i otiska.
Kako je došlo do toga da se u svojoj glazbi okreneš slavenskoj mitologiji?
Glazba prati moj osobni put. Kada sam počeo istraživati različite duhovnosti i vjerovanja, jako mi se dopala nordijska mitologija i animizam. Dobio sam uvid u nešto drevno, povezano s prirodom i čovjekov odnos s njoj. Razgovarajući s Anom, shvatio sam koliko lako prihvaćamo nešto tuđe jer je pomodno i aktualno, dok vlastito zanemarujemo i odbacujemo. Tako sam počeo istraživati i okretati se ka starohrvatskoj i slavenskoj mitologiji i shvatio koliko bogatstvo posjedujemo. Naša vjerovanja, predaje i priče su me cijelog prožele, pa tako i moju glazbu.
Ono što mi se jako sviđa kod tvoje glazbe to je što ima jasan početak, sredinu i kraj, kao da priča neku priču. Koliko ti je važno svjesno „pričati“ kroz glazbu, a koliko se to spontano razvija u glazbi?
Pričanje priče bit je moje glazbe te ono poglavito dolazi svjesno, kroz puno istraživanja putem literature te osobnog promišljanja. Glazbom jednako kao i tekstom prenosim poruku o određene teme. Uzet ću za primjer pjesmu Stribor. Stribor je bog šume i vjetra te je on taj koji nam je dao naš prvi dah. Dah se provlači kroz čitavu pjesmu te doslovni udah i izdah čine ritam pjesme. Vjetar se konstantno giba te je takva i pjesma, ritmična i poletna, poput plesa vjetra kroz šumu.
Koliko su Ogulin, njegova priroda i legende koje ga okružuju oblikovali tvoj glazbeni izričaj i inspiraciju?
Smatram da svakako Ogulin i njegova priroda, kao i priče i mitovi vezani za Ogulin, imaju utjecaja na moj smjer glazbe. Osobno ga smatram jako mističnim i čarobnim. Sam pogled na usnulog diva Kleka dovoljan mi je da me ispuni gordošću, maestralnim, drevnim i moćnim. Gotovo svako značajno mjesto u gradu ima svoju legendu: usnuli div Klek, Zulejka i Đulin ponor, Šmitovo jezero kao božanski boj između sv. Jurja i zmaja (točnije Peruna i Velesa) itd.
Postoji li neka priča ili mit iz staroslavenske mitologije koji ti je posebno blizak i na koji način utječe na tvoju glazbu/stvaralaštvo?
Posebno mi je blizak bog Veles, kojeg smatram svojim pokroviteljem ili zaštitnikom. On je bog stoke, obilja i polja, ali i podzemnog svijeta, mistike i glazbe. Veles se također povezuje simbolikom zmije i zmaja. Oduvijek mi se sviđala žestoka glazba, poput metala i njegovih žešćih žanrova kao i okultno i mistično. Od kada sam saznao za njega odmah sam osjetio poveznicu i gorivo inspiracije.
Za kraj, kakvi su ti planovi?
Trenutačno je u izradi moj album prvijenac Dervo Orsti koji bi trebao izaći negdje na proljeće, pa je to jedna od stvari kojoj se izuzetno radujem. Također, neki dan sam saznao da ću nastupati po Nizozemskoj, pa se polagano i vrata inozemstva sve više otvaraju!