{"id":5671,"date":"2024-11-09T13:44:02","date_gmt":"2024-11-09T13:44:02","guid":{"rendered":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/?p=5671"},"modified":"2024-11-17T10:12:27","modified_gmt":"2024-11-17T10:12:27","slug":"napravi-sam-a-svoje-drevno-rimsko-vino-za-martinje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/index.php\/2024\/11\/09\/napravi-sam-a-svoje-drevno-rimsko-vino-za-martinje\/","title":{"rendered":"Napravi sam\/a svoje drevno rimsko vino za Martinje"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
\"\"
Freska koja pokazuje rimsko u\u017eivanje u vinu. Izvor: https:\/\/www.paguswinetours.com\/blog\/in-vino-veritas-the-art-of-winemaking-and-the-romans\/ <\/a><\/figcaption><\/figure>

Povijest je zapamtila stare Rimljane kao velike vinopije. Osim u kulinarstvu, vjerskim obredima i medicini, vino se najvi\u0161e koristilo kao svakodnevno pi\u0107e<\/a>. Voda je u antici bila dosta zaga\u0111ena, pa se gotovo uvijek pila pomije\u0161ana s vinom. Jedna \u010da\u0161a takvog napitka sadr\u017eavala je tre\u0107inu vina i dvije tre\u0107ine vode. Ponekad bi ga pili toplog, a nekad s dodatkom morske soli radi smanjenja njegove slatko\u0107e.\u00a0<\/span><\/p>

Najpopularnije vino, kako u Rimu tako i u ostatku svijeta, bilo je ono dobiveno od bijelog gro\u017e\u0111a, ali je bilo namijenjeno visokim klasama. Ve\u0107ina stanovni\u0161tva pila je crno vino. Rimljani su pak voljeli eksperimentirati s raznim dodacima vinu. Svaka vrsta imala je specifi\u010dan okus i dodijeljen naziv. Konzumacija je uvelike ovisila o \u017eivotnoj situaciji.<\/span><\/p>

Dodatno, Rimljani su veliku va\u017enost pridavali procesu odle\u017eavanja vina. \u010cak je postojao zakon koji je propisivao termine odle\u017eavanja. Primjerice, vino je trebalo dozrijevati minimalno godinu dana. Duljina dozrijevanja odre\u0111ivala je i cijenu i presti\u017e: \u0161to je vino bilo starije, to je bilo skupocjenije.<\/span><\/p>

Drevna za\u010dinjena vina<\/b><\/h4>

Rimljani su uglavnom pili razrije\u0111eno vino, no postojale su i dvije vrste nerazrije\u0111enog. Prva vrsta zvala se <\/span>Temetum<\/span><\/i>. Radi se o svetom vinu, za koje se vjerovalo da je vino vrhovnog boga, Jupitera. Njegova konzumacija dozvoljena je samo rimskoj dru\u0161tvenoj kremi i prilikom vjerskih obreda.<\/span><\/p>

Drugo nerazrije\u0111eno vino bilo je <\/span>merum<\/span><\/i>. Njega su uzorni Rimljani izbjegavali jer \u201cse smatralo navikom provincijalaca i barbara\u201d. No, izvori ka\u017eu da su <\/span>merum<\/span><\/i> \u010desto pili na razuzdanim fe\u0161tama, gdje je bilo po\u017eeljno odati se promiskuitetu, ili pak za lije\u010denje slomljenih srca.<\/span><\/p>

Sve ostale vrste vina bile su razrije\u0111ene. Od njih, najlo\u0161ije kvalitete bili su crna vina naziva <\/span>posca<\/span><\/i> i <\/span>lora<\/span><\/i>. <\/span>Posca<\/span><\/i> je bila mje\u0161avina vode i kiselog vina, koji jo\u0161 nije postao ocat. <\/span>Poscu<\/span><\/i> je uglavnom pila rimska narodna masa. Imala je nisku razinu alkohola, pa je dozvoljena i vojnicima u vojnim kampovima. Prema Corpus iuris civilis<\/em>, svaki vojnik smio je popiti litru posce na dan. Lora je bila jo\u0161 nekvalitetniji napitak. Dobivao se od ve\u0107 dva puta pre\u0161anog gro\u017e\u0111a, \u010dija bi se pre\u0161ana ko\u017ea namakala u vodi i ponovno pre\u0161ala. Loru su naj\u010de\u0161\u0107e pili robovi.<\/span><\/p>

Ugledniji Rimljani pili su aromati\u010dna vina s medom. Iako su preferirali bijelo vino, pili su ponekad i crno. Jedno od njih je klasi\u010dni crveni <\/span>mulsum<\/span><\/i>, aperitiv prije jela. Zanimljiva su i bijela vina s dodatkom cvije\u0107a. Primjerice, pili su i rosatum<\/em>, s dodatkom ru\u017einih latica, te <\/span>violatum<\/span><\/i>, oboga\u0107en ljubi\u010dicama.<\/span><\/p>

Conditum paradoxum<\/b><\/span><\/h4>
\"undefined\"
Naslovnica Apicijeva djela De re coquinaria<\/em>. Izvor: https:\/\/www.wikidata.org\/wiki\/Q974141#\/media\/File:Apicius1709_bis.jpg<\/a><\/figcaption><\/figure>

\u010citaju\u0107i recepte za drevna za\u010dinjena vina iz Apicijevog djela<\/span> De re coquinaria<\/span><\/i>, koji je dostupan na internetskim stranicama, nai\u0161la sam na zanimljivo vino imena <\/span>conditum paradoxum<\/span><\/i>. Radi se o bijelom vinu, \u010dija je slatko\u0107a postignuta medom i datuljama, a aromati\u010dnost paprom, lovorom i za\u010dinom koji se zove mastika.<\/span><\/p>

Recept glasi:<\/span><\/p>

\u201cU bakrenu zdjelu stavi 6 sekstarija meda i 2 sekstarija vina, zagrijavaj na laganoj vatri, konstantno mije\u0161aju\u0107i sa \u0161tapom. Kada zakipi dodaj malo hladnog vina, makni s vatre. Ponovi ovo 2 ili 3 puta, ostavi da miruje do idu\u0107eg dana. Dodaj 4 unce zdrobljenog papra, 3 skrupula mastike, drahmu li\u0161\u0107a (lovora ili narda) i \u0161afrana, 5 drahmi prepr\u017eenih i na kamenu smrvljenih datulja, koje su se prethodno namakale u vinu da omek\u0161aju. Kada je ovo pravilno napravljeno, dodati 18 sekstarija bijelog vina. Da bi se vino razbistrilo, koristi drveni ugljen dva ili vi\u0161e puta, koliko god je potrebno da bi se zajedno sve povezalo.\u201d\u00a0<\/span><\/p><\/blockquote>

Prilagodba recepta<\/b><\/h4>
\"\"
Sastojci i alat za pripremu conditum paradoxum<\/em>. Izvor: arhiva \u010cuvarica vremena,<\/figcaption><\/figure>

Prije nego krenemo u realizaciju recepta, prvo treba objasniti mjerne jedinice. Jedan sekstarij odgovara 0,568 l. Jedna unca odgovara 28,349 g, a 1 drahma ima 4 g. Jedna skrupula ekvivalentna je 1,296 g.<\/span><\/p>

Zatim, mo\u017eda su vam nepoznati sastojci poput mastike i narda. Mastika je smola mediteranske zimzelene biljke tr\u0161lje. Nard je biljka ugodna mirisa koja potje\u010de s daleke Himalaje.<\/span><\/p>

Ukoliko se \u017eelite dr\u017eati striktno recepta potrebno je:<\/span><\/p>