{"id":5446,"date":"2024-09-01T07:42:59","date_gmt":"2024-09-01T07:42:59","guid":{"rendered":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/?p=5446"},"modified":"2024-09-02T07:01:38","modified_gmt":"2024-09-02T07:01:38","slug":"vjestice-u-doba-antike-3-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/index.php\/2024\/09\/01\/vjestice-u-doba-antike-3-dio\/","title":{"rendered":"Vje\u0161tice u doba antike \u2013 3. dio"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Nakon \u010dlanaka o \u201eknji\u017eevnim\u201d anti\u010dkim vje\u0161ticama<\/a> te o stvarnim gr\u010dkim \u017eenama<\/a> kojima mo\u017eemo pri\u0161iti etiketu vje\u0161tice, vrijeme je za tre\u0107i nastavak serijala Vje\u0161tice u doba antike<\/i>. Svoj red napokon su do\u010dekale i stare Rimljanke. <\/span><\/p>\n

Naime, za razliku od Grka, rimski magijski djelatnici i djelatnice nisu imali slobodu kretanja. Dok u gr\u010dkim izvorima imamo nekolicinu zapisa o su\u0111enjima gr\u010dkim vje\u0161ticama, rimski svijet obiluje primjerima. Rimljani su itekako imali izra\u017eenu svijest da treba kazneno goniti ljude \u010dije magijske radnje nanose \u0161tetu drugima. Ponovno, kao i u gr\u010dkim primjerima, donosimo primjere istaknutih Rimljanki, tj. rimskih matrona iliti pripadnicama visokog rimskog dru\u0161tvenog sloja. U zapisima pronalazimo njihove identitete, dok \u017eenama ni\u017eih dru\u0161tvenih slojeva imena nisu navedena.<\/span><\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, gr\u010dko dru\u0161tvo nije posjedovalo konkretan zakon protiv zle magije. Rimsko je imalo pak nekoliko njih. S obzirom na koli\u010dinu podataka iz dostupnih rimskih izvora i dugotrajnost dominacije Rima nad cijelim anti\u010dkim svijetom, morat \u0107emo primjere vremenski ograni\u010diti i zavr\u0161iti s krajem 1. st. Vremenski kasnije primjere prikazat \u0107emo u nekom od idu\u0107ih tekstova. Pa krenimo onda od najstarijeg zakona i jednih od najranijih slu\u010dajeva su\u0111enja rimskim vje\u0161ticama.<\/span><\/p>\n

PRVI RIMSKI ZAKON USMJEREN PROTIV LO\u0160E MAGIJE<\/b><\/h4>\n
\"\"
Grafika koja pokazuje tuma\u010denje Zakonika 12 plo\u010da. Fotografija: Cultus<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

Zakonik 12 plo\u010da<\/a> (<\/span>Leges duodecim tabularum<\/span><\/i><\/a>)<\/span> predstavlja prvu rimsku kodifikaciju prava datiranu oko 451. pr. Kr. i objavljenu na rimskom forumu u obliku 12 isklesanih plo\u010da. <\/span><\/p>\n

Radi se o zbirci obi\u010dajnih prava koja su zadirala u razli\u010dita pravna podru\u010dja. Kroz stolje\u0107a je Zakonik bio podlo\u017ean izmjenama i raznim interpretacijama, no kori\u0161ten je sve do Justinijanove kodifikacije prava.<\/span><\/p>\n

U njemu nalazimo i podatak o ka\u017enjavanju zle magije. Ovaj Zakonik predvi\u0111a ka\u017enjavanje onih osoba koje koriste magiju da bi uni\u0161tile plodove i usjeve. Osim toga, predvi\u0111ena je smrtna kazna osobi koja koristi bajanja (\u010darobne rije\u010di) kako bi uni\u0161tila ugled neke druge osobe. <\/span><\/p>\n

Ovi \u010dlanci zakona bili su na snazi sve do doba kasne Republike. Koliko su se u realnosti primjenjivali, te\u0161ko je re\u0107i jer nemamo o\u010duvanih zapisa. No postoji zapis o velikom su\u0111enju \u017eenama iz 331. pr. Kr.<\/span><\/p>\n

VJE\u0160TICE IZ 331. PR. KR.<\/b><\/h4>\n

Povjesni\u010dar Tit Livije u svojoj 8. knjizi donosi nam podatke o jednoj povijesnoj zgodi. Naime, godine 331. pr. Kr., u vrijeme konzula Marka Klaudija Marcela i kolege Gaja Valerija, razboljelo se i umrlo mnogo va\u017enih senatora. Smatralo se da su otrovani, te je pokrenuta istraga. <\/span>Uskoro je do kurulskog edila, Kvinta Fabija Maksima, do\u0161la neka ropkinja i rekla mu da \u0107e mu pomo\u0107i prona\u0107i krivce ako za\u0161titi njezin identitet. Senat je pristao za\u0161tititi je.<\/span><\/p>\n

Tada im je ropkinja priznala sljede\u0107e:<\/span><\/p>\n

\n

 <\/span><\/p>\n

\u201e(…) Dr\u017eava pati od te\u0161kih kriminalnih radnji \u017eena, one koje su ih pripremale su ni manje ni vi\u0161e nego rimske matrone (…)\u201d.<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Rimski magistrati krenuli su za ropkinjom i prona\u0161li \u017eene koje su spremale otrovne napitke. Uhva\u0107eno je ukupno 20-ak matrona<\/a> i dovedeno na rimski Forum. Njihov pravi identitet ne znamo. Livije je zapisao svega dva imena i rasplet cijele situacije:<\/span><\/p>\n

\n

\u201eDvije od njih, Kornelija i Sergija, obje iz patricijskih obitelji, rekle su da su ti pripravci zapravo medicinski lijekovi. Re\u010deno im je da la\u017eu, ako su nevine neka popiju taj pripravak i doka\u017eu nevinost. Dopu\u0161teno im je vrijeme me\u0111usobne konzultacije. (..) Otkrile su zatim da ne\u0107e odbiti pi\u0107e, popile su otrov i umrle od vlastitih zlih praksi.\u201d<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Livije zatim izvje\u0161tava da je nakon ovog pokrenuta masovna istraga. Ukupno je uhi\u0107eno 170 rimskih matrona. Ka\u017ee i da se do toga dana nije prakticiralo su\u0111enje za trovanje. Zanimljivo je da Livije ne donosi podatak da su kori\u0161tene magijske rije\u010di prilikom izrade ovih napitaka niti ove \u017eene naziva nekim anti\u010dkim oblikom termina \u201evje\u0161tica\u201d.<\/span><\/p>\n

\"\"
Freska iz Pompeja koja prikazuje dru\u017eenje rimskih matrona. Fotografija: Wikipedia<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

\u0160tovi\u0161e, s obzirom na to da se latinski termin <\/span>veneficum<\/span><\/i> koristio i za otrov i za ljubavni napitak, postoji problem razdvajanja tih dviju rije\u010di. Postoji puno slu\u010dajeva su\u0111enja za trovanje u rimskoj povijesti, no te\u0161ko je razlu\u010diti je li trovanje postignuto otrovom ili ljubavnim napitkom. Ipak, obje vrste napitka produkti su poznavanja tajni koje skrivaju korijenje, trave i razne biljke. Brojni otrovi zasigurno su nastali i uz izgovaranje \u010darobnih rije\u010di, za koje se vjerovalo da poti\u010du sna\u017enije djelovanje.<\/span><\/p>\n

Nazivane ili ne nekim rimskim oblikom dana\u0161nje rije\u010di \u201evje\u0161tica\u201d, nije toliko ni bitno. Ova povijesna epizoda svakako dokazuje ukorijenjenost kori\u0161tenja otrovnih pripravaka u rimskom dru\u0161tvu. No dokazuje i da su razli\u010diti pripravci bila \u017eenska ekspertiza i tajno oru\u017eje za postizanje osobnih ciljeva. <\/span>Ako je ova epizoda povijesno to\u010dna, ove su se \u017eene iz nekih nepoznatih razloga \u017eeljele rije\u0161iti svojih mu\u017eeva. Usudile su se prkositi tradiciji, \u0161tovi\u0161e, usudile su se nasilno prekinuti \u017eivote. Zato su prave vje\u0161tice!<\/span><\/p>\n

No, godine 331. pr. Kr. nije postojao poseban zakon koji bi procesuirao zlo\u010dine po\u010dinjene \u201ezlim\u201d \u010darobnim napitkom ili otrovom. To se dogodilo tek 250 godina kasnije.<\/span><\/p>\n

LEX CORNELIA<\/i><\/b><\/h4>\n
\"\"
Prikaz Lucija Kornelija Sule, autora Lex Cornelia<\/em>. Fotografija: Wikipedia<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

Idu\u0107i zakon zove se <\/span>Lex Cornelia de sicariis et veneficiis<\/span><\/i>. Donio ga je Sula 81. godine pr. Kr. Ovaj zakon ne govori o procesuiranju svih oblika magijskih radnji, ve\u0107 se striktno ve\u017ee za <\/span>venefice<\/span><\/i> iliti travare. <\/span><\/p>\n

Drugim rije\u010dima, potrebno je kazniti osobe \u010diji napici, otrovi ili \u010darobni pripravci nanose \u0161tetu drugima, i to naj\u010de\u0161\u0107e slanjem u egzil. Posebno je ka\u017enjivo ako nanesena \u0161teta rezultira smr\u0107u. U tom slu\u010daju optu\u017eeniku, neva\u017eno kojega spola, ne gine smrtna kazna.<\/span><\/p>\n

Prema tome, dostupni povijesni izvori pokazuju da je rimsko dru\u0161tvo imalo zakonodavstvo koje se bavilo ka\u017enjavanjem \u0161tetne magije. Ipak, do razdoblja Rimskog carstva nemamo puno dokaza o primjeni istih u praksi. <\/span><\/p>\n

Vi\u0161e su to bile nekakve policijske radnje koje su dr\u017eavne vlasti poduzimale da iskorijene lo\u0161e magijske radnje. Ili pak tzv. \u201espontane akcije naroda za istjerivanje ili otkrivanje poznatog ili osumnji\u010denog \u010darobnjaka za kojeg se smatralo da je prijetnja dobrobiti zajednice.\u201d<\/span><\/p>\n

Jedan od najranijih primjera mogu\u0107e primjene <\/b>Lex Cornelia<\/i><\/b><\/h5>\n
\"\"
Prikaz Cicerona. Fotografija: Wikipedia<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

Postoji jedan kratak zapis o mogu\u0107oj primjeni ovog zakona. Pronalazimo ga u Ciceronovom djelu <\/span>Brut<\/span><\/i> (<\/span>De claris oratoribus<\/a>)<\/span><\/i>, a ti\u010de se su\u0111enja 70-ih godina pr. Kr. Radi se o slu\u010daju \u017eene imena Titinija protiv koje je pokrenuta parnica s optu\u017ebom da je za\u010darala konzula Gneja Sicinija. \u010carolija je navodno bila toliko jaka da je konzul izgubio pam\u0107enje i nije mogao re\u0107i ni slova na su\u0111enju.<\/span><\/p>\n

I to je sve \u0161to je Ciceron zapisao o ovom su\u0111enju. Nema podataka koja je vrsta magijske radnje kori\u0161tena, radi li se o \u010darobnim rije\u010dima, kakvom napitku i sli\u010dno. Ne znamo niti kakav je rasplet su\u0111enja, je li Titinija oslobo\u0111ena ili osu\u0111ena. \u0160tovi\u0161e, ne znamo niti tko je Titinija, nemamo nikakve podatke o njezinom \u017eivotopisu.<\/span><\/p>\n

U svakom slu\u010daju, protiv nje je pokrenuta optu\u017enica. Titanija se, dakle, vjerojatno bavila nekom vrstom lo\u0161e magije ili su njezini pripravci imali lo\u0161e efekte. Mogu\u0107e da je primjenjivan <\/span>Lex Cornelia<\/span><\/i> u ovom slu\u010daju. Drugih primjera iz doba kasne Republike nema u dostupnim izvorima. Situacija se bitno promijenila u doba ranog principata.<\/span><\/p>\n

RANI PRINCIPAT I SU\u0110ENJA PROTIV ZLE MAGIJE<\/b><\/h4>\n

Jo\u0161 je 33. pr. Kr. Oktavijanov vojskovo\u0111a i vjerni prijatelj, Marko Agripa, preuzeo na sebe zadatak istjerivanja \u010darobnjaka i astrologa iz Rima. U vremenu uspostave principata prvog rimskog cara, Augusta, postojalo je nekoliko primjera slanja u progonstvo magijskih djelatnika. To su bile osobe koje se bave magijom vezanom za strane kultove i astrolozi, kao i oni \u010dija se djelatnost ve\u017ee uz dr\u017eavne kultove u svrhu osobne zarade. Ovi progoni dogodili su se u svrhu Augustove propagande o\u010duvanja rimske tradicije. <\/span><\/p>\n

Tek od doba cara Tiberija krenula je prava borba protiv zle magije putem zakona. U tom progonu i ka\u017enjavanju nisu bili bitni niti spol, niti dob, niti dru\u0161tveni status. Sve je po\u010delo dekretom Senata iz 16.\/17. godine u kojem se donose kazne magijskim radnicima. Zabranjuje im se davanje vatre i vode. Astrolozima, Kaldejcima, prorocima i sl. oduzimala se imovina. \u010cesta kazna je i slanje u egzil, posebice onih osoba koje su \u0161tovale strane kultove. Za te osobe se posebno vjerovalo da se slu\u017ee lo\u0161om magijom:<\/span><\/p>\n

\"\"
Prikaz Tiberija. Fotografija: Wikipedia<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

\u201eRaspravljalo se i o tome da se otjeraju kultovi egipatski i judejski. I senat donese odluku da se \u010detiri tisu\u0107e ljudi, iz stale\u017ea slobodnjaka, oku\u017eeni tim praznovjerjem i u podobnoj dobi, prevezu na otok Sardiniju, da ondje suzbiju razbojstva; a podlegnu li nezdravom podneblju, mala \u0161teta. Ostali, ako se u odre\u0111enom roku ne odreknu bezbo\u017enog kulta, neka napuste Italiju.\u201d  <\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Izvori govore i da je u Tiberijevo doba uvedena smrtna kazna za lo\u0161e magijske radnje. Navodno je tada pogubljeno vi\u0161e od 120 magijskih radnika i radnica. Identitete ovih pogubljenih ljudi ne znamo, no do kraja vladavine julijevsko-klaudijevske dinastije imamo nekoliko o\u010duvanih primjera su\u0111enja lo\u0161oj magiji gdje su poznate osobne iskaznice optu\u017eenika i optu\u017eenica. <\/span><\/p>\n

Potrebno je naglasiti da iz izvora nije uvijek jasno jesu li se optu\u017eene osobe direktno bavile magijom ili su anga\u017eirale druge magijske radnike koji su im npr. dali uputstva za izgovaranje \u010darobnih rije\u010di ili pak ve\u0107 gotove \u010darobne pripravke. No od Tiberijevog doba pa do posljednjeg cara prve carske dinastije, su\u0111enja za \u010daranje postala su popularan trend ako se netko htio efikasno rije\u0161iti svoga politi\u010dkog protivnika, a pogotovo utjecajne \u017eene.<\/span><\/p>\n

Nas zanimaju su\u0111enja Rimljankama, odnosno (dana\u0161njim rje\u010dnikom nazvanim) rimskim vje\u0161ticama, pa krenimo s najdetaljnijim opisom iz izvora. \ud83d\ude00<\/span><\/p>\n

VJE\u0160TICA MUNACIJA PLANCINA<\/b><\/h4>\n

Munacija Plancina bila je pripadnica rimske senatorske obitelji. Njezin djed najvjerojatnije je bio konzul iz 42. pr. Kr., Lucije Munacije Plank, a otac Munacije, manje poznati rimski magistrat kojeg je car Tiberije poslao u diplomatske misije u isto\u010dne provincije. Bila je udana za Gneja Kalpurnija Pizona, Tiberijevog guvernera u provinciji Siriji, s kojim je imala dva sina.<\/span><\/p>\n

Plancina je bila bogata \u017eena i visokog ugleda. Bila je i bliska prijateljica s \u010duvenom Livijom (Augustova supruga i Tiberijeva majka). Pratila je supruga u svim njegovim politi\u010dkim i vojnim zadacima. Njih dvoje poznati su u povijesti kao rivali Germanika, ne\u0107aka i usvojenog sina cara Tiberija, te njegove supruge Agripine Starije (Augustove unuke). <\/span><\/p>\n

Rivalstvo je krenulo nakon \u0161to je Germanik postao vrhovni guverner svih isto\u010dnih provincija. Izvori navode da je Plancina otvoreno vrije\u0111ala Germanika i Agripinu. Navodno je sve radila u tajnom dogovoru s Livijom:<\/span><\/p>\n

\n

 <\/span><\/p>\n

\u201eZato su se bez sumnje na kraj svijeta uklonili, zato su provinciju Pizonu predali! O tome su radili tajanstveni razgovori Auguste i Plancine.\u201d <\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Vrlo brzo do\u0161lo je do prerane Germanikove smrti. Njegova smrt bila je obavijena velom sumnji da su glavni krivci upravo Pizon i Plancina, i to ni manje ni vi\u0161e uz pomo\u0107 magije. Tacit donosi sljede\u0107i opis:<\/span><\/p>\n

\n

 <\/span><\/p>\n

\u201eBolest, ionako stra\u0161nu, pove\u0107ava\u0161e uvjerenje da ga je Pizon otrovao. I nalazili se na tlu i du\u017e zidova komadi od le\u0161ina iskopanih, formule \u010darolija i kletava, Germanikovo ime na olovne plo\u010dice urezano, ljudski ostaci na pola sagoreni i u sukrvicu umo\u010deni, i drugi uroci za koje se vjeruje da posve\u0107uju du\u0161e podzemnim bo\u017eanstvima. Ujedno su osobe \u0161to ih je slao Pizon bile optu\u017eivane da navodno uhode pogor\u0161anje bolesti.\u201d<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

\u0160tovi\u0161e, Tacit je zapisao da Pizon i Plancina nisu skrivali svoju radost radi Germanikove smrti. To veselje bacilo je dodatnu sumnju na njih:<\/span><\/p>\n

\n

\u201eMe\u0111utim na otoku Kosu sti\u017ee Pizonu vijest da je Germanik umro. Na taj glas ne zna se svladati: kolje \u017ertve, ide u hramove, sam ne suspre\u017eu\u0107i svoga veselja dok objesnija postaje Plancina, koja, korotu za sestrom \u0161to je bje\u0161e izgubila, sada prvi put zamijeni gizdavim haljinama.\u201d<\/span> <\/span><\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Optu\u017enica protiv Plancine i Pizona pokrenuta je odmah nakon Germanikove smrti, nakon \u0161to je Senat dobio Germanikovu posljednju molbu. Tu molbu donosi nam Tacit: <\/span><\/p>\n

\"\"
Prikaz Germanika. Fotografija: Wikipedia<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n
\n

 <\/span><\/p>\n

\u201eKada bih podlegao prirodnoj smrt, opet bi bilo opravdano da se \u017ealim i na same bogove \u0161to me preranim udesom tako mlada otimaju roditeljima, mojoj djeci i domovini: no ovako, gdje me pogodio zlo\u010din Pizona i Plancine, u va\u0161a srca stavljam svoje posljednje molbe. Ocu i bratu mojemu ka\u017eite kakvi su me jadi razdirali, kakvim sam zamkama okru\u017een najjadnijom smrti zavr\u0161io najnesretniji \u017eivot. Ako su koji postavljali u mene nadu, ako su se koji po krvnoj vezi zanimali za me, \u0161tovi\u0161e i oni koje zavist spram mene \u017eivoga uzbu\u0111iva\u0161e, ronit \u0107e suze nad onim koji, okru\u017eem negda sjajem, pre\u017eivjev\u0161i tolike bojeve, pogiba kao \u017ertva spletaka jedne \u017eene.\u201d <\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

U jesen 20. godine Pizon i Plancina vratili su se u Rim. Do\u010dekala ih je ve\u0107 pripremljena optu\u017enica. Tacit navodi da su uspjeli prona\u0107i trovateljicu Martinu, koja je bila bliska s Plancinom i navodno pripremila otrov za Germanika:<\/span><\/p>\n

\n

 <\/span><\/p>\n

\u201eI ovaj u toj provinciji \u010duvenu trovateljicu, po imenu Martinu, koju je vrlo voljela Plancina, posla u Rim na tra\u017eenje Vitelija, Veranija i ostalih koji, kao da je optu\u017eba ve\u0107 primljena, pripremahu sve \u0161to je za tu\u017ebu trebalo.\u201d Tacc. Ann. II. 74.<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

U nizu optu\u017ebi stajalo je i ona vezana za \u010daranje:<\/span><\/p>\n

\n

 <\/span><\/p>\n

\u201eNajzad mu predbaci\u0161e \u010darolije i otrov kojima ga je pogubio, onda obrede njegove i Plancinine i njihova kleta \u017ertvovanja, oru\u017eani napad na dr\u017eavu, i, da se kao krivac mo\u017ee progoniti, njegov poraz na bojnom polju.\u201d <\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Nakon svih iskaza, Pizon je progla\u0161en krivim prema senatorskom dekretu (Senatus consultum de Cn. Pisone patre<\/em><\/a>). Kaznu nije do\u010dekao jer je u me\u0111uvremenu digao ruku na sebe. Plancina je oslobo\u0111ena optu\u017ebi. Osloba\u0111aju\u0107u presudu isposlovala je sama Livija. Me\u0111utim, nakon Livijeve smrti, Tiberije je ponovno pokrenuo postupak protiv nje 33. godine.<\/span><\/p>\n

Tacit nam donosi rasplet situacije:<\/span><\/p>\n

\n

 <\/span><\/p>\n

\u201eUostalom, propast Agripine, \u0161to bi se jedva vjerovalo, povu\u010de za sobom propast Plancine, Udata neko\u0107 za Gneja Pizona, bila se javno obradovala Germanikovoj smrti. Kada pade Pizon, bila je za\u0161ti\u0107ena koliko molbama Auguste, toliko neprijateljstvom Agripine. \u010cim presta mr\u017enja i naklonost, prevagne pravda. Optu\u017eena zbog dobro poznatih zlo\u010dina, od vlastite ruke podnese kaznu vi\u0161e kasnu negoli nezaslu\u017eenu.\u201d <\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Prema tome, Plancinu mo\u017eemo nazvati rimskom vje\u0161ticom, \u017eenom koja je bila Livijina produ\u017eena ruka u isto\u010dnoj provinciji Siriji. Iz izvora vidimo da se bavila lo\u0161om magijom, zajedno sa svojim suprugom. Pripisuju joj se magijski rituali i \u017ertvovanja izvedeni na \u0161tetu rimske dr\u017eave. To je svakako bilo nedopustivo iako je neko vrijeme bila oslobo\u0111ena optu\u017ebi. Njezina djela do\u0161la su na naplatu tek po smrti njezine spasiteljice. <\/span><\/p>\n

Naime, Tiberije je poznat po mi\u0161ljenju da \u017eenama nije mjesto u politici. \u010cak je i vlastitu majku poku\u0161avao potkopati, no Livijina utjecajna mre\u017ea je ipak bila presna\u017ena da bi ju odrezao. Dobio je krila tek po njezinoj smrti. Plancina je naposljetku optu\u017eena, no nije \u017eiva do\u010dekala izvr\u0161enje presude. Sama se ubila. <\/span><\/p>\n

Rekao bi Tiberije: \u201eJo\u0161 jedna utjecajna \u017eena manje\u201d. Plancina nije jedina njegova \u017ertva, ima ih podosta na njegovom popisu. Tom popisu pridru\u017eujemo i Emiliju Lepidu.<\/span><\/p>\n

VJE\u0160TICA EMILIJA LEPIDA<\/b><\/h4>\n

Emilija Lepida pripadala je uglednoj senatorskoj obitelji Emilijevaca. Njezini preci bili su i ni manje ni vi\u0161e nego Sula i Pompej. Bila je ne\u0107akinja Lepida Mla\u0111eg i sestra manija Emilija Lepida. U mladena\u010dkoj dobi, bila je zaru\u010dena za Augustovog adoptivnog sina, Lucija Cezara, no zaruke su propale zbog prerane Lucijeve smrti. Kao tinej\u0111erka, udala za Publija Sulpicija Kvirina, no par se rastao kroz neko vrijeme. Kasnije se udala za  Mamera Emilija Skaura imala je jednu k\u0107i.<\/span><\/p>\n

Godine 20., po\u010delo je su\u0111enje za njezina djela. Tacit nam donosi sljede\u0107i opis: <\/span><\/p>\n

\n

 <\/span><\/p>\n

\u201eMe\u0111utim, u Rimu, Lepidu, koja je osim sjaja Emilijevaca imala za pretke Lucija Sulu i Gneja Pompeja, tu\u017ei\u0161e da je izmislila da je imala dijete s Publijem Kvirinijem, \u010dovjekom bogatim i bez djece. Jo\u0161 joj dodavahu preljube, otrove i to da je ispitivala astrologe protiv Cezarova doma. Tu\u017eenicu je branio Manije Lepid, njezin brat. Premda je bila na zlu glasu i kriva, to \u0161to ju je Kvirinije jo\u0161 uvijek progonio, po\u0161to se od nje bio rastavio, bje\u0161e pobudila samilost.\u201d <\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Tijekom njezina su\u0111enja, zapo\u010dele su igre u Rimu (<\/span>ludi Romani<\/span><\/i><\/a>), pa je nakratko prekinuta parnica. Me\u0111utim, vrlo brzo je ponovno po\u010dela. Tacit nas izvje\u0161tava sljede\u0107e: <\/span><\/p>\n

\n

 <\/span><\/p>\n

\u201eZa vrijeme igara koje prekinu\u0161e raspravu, u\u0111e Lepida u kazali\u0161te u pratnji odli\u010dnih \u017eena. \u017dalobnim povicima dozivaju\u0107i svoje pretke i samoga Pompeja, kojega ona zgrada i kipovi \u0161to su stajali naokolo udarahu u o\u010di, pobudi toliku samilost da, rasplakani, ljuto prokle\u0161e Kvirinija \u201ckojemu, starcu bez djece. iz vrlo neugledne obitelji, \u017ertvuju \u017eenu koja je bila negda odre\u0111ena da bude supruga Lucija Cezara a snaha bo\u017eanskog Augusta.\u201d Zatim pri mu\u010denju otkri\u0161e robovi njezin razvratni \u017eivot; i usvoji se mi\u0161ljenje Rubelija Blanda da se progna. Uz njega pristane Druz, premda su drugi bili za bla\u017ei prijedlog. Potom iz obzira prema Skauru, koji ima\u0161e s njom k\u0107erku, dobra njezina nisu bila zaplijenjena. Istom tada otkrije Tiberije da jo\u0161 zna, od robova Publija Kvirinija, kako je Lepida nastojala ovoga otrovati.\u201d <\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Prema tome, Emiliji Lepidi sudilo se za preljub, poku\u0161aje trovanja i konzultaciju astrologa za protiv carske obitelji. Svetonijev opis o ovom su\u0111enju je vrlo \u0161tur, zapisao je svega jednu re\u010denicu da je optu\u017eena za poku\u0161aj trovanja. U ovom su\u0111enju vidljiva je primjena zakona <\/span>Lex Cornelia<\/span><\/i> iz 81. pr. Kr. i senatorskog dekreta iz 16.\/17. godine. Progla\u0161ena je krivom i poslana u egzil.<\/span><\/p>\n

Tacit ne navodi da se sama bavila magijskim radnjama, no svakako je bila s njima u doticaju ili preko trovanja ili preko konzultacije s astrolozima. Mogu\u0107e je i da je koristila ljubavne napitke da bi dodatno za\u010dinila vatrene no\u0107i sa svojim ljubavnicima. <\/span><\/p>\n

Te\u017eina optu\u017ebe je tim ve\u0107a \u0161to se konzultirala s astrolozima protiv carske obitelji, sli\u010dno kao i njezin ro\u0111ak Druz Libon, koji je  nekoliko godina prije optu\u017een za istu stvar. Tu je po\u010dinila te\u017eak zlo\u010din protiv dr\u017eave (<\/span>maiestas<\/span><\/i>). Ako dodamo jo\u0161 tome i razvratan \u017eivot, svakako je trebalo stati na kraj ovoj \u017eeni izuzetno plemenite krvi, onoj koja je mogla postati rimskom caricom da je Lucije do\u017eivio prijenos vlasti s Augusta na njega. Emilija Lepida poslana je u egzil. <\/span><\/p>\n

Tiberije se ponovno rije\u0161io jo\u0161 jedne poznate i utjecajne Rimljanke. Ima ih jo\u0161…<\/span><\/p>\n

VJE\u0160TICA FABIJA NUMANCINA<\/b><\/h4>\n

Fabija Numancina jo\u0161 je jedna rimska aristokratkinja kojoj se sudilo za prakticiranje magije. O njezinu \u017eivotu jako malo znamo iz dostupnih izvora, odnosno te\u0161ko je izvu\u0107i konkretne podatke. Naime, vjeruje se da je njezinim \u017eilama tekla Augustova krv. Bila je najvjerojatnije k\u0107i Marcije, Augustove ro\u0111akinje po majci, te Paula Fabija Maksima, no dio znanstvenika smatra da je njezin otac Paulov brat, Fabije Maksim Afrikanik.<\/span><\/p>\n

Znamo da se dva puta udala. Prvo je rekla sudbonosno \u201eda\u201d Sekstu Apuleju, jo\u0161 jednom Augustovom ro\u0111aku, kojem je rodila sina koji je umro jako mlad. <\/span>Kasnije se udala za pretora iz 24. godine, Marka Plautija Silvana. Par se razveo negdje oko njegovog preuzimanja uloge pretora. Silvan je zatim o\u017eenio \u017eenu imena Apronija. <\/span><\/p>\n

Taj brak zavr\u0161io je pogubno.  O tome nam podatke donosi Tacit:<\/span><\/p>\n

\n

\u201eNekako u isto vrijeme pretor Plaucije Silvan, iz nepoznatog razloga, strovali s prozora svoju \u017eenu Aproniju. Kada ga njegov tast Lucije Apronije dovu\u010de pred Cezara, odgovori smeteno da ga je obuzeo dubok san, za vrijeme kojega je njegova \u017eena zadala sebi smrt, a da on za to nije znao. Tiberije, ne oklijevaju\u0107i, ide u ku\u0107u, razgleda spava\u0107u sobu gdje se razabiru tragovi kako se opirala dok ju je onaj gurao. Izvijesti o tome Senat i budu imenovani suci. Urgulanija, Silvanova baka, po\u0161alje bode\u017e svom unuku. Isto tako se povjerovalo kao da joj je car dao taj savjet, zbog njezine prijateljske veze s Augustom. Po\u0161to okrivljenik zaman posebne za ma\u010dem, dade sebi otvoriti \u017eilu. Naskoro Numancinu, njegovu prvu \u017eenu, optu\u017eenu da je mu\u017eu \u010darolijama i otrovnim napitcima pomutila razum, proglase nedu\u017enom.\u201d <\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Iz ovog zapisa vidljivo je da je u nekom trenutku su\u0111enja Silvanu, po\u010delo su\u0111enje i Fabiji Numancini. Najvjerojatnije je Silvan, brane\u0107i se da nije kriv za smrt svoje druge supruge, Aproniju, izjavio da ga je Numancina za\u010darala. S obzirom na brojna su\u0111enja za \u010daranje u Tiberijevo doba, pokrenuta je parnica protiv Numancine. Nakon cijele peripetije koju je Tacit zabilje\u017eio, Numancina je oslobo\u0111ena optu\u017ebi za \u010daranje i poku\u0161aje trovanja. <\/span>\u0160to se dalje dogodilo s Fabijom Numacinom, izvori \u0161ute. Ne znamo je li se uistinu bavila \u010daranjem ili je konzultirala osobe koje se bave magijskim radnjama. Mogu\u0107e su obje situacije.<\/span><\/p>\n

Naime, ne znamo kako je zavr\u0161io njezin brak sa Silvanom. Mogu\u0107e da se on razveo od nje protivno njezinoj volji. Mo\u017eda je tada razvedena, ljubomorna \u017eena poku\u0161avala napakostiti novom njegovom braku kori\u0161tenjem magije i otrova. Zasigurno nije slu\u010dajno da se ba\u0161 taj podatak o njezinoj optu\u017ebi za \u010daranje i trovanje spominje u kontekstu Silvanova su\u0111enja.<\/span><\/p>\n

Izvori nam ni\u0161ta o tome ne govore, pa mo\u017eemo samo spekulirati. Njezin slu\u010daj, po svemu sude\u0107i, pokazuje o\u010dajan Silvanov potez da spere ljagu sa svoga imena. Nije uspio, stoga je po\u010dinio samoubojstvo. <\/span>Fabija Numancina je nastavila \u017eivjeti. Najvjerojatnije se povukla iz rimske javnosti jer dalje nema podataka o nastavku njezina \u017eivota. Mogu\u0107e da se pritajila jer je ipak imala svoje prste u prakticiranju magije. \ud83d\ude09<\/span><\/p>\n

VJE\u0160TICA DOMICIJA LEPIDA <\/b><\/h4>\n
\"\"
Prikaz Klaudija, Fotografija: Enciklopedija.hr.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

U doba cara Klaudija, kod Tacita pronalazimo podatke o su\u0111enju stanovitoj Domiciji Lepidi. Domicija Lepida bila je jako bogata i utjecajna pripadnica rimske dru\u0161tvene elite. Imala je vlastite posjede u Kalabriji. <\/span>I njezinim venama je tekla Augustova krv. Bila je k\u0107i Lucija Domicija Ahenobarba i Antonije Mla\u0111e, Augustove ne\u0107akinje po sestri Oktaviji. S vladaju\u0107om julijevsko-klaudijevskom dinastojom, povezala se preko udaje vlastite k\u0107eri, Valerije Mesaline, s tada\u0161njim carem Klaudijem, no, taj brak nije dugo trajao.<\/span><\/p>\n

Tacit nas izvje\u0161tava o svojevrsnom natjecanju izme\u0111u nje i Agripine Mla\u0111e. Rivalstvo je najvjerojatnije zapo\u010delo Agripininom udajom za cara Klaudija, posebno nakon njegovog usvajanja Agripininog sina Nerona.<\/span><\/p>\n

U zapisu pi\u0161e sljede\u0107e:<\/span><\/p>\n

\n

\u201eNajprije iz tipi\u010dne \u017eenske ta\u0161tine upropasti Domiciju Lepidu. K\u0107erka Antonije Mla\u0111e, prane\u0107akinja Augustova, za jedan stupanj bli\u017ea i sestra njezina mu\u017ea Gneja, Lepida joj se smatra\u0161e ravnom po vlasteoskom krvi. Ni \u0161to se ti\u010de ljepote, dobi i bogatstava, nije bilo velike razlike me\u0111u njima. Jedna i druga raskala\u0161ene, obe\u0161\u010da\u0161\u0107ene, silovite, natjecale se u porocima jednako kao u elementima sre\u0107e \u0161to su ih posjedovale. Neosporno je da je bilo o\u0161tra natjecanja ho\u0107e li tetka ili mati imati vi\u0161e utjecaja na Nerona. Doista Lepida osvaja\u0161e mladena\u010dko srce darovima i milovanjem, naprotiv mrka i prijete\u0107a lica Agripina, koja je sinu htjela dati carstvo, nije mogla podnijeti da on vlada.\u201d<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Iz ovog zapisa mo\u017eemo vidjeti da je Domicija Lepida bacila oko na mladog Nerona, Agripininog sina. Agripini se to nimalo nije svidjelo. Trebalo se nekako rije\u0161iti Domicije Lepide. Agripina je posegnula za popularnim trendom optu\u017ebi za \u010daranje.<\/span><\/p>\n

O tome nam pi\u0161e Tacit:<\/span><\/p>\n

\"\"
Prikaz Domicije Lepide. Fotografija: Wikipedia<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n
\n

\u201eUostalom, predbaci\u0161e joj da je poku\u0161ala \u010darolijama pogoditi carevu suprugu, i da mir Italije muti \u010doporima neobuzdanih robova \u0161irom Kalabrije. Zbog tih incidenata osudi\u0161e je na smrt (…)\u201d.<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

\"\"
Prikaz Agripine Mla\u0111e. Fotografija: Wikipedia<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

Prema tome, Agripina se uspjela rije\u0161iti svoje protivnice. Domicija Lepida osu\u0111ena je za \u010daranje i te\u017eak zlo\u010din protiv rimske dr\u017eave. Dodijeljena joj je smrtna kazna, no ne navodi se to\u010dno kada i na koji na\u010din je izvedena. U svakom slu\u010daju, Domicija Lepida postala je \u017ertvom svoje mo\u0107nije neprijateljice, one koja je presudila vlastitom suprugu, caru Klaudiju, te osigurala prijestolje sinu Neronu. <\/span><\/p>\n

Je li uistinu Domicija Lepida koristila \u010darolije, te\u0161ko je re\u0107i. Izvori nam ni\u0161ta previ\u0161e o tome ne govore, no bila je tada, uz caricu Agripinu, najdominantnija \u017eena. A rimski svijet te\u0161ko da je trpio jednu, a kamoli dvije dominantne \u017eene. Mogle bismo re\u0107i: \u201eVje\u0161tica je presudila vje\u0161tici!\u201d \ud83d\ude09<\/span><\/p>\n

Izvori su zato vrlo jasni u Agripininom kori\u0161tenju \u0161tetnih pripravaka s kojim se rje\u0161avala svojih rivala. Te pripravke pripremala je \u017eena imena Lokusta.<\/span><\/p>\n

VJE\u0160TICA LOKUSTA<\/strong><\/h4>\n

Lokusta je ro\u0111ena u 1. st. u rimskoj Galiji, okru\u017eena divljinom i raznim biljem. Nau\u010dila je tajne koje skriva priroda. Njezina majstorija bilo je umije\u0107e izrade raznih biljnih \u0161tetnih pripravaka. Dolaskom u Rim, stekla je klijente u uglednim obiteljima. Postala je poznata trova\u010dica u doba careva Klaudija i Nerona, o \u010demu i\u0161\u010ditavamo u Tacitovim Analima. Njezine pripravke koristila je i Agripina, Klaudijeva supruga i carica. <\/span><\/p>\n

Naime, Agripina odlu\u010duje ubiti cara Klaudija, svojega drugoga mu\u017ea. \u017deli ga se rije\u0161iti da bi osigurala prijestolje svom sinu iz prvog braka, Neronu. Odlu\u010duje se na trovanje, pomno razmi\u0161lja koji bi otrov odabrala, a da se ne otkrije njezin zlo\u010din. Zatra\u017eila je Lokastinu pomo\u0107. Zapis o tome donosi nam Tacit u XII. knjizi <\/span>Anala<\/span><\/i>:<\/span><\/p>\n

\n

\u201eBila bi voljna ne\u0161to rafinirano, \u0161to \u0107e mu poremetiti um i zategnuti smrt. Oko joj zapne za \u017eenu vje\u0161tu u tom groznom umije\u0107u, po imenu Lokusta, koja, nije tome davno, bija\u0161e osu\u0111ena zbog trovanja, i koja dugo poslu\u017ei kao oru\u0111e vladala\u010dke ku\u0107e. Otrov bude pripremljen pronalaza\u010dkim darom te \u017eene, i dan prek eunuha Halota, koji je obi\u010dno donosio jela na stol te ih ku\u0161ao.\u201d <\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

\"\"
Prikaz Lokuste kako testira napitak na robu. Fotografija: Wikipedia<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

Lokusta je iste godine bila uhva\u0107ena i osu\u0111ena na smrt. Od sigurne smrti spasio ju je sam Neron. Poslao je svoje pretorijance na strati\u0161te. Spa\u0161ena, u\u0161la je u Neronovu milost. Neron je zatra\u017eio njezinu pomo\u0107 da bi se rije\u0161io svog politi\u010dkog rivala \u010detrnaestogodi\u0161nje  Britanika, sina otrovanog cara Klaudija. Napravila mu je napitak kojim je Britanik usmr\u0107en:<\/span><\/p>\n

\n

 \u201e<\/span>Poslu\u017ei se Polionom Julijem, tribunom pretorijanske kohorte, pod \u010dijom se paskom nalazila Lokusta, osu\u0111ena zbog trovanja, i nadasve \u010duvena sa svojih zlo\u010dinstava. (…) Ali Neron, koji nije mogao podnijeti sporosti u zlo\u010dinu, grozio se tribunu, daje mu\u010diti trovateljicu jer da, obaziru\u0107i se na brbljanje i spremaju\u0107i sebi obranu, odga\u0111aju njegovu sigurnost. Oni mu tada obe\u0107a\u0161e smrt tako naglu kao da bi je ma\u010d pospje\u0161io, i do Cezarove sobe svari\u0161e otrov od tvari ve\u0107 proku\u0161anih.\u201d<\/span><\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

\"\"
Prikaz Nerona. Fotografija: Wikipedia<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

Dakle, Lokusta je bila poznata u rimskom dru\u0161tvu po svojim \u0161tetnim pripravcima. Njezine usluge koristili su mnogi poznati Rimljani da bi se rije\u0161ili svojih politi\u010dkih suparnika. Nekoliko je puta izbjegla sigurnu smrt. <\/span>Parnicu je napokon pokrenuo Senat 68. godine. Neron je jo\u0161 neko vrijeme uspijevao odgoditi njezinu presudu. Neki izvori navode i da mu je ona dala otrov da se ubije, kada je ve\u0107 znao da je do\u0161ao smrtni \u010das i po njega. Nije ga popio. Krajem iste godine, kada je ve\u0107 Galba dr\u017eao prijestolje, Lokusta je osu\u0111ena i pogubljena.<\/span><\/p>\n

Zanimljivo je napomenuti da ju Tacit ne spominje kao magijsku radnicu, ve\u0107 kao profesionalnu trova\u010dicu. Ipak, nije isklju\u010dena mogu\u0107nost da je mo\u017eda koristila \u010darobne rije\u010di ili neke magijske obrede kako bi njezin pripravak imao ve\u0107u djelotvornost. To mo\u017eemo samo naga\u0111ati.<\/span><\/p>\n

U svakom slu\u010daju, bila je izrazito ambiciozna i poduzetna \u017eena, bez obzira na sve te zlo\u010dine koje je skrivila. Sama je krojila svoju sudbinu. Sposobnost poznavanja tajni biljaka iskoristila je u svoju korist, na\u017ealost na \u0161tetu drugima \u0161to nije moglo pro\u0107i neka\u017enjeno. Osim \u0161to je bila kriminalka, bila je i \u017eena koja je prkosila tradiciji svoga vremena. Svoj \u201eugled\u201d nije stekla svojim podrijetlom ili bogatom udajom, ve\u0107 vlastitim snagama. Iako se ne navodi da je koristila magiju pri izradi otrova, svakako je radi svega navedenoga mo\u017eemo nazvati rimskom vje\u0161ticom.<\/span><\/p>\n

ZAVR\u0160NE MISLI…<\/strong><\/h4>\n

Navedeni primjeri pokazuju da kako se rimsko dru\u0161tvo razvijalo, tako je rasla svijest da treba kazneno goniti osobe koje na bilo koji na\u010din prakticiraju lo\u0161u magiju. Nije bilo bitno koristi li optu\u017eena osoba direktno \u010darolije i magi\u010dne napitke ili ih pak nabavlja od nekog magijskog djelatnika\/ice.<\/span><\/p>\n

Neke od ovih \u017eena uspjele su izvu\u0107i \u017eivu glavu, no ve\u0107ina je ipak ili digla ruku na sebe ili im je izre\u010dena smrtna kazna. Prema tome, ponovno vidimo da kako je vrijeme i\u0161lo, tako se sve vi\u0161e smatralo da lo\u0161u magiju treba kazniti egzekucijom. <\/span>Od Tiberijevog doba, sve ove navedene rimske vje\u0161tice manje vi\u0161e bile su \u017ertve popularnog trenda rje\u0161avanja politi\u010dkih suparnika pomo\u0107u su\u0111enja za \u010daranje i otrove.<\/span><\/p>\n

Zanimljivost ovih primjera le\u017ei u tome da se u tome vremenu od po\u010detka Rimske Republike pa do razdoblja ranog principata (1. st.) sudilo onim \u017eenama koje su koristile ili \u010darobne \u0161tetne napitke ili otrove. Radnje ostalih magijskih djelatnika i djelatnica nisu bile zakonom zabranjene, odnosno nije postojao zakon koji bi ih pozvao na sud u vremenu do kraja 1.st. Te osobe se stoga bez su\u0111enja protjerivalo iz rimske dr\u017eave.<\/span><\/p>\n

Nakon 1. stolje\u0107a pa sve do kraja Rimskog Carstva, situacija se promijenila. Svi ostali magijski radnici i radnice, \u010dije su radnje otkrivale zlu magiju ili njihove \u010dini nisu djelovale kako si je klijent zamislio, postali su \u017ertve novih donesenih zakona.<\/span><\/p>\n

No, o tome:<\/span><\/p>\n

TO BE CONTINUED\u2026<\/strong><\/em><\/p>\n

\u017delite pro\u010ditati vi\u0161e ovakvih tekstova? Kliknite rubriku \u017denska povijest<\/a> te u\u017eivajte!<\/h3>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

LITERATURA:\u00a0<\/span><\/p>