{"id":5268,"date":"2023-10-01T18:18:00","date_gmt":"2023-10-01T18:18:00","guid":{"rendered":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/?p=5268"},"modified":"2024-07-23T18:22:56","modified_gmt":"2024-07-23T18:22:56","slug":"istanbul-grad-koji-prica-o-minulim-carstvima-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/index.php\/2023\/10\/01\/istanbul-grad-koji-prica-o-minulim-carstvima-2\/","title":{"rendered":"Istanbul \u2013 grad koji pri\u010da o minulim carstvima"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

\"\"<\/h4>\n

Postoji jedan grad \u2013 grad koji spaja dva kontinenta, koji je bio prijestolnica dvaju velikih carstava te u kojem su se gr\u010dka, rimska, bizantska i osmanska kultura susretale, izmjenjivale i prilago\u0111avale. Napoleon Bonaparte rekao je jednom davno za ovaj grad: \u201cKada bi Zemlja bila jedinstvena dr\u017eava, Istanbul bi bio njezin glavni grad.\u201d<\/p>\n

\"\"
Uske i strme istanbulske ulice imaju poseban \u010dar. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Posjetila sam ga krajem kolovoza 2023. i jednostavno me odu\u0161evio. Prepun je malih, uskih, \u010desto strmih ulica, malih i velikih du\u0107ana, restorana i nezaobilaznih slasti\u010darnica. Prepun je i ma\u010daka i pasa o kojima grad skrbi. Mo\u017eete ih posvuda susresti i uop\u0107e se ne boje ljudi. Psi le\u017ee po cesti i ne obaziru se na prolaznike koji ih zaobilaze.<\/p>\n

\"\"
Ma\u010dke vam mogu praviti dru\u0161tvo i na terasi restorana te uop\u0107e ne\u0107e imati problem zbog toga \u0161to ste sjeli na stolac do njih. Dapa\u010de, \u010dak \u0107e tra\u017eiti i da ih malo mazite ili \u0107e strpljivo \u010dekati da im date malo hrane sa svog tanjura. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"
Na mostu koji povezuje Zlatni rog i stari dio grada ljudi love ribu, a ispod njih sjede gosti restorana. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Na ulazima u du\u0107ane, restorane i kafi\u0107e uvijek stoji barem jedan zaposlenik koji \u0107e vam po svoj prilici pri\u0107i, pozvati vas i uvjeravati da ba\u0161 u njegov objekt trebate u\u0107i. Moram priznati da mi je to u po\u010detku bilo pomalo stresno, ali je ve\u0107 drugog dana postalo normalna pojava.<\/p>\n

Odlazak na bazar<\/h3>\n

Na bazaru se gore opisana situacija intenzivira jer je rije\u010d o manjem prostoru, ali i prostoru koji je, kako mi se \u010dini, puno vi\u0161e usredoto\u010den na pru\u017eanje do\u017eivljaja turistima tradicionalnog trgovanja u Turskoj.<\/p>\n

VELIKI BAZAR<\/p>\n

Tradicionalno, bazari su gra\u0111eni u blizini d\u017eamija (ili su one gra\u0111ene u njihovoj blizini), te su bili izvor financiranja d\u017eamije i drugih ustanova sagra\u0111enih u njezinom sklopu, svih odreda besplatnih za javnost. Tako se, mo\u017eda i najpoznatiji, Veliki bazar nalazi u blizini dviju d\u017eamija \u2013 d\u017eamije sultana Bajezida II. iz ranog 16. Stolje\u0107a i Velike d\u017eamije iz 18. stolje\u0107a.<\/p>\n

\"\"
Jedan od \u010dak 22 ulaza na Veliki bazar. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Njegova  konstrukcija zapo\u010dela je u zimi 1455.\/1456., samo dvije godine nakon osvajanja Istanbula kako bi pomogao gospodarskom oporavku grada. Veliki bazar je danas najstarija i najve\u0107a zatvorena tr\u017enica na svijetu. To je jedan veliki labirint ulica i uli\u010dica. Ka\u017eu da ih ima samo 64, ali moram priznati da se meni \u010dinilo mnogo vi\u0161e. U oko 4000 trgovina koje se prostiru na oko 31 000 kvadratnih metara mo\u017eete kupiti apsolutno sve \u2013 suvenire, odje\u0107u, obu\u0107u, nakit, luster, ru\u010dno ra\u0111ene tepihe i antikvitete.<\/p>\n

\"\"
Pogled na Veliki bazar iz zraka. Fotografija: WeCityGuide.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

EGIPATSKI BAZAR<\/p>\n

Idu\u0107i bazar koji sam posjetila pravi je raj za sve ljubitelje za\u010dina. Rije\u010d je o Egipatskom bazaru, poznatom i kao Bazar za\u010dina. Puno je manji od Velikog bazara te se sastoji od dvije ulice koje se sijeku pod pravim kutom. Mno\u0161tvo mirisa i boja za\u010dina koji su izlo\u017eeni u otvorenim posudama preplavit \u0107e vam osjetila ve\u0107 pri ulasku. U tom divno oslikanom prostoru mo\u017eete prona\u0107i i za\u010dine u kojima su trgovci iscrtali smiley<\/em>.<\/p>\n

\"\"
Na Egipatskom bazaru su se nekada prodavali isklju\u010divo za\u010dini ali danas ondje mo\u017eete na\u0107i i druge prehrambene namirnice poput lokuma, su\u0161enog vo\u0107a i povr\u0107a, \u010dajeva itd. Fotografija: The Istanbul Insider.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

Sagra\u0111en je 1664. godine uz Novu d\u017eamiju Majke Sultanije. Svi koji su vjerno pratili serije \u201cSulejman Veli\u010danstveni\u201d i \u201cK\u0151sem\u201d odmah \u0107e znati tko su bile dvije majke sultanije koje su d\u017eamiju podigle. Gradnju je zapo\u010dela sultanija Safije, snaha Sulejmanovog sina Selima II. No kada joj je sin umro 1603. godine, gradnja je obustavljena te je d\u017eamija prepu\u0161tena propadanju sve do 1660. kada gradnju nastavlja sultanija Hatice Turhan, snaha sultanije K\u00f6sem, koja je naredila i gradnju ovog bazara.<\/p>\n

\"\"
Ime ovog bazara na turskom je \u201cM\u0131s\u0131r \u00c7ar\u015f\u0131s\u0131\u201d \u0161to ima dvostruko zna\u010denje \u2013 Egipat i kukuruz. Naziv egipatski dobio je jer su za\u010dini dolazili prvenstveno iz Egipta koji je tada bio osmanski ejalet. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Promet \u2013 pravilo je da nema pravila<\/strong><\/h3>\n

Jo\u0161 jedno posebno iskustvo u Istanbulu je promet. Vo\u017enja je prava avantura jer su jednosmjerne ulice u praksi obi\u010dno dvosmjerne. Za hodanje nije rezerviran samo nogostup, nego i cesta. S jedne strane to ima smisla jer su na nogostupima, ako je ulica jako uska, obi\u010dno izlo\u017eeni proizvodi razli\u010ditih prodavaonica. S druge strane, to zna\u010di da se svi sudionici prometa kre\u0107u apsolutno istim putem. Za\u010dudo, bez ikakve nervoze s i\u010dije strane.<\/p>\n

\"\"
Promet u Istanbulu prava je avantura. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Naravno, \u010desto dolazi i do zastoja. Jedan sam i sama do\u017eivjela zadnje jutro nakon polaska iz hotela. Ulica u kojoj je bio smje\u0161ten hotel bila je dvosmjerna, ali \u0161irina ceste se smanjuje zbog parkiranja uz njezin rub. I tako je bio dovoljan samo jedan pogre\u0161no parkiran kombi da se ostala vozila koja su se kretala nisu mogla zaobi\u0107i. Nekoliko je voza\u010da iza\u0161lo da vidi kako najbr\u017ee rije\u0161iti problem. Tra\u017eio se i vlasnik kombija. Sve se to odvijalo bez mahnitog trubljenja i vikanja koje je kod nas vrlo \u010desto. Samo 20 minuta kasnije promet je opet tekao normalno.<\/p>\n

Prvi posjet<\/strong> d\u017eamiji<\/h3>\n

Tijekom svojih putovanja volim u\u017eivati u do\u017eivljajima koje nudi suvremeni grad, ali posebnu \u010dar ima istra\u017eivanje povijesnih znamenitosti. U\u017eivam u osje\u0107aju povezanosti s pro\u0161lo\u0161\u0107u i s ljudima koji su nekada tu \u017eivjeli, sanjali i osje\u0107ali. Kada dotaknem zid stare gra\u0111evine, pomislim koliko ga je ljudi prije mene doticalo, kakvi su sve mogli biti njihovi \u017eivoti, koliko se ljudi namu\u010dilo dok ga je sagradilo. Ponekad imam osje\u0107aj da mogu, kao na filmu, vidjeti sve te ljude koji su nekada tu bili. Koliko god gra\u0111evine bile nalik jedna drugoj, koliko god njihovi stilovi bili isti ili sli\u010dni, meni je svaka druga\u010dija i svaka ima svoju du\u0161u.<\/p>\n

Iako sam posjetila brojne dvorce, crkve, utvrde i perivoje, u Istanbulu sam prvi puta u\u0161la u d\u017eamiju, i to onu koju je dao sagraditi Sulejman Veli\u010danstveni.<\/p>\n

SULEJMANIJA<\/p>\n

D\u017eamija nikada nije bila samo molitveni prostor, ve\u0107 sredi\u0161te cijelog jednog kompleksa koji je uklju\u010divao \u0161kole (medrese<\/em>), javno kupali\u0161te (hamam<\/em>), javnu bolnicu, javnu kuhinju, karavansaraj, knji\u017enicu… Sve ove ustanove bile su besplatne i dostupne svim muslimanima \u0161to je prili\u010dno velika razlika u odnosu na Europu u kojoj je ve\u0107ina ljudi bila nepismena, siroma\u0161ni prepu\u0161teni sami sebi, a higijena \u010desto stran pojam.<\/p>\n

Sulejmaniju je projektirao i izgradio najpoznatiji osmanski arhitekt Sinan izme\u0111u 1550 i 1557. godine. U vanjskom dvori\u0161tu postoje \u010desme ispred kojih su klupice gdje se vjernici, u skladu s vjerom, operu prije ulaska u d\u017eamiju. Iz vanjskog se ulazi u unutra\u0161nje dvori\u0161te koje ima 3 ulaza s velikim tamnocrvenim kamenim plo\u010dama na podu. Vodi\u010d je ispri\u010dao da su te plo\u010de bile poklon jednog kr\u0161\u0107anskog vladara Sulejmanu upravo za njegovu d\u017eamiju. No prilikom rezanja kamena za potrebe poplo\u010davanja, navodno su u njemu na\u0161li male zlatne kri\u017ei\u0107e. Sulejman je poludio zbog takve provokacije, te je kamen dao razrezati u 3 jednaka dijela i svaki dio staviti na pod jednog ulaza, tako da svaki posjetitelj prije\u0111e preko njega. Potvrdu za pri\u010du nisam na\u0161la nigdje drugdje, ali definitivno je vrijedna za zabilje\u017eiti.<\/p>\n

\"\"
Crvena kamena plo\u010da na ulazu u unutra\u0161nje dvori\u0161te. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Ovo nije jedina takva predaja koju sam \u010dula o gradnji ovoga mjesta. Druga je pri\u010da vezana za sam po\u010detak gradnje. Sinan je prvo sagradio temelje i ostavio ih \u010dak dvije godine da se u\u010dvrste. U me\u0111uvremenu je perzijski \u0161ah, s kojim je Sulejman bio u \u201eprijateljskim\u201c odnosima, poslao sultanu veliku koli\u010dinu novca s porukom da je \u010duo da Sulejman gradi d\u017eamiju, ali da radovi stoje, pa mu, evo, daje dobrovoljni i prijateljski prilog da mo\u017ee nastaviti gradnju. Navodno se Sulejman toliko uvrijedio da je zlatnike dao prosipati po temeljima d\u017eamije, tako da je i danas mo\u017eda ondje zakopano blago.<\/p>\n

\"\"
D\u017eamija ima poseban ulaz za turiste, a mo\u017ee se posuditi duga suknja i marama ako niste primjereno odjeveni. U posve\u0107en prostor nije dozvoljeno ulaziti u cipelama jer se smatraju prljavima i nehigijenskima. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Ono \u0161to me jako iznenadilo su prostranost i nepostojanje stolica, klupa ili bilo kakvih suvi\u0161nih predmeta. Na podu se nalazi debeli tepih, a prilikom gradnje postavljeno je i podno grijanje. Iako sam bila prili\u010dno skepti\u010dna oko bosog hodanja po bilo kakvom javnom prostoru, iznenadila sam se koliko mi je ovdje to bilo potpuno prirodno i ugodno. Boravak u d\u017eamiji izazivao mi je osje\u0107aj potpune opu\u0161tenosti (koji bi bio i ve\u0107i da nema toliko ljudi unutra).<\/p>\n

\"\"
Unutra\u0161njost je ukra\u0161ena u dominantno crvenoj boji, a sa stropova se spu\u0161taju veliki lusteri koji vise prili\u010dno nisko s obzirom na visinu stropa. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Zanimljivo je kako je Sinan rije\u0161io problem \u010da\u0111e koja bi se ina\u010de, prilikom gorenja svije\u0107a, natalo\u017eila na stropovima i zaprljala ih. U kupolama je probio male otvore, paze\u0107i da kroz njih mo\u017ee pro\u0107i svjetlost, ali ne i ki\u0161a te da su tako pozicionirani da imaju funkciju malih dimnjaka kroz koje izlaze<\/span> dim i \u010da\u0111a.<\/span><\/p>\n

Unutar d\u017eamije je tako\u0111er postavio 300 nojevih jaja. Za\u0161to? Zato \u0161to ljudi ne osjete njihov miris, ali \u017eivotinje da. I \u017eivotinje od njega bje\u017ee. To zna\u010di da unutra nema nikakvih buba, paukova i pau\u010dine. Nojeva jaja nisu samo ovdje postavljena. Koristila su se i u drugim gra\u0111evinama.<\/p>\n

D\u017eamija ima \u010detiri minareta, kao simbol toga \u0161to je Sulejman bio \u010detvrti sultan od osvajanja Konstantinopola, te deset galerija jer je bio deseti osmanski sultan od Osmana I. Uz d\u017eamiju se nalazi i groblje te turbe (mauzoleji) Sulejmana, H\u0171rrem i nekih njihovih potomaka.<\/p>\n

\"\"
Turbe sultana Sulejmana Veli\u010danstvenog. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"
Uz sarkofag Sulejmana I. Veli\u010danstvenog, ovdje se nalaze i sarkofazi sultana Sulejmana II. i Ahmeda II. te sultanija Mihrimah, Aj\u0161e, Salihe Dila\u015fube i Rabije. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Prilikom ulaska u turbe pravila su ista kao prilikom ulaska u d\u017eamiju \u2013 potrebno je izuti se, imati dugu haljinu (mu\u0161karci hla\u010de ispod koljena) te \u017eene moraju staviti maramu na glavu. Za razliku od mnogih na\u0161ih mauzoleja, u ovima se ne nalaze ni\u010diji posmrtni ostaci. Sarkofazi su prazni, a moja je pretpostavka da su ostaci pokojnika ili ispod mauzoleja (za one prve pokopane) ili pokraj. Muslimani se pokapaju isklju\u010divo u zemlju.<\/p>\n

\"\"
Turbe sultanije H\u00fcrrem. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"
Unutra\u0161njost turbe sultanije H\u00fcrrem, uz \u010diji se sarkofag nalaze jo\u0161 sarkofazi princa Mehmeta, sina Selima II. te k\u0107eri sultanije Hatice (Sulejmanove sestre) nepoznatog imena. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

PLAVA D\u017dAMIJA<\/p>\n

Iako je meni najljep\u0161a, Sulejmanija nije najpoznatija d\u017eamija. Jedna od najpoznatijih, koja je jedan od simbola Istanbula, je Plava d\u017eamija ili D\u017eamija sultana Ahmeta. Nalazi se preko puta Aja Sofije i vrlo blizu Topkapi pala\u010de, a sagradio ju je sultan Ahmet I. na ostacima nekada\u0161nje bizantske carske pala\u010de.<\/p>\n

\"\"
Na ulazu u dvori\u0161te D\u017eamije sultana Ahmeta nalazi se lanac koji simbolizira poniznost. Naime, lanac svakog posjetitelja tjera da se malo sagne kada prolazi, odnosno nakloni. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Zanimljivo je da d\u017eamija nije bila popularna kad je sagra\u0111ena te vjernici, navodno, nisu \u017eeljeli u nju ulaziti. Za\u0161to? Zato \u0161to je postojalo pravilo da d\u017eamiju mo\u017ee sagraditi samo osoba koja je ne\u0161to postigla u \u017eivotu \u2013 sultan koji je odnio pobjedu u ratu, osvojio teritorij. Sultan Ahmed do\u0161ao je s 13 godina na prijestolje i umro u 28. godini \u017eivota te su mu vladavinu obilje\u017eili vojni neuspjesi, nemiri i bune. Stoga, prema mi\u0161ljenju suvremenika, nije bio dostojan da gradi d\u017eamiju.<\/p>\n

\"\"
Pogled na D\u017eamiju sultana Ahmeta s ulaza u unutra\u0161nje dvori\u0161te. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Kao i kod svake d\u017eamije, ideja je bila da natkrili Aja Sofiju u visini, ali i grandioznosti. Moram priznati da je cilj postignut \u0161to se ti\u010de unutarnjeg ure\u0111enja. Predivno je ukra\u0161ena plo\u010dicama s plavim ornamentima te na zidovima i vitrajima tako\u0111er prevladava plava i tirkizna boja zbog \u010dega je i dobila neslu\u017ebeni naziv \u201cPlava d\u017eamija.\u201d Me\u0111utim, kupola je visoka \u201csamo\u201d 43 metra.<\/p>\n

\"\"
Pogled na sultanovu ni\u0161u u Plavoj d\u017eamiji. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

U potrazi za Konstantinopolom<\/h3>\n

Od kulturne prijestolnice Rimskog Carstva i prijestolnice Bizantskog Carstva danas nije puno ostalo. Ako \u017eelite prona\u0107i nekada\u0161nji Forum Konstantinopola, potra\u017eite Konstantinov stup. Podigao ga je rimski car Konstantin I. te je on jedini preostali spomenik ovog rimskog cara i osniva\u010da grada.<\/p>\n

\"\"
Konstantinov stup danas je visok 35 metara, a prije je vjerojatno bio 2 metra vi\u0161i. Na njegovom vrhu nalazio se Konstantinov kip, vjerojatno u vojni\u010dkoj odori, s kopljem u jednoj ruci i kuglom s kri\u017eem u drugoj. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

HIPODROM<\/p>\n

Nedaleko od Konstantinovog stupa, Konstantin je izgradio hipodrom \u2013 mjesto na kojem su se odr\u017eavale utrke, krunili carevi i slavile vojne pobjede. Od velikog zdanja koje se nekad nalazilo pored carske pala\u010de (danas pored Plave d\u017eamije) ostala su tri stupa.<\/p>\n

\"\"
Ostatke hipodroma danas \u010dine obelisk faraona Tutmozisa III. iz Luxora, ostatak stupa Troglave zmije (donesen iz Apolonovog hrama u Delfima) te 32 metra visok obelisk cara Konstantina VII. koji je nekada bio oblo\u017een bakrenim i mjedenim plo\u010dicama. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Dok stojite tamo, mo\u017eete zamisliti mno\u0161tvo ljudi kako navijaju za svoje kandidate u utrkama, kako se dijele na \u201cPlave\u201d i \u201cZelene\u201d koji postaju i politi\u010dke stranke, te kako 532. godine usred utrke, svi zajedno po\u010dinju uzvikivati \u201cNika! Nika!\u201d Ovaj uzvik zapalio je iskru pobune protiv cara Justinijana koja je uzdrmala Bizantsko Carstvo, razorila Konstantinopol i cara zamalo prisilila na abdikaciju i bijeg.<\/p>\n

\"\"
Rekonstrukcija hipodroma. Fotografija: Istanbul Clues.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

No onda je Justinijanova supruga, carica Teodora, preuzela situaciju u svoje ruke obrativ\u0161i se, protiv svih pravila, Justinijanu i njegovom vije\u0107u. Svojim hrabrim i borbenim govorom, u kojem ih je vrlo suptilno sve proglasila kukavicama, zape\u010datila je sudbinu pobunjenika. Justinijan je ostao te je pobuna ugu\u0161ena u krvi. Na hipodromu je ubijeno oko 30.000 pobunjenika. Kada bi ti stupovi samo mogli pri\u010dati \u0161to su sve vidjeli\u2026<\/p>\n

AJA SOFIJA<\/p>\n

Put nas dalje vodi do najstarije gra\u0111evine u Istanbulu, Aja Sofije koja je danas d\u017eamije, a nekada je bila crkva. Prva je crkva Svete Mudrosti sagra\u0111ena u vrijeme Konstantina I. Velikog. Stradala je u po\u017earu, te je u 5. stolje\u0107u sagra\u0111ena nova koja je sru\u0161ena za vrijeme pobune Nika. Kada su Osmanlije osvojili Konstantinopol 1453., crkva je, kao i mnoge druge, pretvorena u d\u017eamiju, te je postala izazov svim kasnijim graditeljima d\u017eamija. Naime, s visinom kupole od 54 metra, nitko ju nije uspio nadma\u0161iti. Postoji teorija da osmanski arhitekti to nisu zaista \u017eeljeli niti poku\u0161avali jer su bili kr\u0161\u0107anskog podrijetla, no to je vjerojatno samo teorija.<\/p>\n

\"\"
Aja Sofija izgra\u0111ena je u 6. stolje\u0107u. Gradnja je trajala pet godina. Fotografija: Britannica<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

Sam ulazak je ne\u0161to druga\u010diji nego u ostale d\u017eamije. Red je u prijepodnevnim satima zaista ogroman, no situacija je puno bolja poslije podne. I\u0161la sam je razgledati oko 6 sati popodne i u\u0161la u roku 5 minuta. Prijepodne bih potro\u0161ila zasigurno sat vremena \u010dekaju\u0107i, mo\u017eda i vi\u0161e. Postoje rampa i skener koji tako\u0111er usporavaju ulazak.<\/p>\n

\"\"
Unutra\u0161njost Aja Sofije. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Za razliku od ostalih d\u017eamija u kojima sam bila, Aja Sofija ima veliko predvorje cijelom svojom \u0161irinom, iz kojeg se kroz troja grandiozna vrata ulazi u molitveni prostor. Samim pogledom kroz vrata mo\u017ee se vidjeti \u010darobna unutra\u0161njost koja odi\u0161e snagom dugovje\u010dnosti. Zaista je nevjerojatno biti u prostoru koji je star oko 1500 godina i koji je pre\u017eivio tolike promjene. Ovdje su nekada bizantski carevi i njihovi podanici dolazili na mise. Ovdje se, nakon osvajanja Konstantinopola, Mehmed Osvaja\u010d prvi puta klanjao \u010dime je Aja Sofija postala i najstarija d\u017eamija u Istanbulu. U ovom je prostoru boravio toliki broj ljudi, i jo\u0161 \u0107e, nadam se, kroz mnoga stolje\u0107a to \u010diniti. Zaista posebno mjesto.<\/p>\n

\"\"
Fontana u dvori\u0161tu Aja Sofije. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

BAZILIKA CISTERNA<\/p>\n

Ako pogledate preko puta Aje Sofije, na prostor s druge strane tramvajske pruge, ni\u0161ta vam ne\u0107e dati naslutiti da se ondje, ispod ceste kojom prolaze automobili, krije pravi bizantski dragulj \u2013 Bazilika cisterna.<\/p>\n

\"\"
Unutra\u0161njost Bazilike cisterne. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Ulazak u nju je u obi\u010dnoj zgradi, ni po \u010demu posebnoj. Ali onda do\u0111ete do stepenica i po\u010dnete se spu\u0161tati u dubinu. Sa svakom stepenicom, zrak postaje vla\u017eniji, no to nije ono \u0161to privla\u010di pa\u017enju. U prigu\u0161enom svjetlu, koje se izmjenjuje u plavim, \u017eutim i bijelim tonovima, pred vama se otvara \u201c\u0161uma\u201d stupova. Ispod vas, dok hodate po mostovima, je voda. U 12 redova nalazi se ukupno 338 stupova na kojima le\u017ei sva te\u017eina kri\u017enih svodova. Stupovi se razlikuju. Postoje oni koji su gra\u0111eni kada i cisterna, kao i oni koji su nastali od ostataka s neke druge gra\u0111evine ili su preneseni iz neke druge gra\u0111evine.<\/p>\n

\"\"
Postolja dvaju stupova u obliku Meduzine glave datiraju u 2. ili 3. stolje\u0107e te su zasigurno bili dio neke druge strukture. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"
Jedan od najpoznatijih stupova, tzv. stup suza, nevjerojatno sli\u010di ostacima Teodozijevog slavoluka u Istanbulu. Velika je vjerojatnost da je od tamo prenesen. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Samo ime cisterna je dobila jer je sagra\u0111ena na mjestu, odnosno ispod, nekada\u0161nje bazilike, koja je bila, kao i ve\u0107ina Konstantinopola, uni\u0161tena za vrijeme pobune Nika 532. godine. U obnovi koja je uslijedila, pitanje vode postalo je glavno pitanje, te je odlu\u010deno da se cisterna sagradi u blizini nove i velebne Aja Sofije i, naravno, carske pala\u010de.<\/p>\n

Nanese li vas put u Istanbul, obavezno izdvojite vrijeme za posjet ovom \u010dudu. Ako \u0107ete imati sre\u0107e kao ja, mo\u017eda \u0107ete imati priliku prisustvovati i kratkom koncertu. Vjerujte, isplati se do\u017eivjeti.<\/p>\n

Topkapi pala\u010da<\/h3>\n

Krenete li na drugu stranu od Aja Sofije, uz njezin isto\u010dni zid, do\u0107i \u0107ete do sjedi\u0161ta mo\u0107nih sultana \u2013 nadaleko poznate Topkapi pala\u010de. Iako, da se vratite u vrijeme prije 18. stolje\u0107a i spomenete Topkapi, nitko ne bi znao o \u010demu pri\u010date. Naime, ta pala\u010da je bila poznata kao Nova pala\u010da, Carska pala\u010da i Pala\u010da sre\u0107e. Naziv Topkapi po\u010dinje se koristiti tek za vrijeme vladavine sultana Mahmuda I. u prvoj polovici 18. stolje\u0107a kada je izgorjela sultanova obli\u017enja mala drvena pala\u010da Topkapusu. Ime Topkapi doslovno zna\u010di \u201cvrata topova.\u201d<\/p>\n

\"\"
\u201cVrata pozdrava\u201d druga su vrata Topkapija te je kroz njih jedino sultan smio pro\u0107i na konju. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Te\u0161ko je to nazvati pala\u010dom, prije bismo rekli da je to cijeli grad. U skladu s mjerama sigurnosti, prili\u010dno je izolirana, velikim dijelom okru\u017eena morem i \u0161umom. Sastoji se od 4 dvori\u0161ta i 400 soba te je u njoj stanovalo oko 4000 osoba, uklju\u010duju\u0107i sultanovu obitelj, poslugu, administrativne djelatnike, janji\u010dare\u2026 Tu se nekada sastajao divan, kao i razli\u010dita vije\u0107a, ovdje su se primali veleposlanici, tu su bile janji\u010darska i haremska \u0161kola, odavde su sultani, mo\u017eemo re\u0107i, vladali svijetom neko vrijeme.<\/p>\n

\"\"
Jedan od simbola Topkapija je Kula pravde odakle su sultanije mogle pratiti razli\u010dite ceremonije koje su se odvijale u drugom dvori\u0161tu poput odlaska i dolaska iz rata, primanja u janji\u010dare, ali i pogubljenja. Ispod nje se nalazio Divan. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"
Sultan nije osobno sudjelovao na sastancima Divana, ali je kroz ovaj prozor, potpuno nevidljiv sudionicima mogao pratiti sve o \u010demu se razgovara. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

S obzirom na to da su Osmanlije bili nomadski narod, pala\u010da je sagra\u0111ena u skladu s tom tradicijom kada su veliki dio vremena provodili na otvorenom. Tako veliki dio cijele povr\u0161ine Topkapija od 700 000 metara kvadratnih odlazi na dvori\u0161ta. U drugom dvori\u0161tu \u010dak postoji i d\u017eamija na otvorenom, gdje su sultani klanjali za vrijeme lijepog vremena.<\/p>\n

\"\"
D\u017eamija na otvorenom. U njoj i dalje stoji mirhab koji ozna\u010dava smjer Meke. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Same prostorije, posebno one haremske, relativno su, a ponekad i iznena\u0111uju\u0107i, male  u usporedbi s prostorijama europskih dvoraca toga doba. Uostalom, Topkapi je nadogra\u0111ivan i preure\u0111ivan tijekom vremena, ali i dalje, u grandioznost same pala\u010de se nikada nije toliko ulagalo koliko u gra\u0111evine van nje, poput d\u017eamija, kupelji, \u0161kola, javnih kuhinja i drugih javnih prostora.<\/p>\n

\"\"
Carska soba u kojoj se sultan okupljao sa svojom obitelji prilikom blagdana i proslava, najve\u0107a je prostorija u haremu te jedna od najukra\u0161enijih. Fotorgrafija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"
Soba za primanje majke sultanije vrlo je mala s obzirom na to da se radi o sobi druge osobe po va\u017enosti u osmanskoj dinastiji. Me\u0111utim, izrazito je lijepo ure\u0111ena. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"
Zlatni put spajao je harem sa sultanovim privatnim odajama sve do Murata III. koji je svoje odaje preselio u harem. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Djevoja\u010dka kula \u2013 simbol duge pro\u0161losti Istanbula<\/strong><\/h3>\n

I na kraju pri\u010de, vra\u0107amo se na po\u010detak. Po\u010deo je kao gr\u010dki Bizantij i za vrijeme Rimskog Carstva postao je Konstantinopol. To je ime zadr\u017eao i kao prijestolnica Bizanta, da bi na kraju postao prijestolnica Osmanskog Carstva s novim imenom \u2013 Istanbul. Ipak, jedno mjesto spaja sve ove tradicije. Rije\u010d je o Djevoja\u010dkoj kuli koja se nalazi na Bosporu. U skladu s njezinom dugom povijesti, uz nju su sve ove civilizacije vezale svoje legende.<\/p>\n

\"\"
Prva kula na ovom mjestu datira u davnu 410. godinu prije Krista. Tijekom stolje\u0107a je mnogo puta mijenjala izgled i namjenu. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Jedna od prvih legendi temeljena je na gr\u010dkim mitovima o ljubavnicima. U ovom slu\u010daju oni su bili Hero, Afroditina sve\u0107enica i mladi\u0107 Leandros. S obzirom na to da Hero nije smjela imati veze s mu\u0161karcima, Hero i Leandros vi\u0111ali su se potajno u kuli. Svake no\u0107i, Leandros bi plivao do kule, na kojoj bi Hero zapalila vatru te ga tako u mraku navodila do njihovog mjesta sastanka. Jedne no\u0107i im se sre\u0107a okrenula. Dok je Leandros plivao, zapuhao je vjetar te ugasio vatru. S obzirom na to da vi\u0161e nije vidio kamo treba i\u0107i, izgubio se i utopio, a more je drugoga jutra donijelo njegovo tijelo podno kule. Kada je Hero vidjela mrtvog ljubavnika, sko\u010dila je s kule i ubila se. Upravo zbog ove legende kula je poznata i kao Leandrosova kula.<\/p>\n

Druga je legenda pri\u010da sli\u010dna na\u0161oj Trnoru\u017eici. K\u0107eri bizantskog cara proreknuto da \u0107e umrijeti kada navr\u0161i 18 godina od ugriza zmije. Naravno, da bi za\u0161titio k\u0107er, car je sagradio kulu i djevojku zatvorio ondje. No od sudbine nema bijega. Naime, na njezin ro\u0111endan donio joj je ko\u0161aru puno vo\u0107a, a kada je princeza posegnula za jabukom zmija otrovnica, koja se skrivala u ko\u0161ari, ugrizla ju je za ruku te je princeza umrla ocu na rukama.<\/p>\n

Tre\u0107a legenda vezana je uz jednu stvarnu povijesnu osobu. Hrabri muslimanski ratnik, Battal Gazi, krenuo je u osvajanje Konstantinopola u 8. stolje\u0107u. Svoj je logor podigao na obali u blizini Djevoja\u010dke kule i ostao tamo sedam godina jer se zaljubio u k\u0107er jednog bizantskog velika\u0161a. Da bi spasio k\u0107er i svoje blago, velika\u0161 ih je zaklju\u010dao u kulu, ali Battal Gazi je provalio onamo, oteo i djevojku i blago te s njima napustio Konstantinopol.<\/p>\n

\"\"
Pogled prema Djevoja\u010dkoj kuli, Topkapi pala\u010di i Zlatnom rogu. Fotografija: \u010cuvarice vremena.<\/figcaption><\/figure>\n

Od svega \u0161to sam vidjela, meni je upravo Djevoja\u010dka kula pravi simbol Istanbula \u2013 mjesto i svjedok ispreplitanja i su\u017eivota razli\u010ditih civilizacija i tradicija.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u017delite pro\u010ditati vi\u0161e ovakvih tekstova? Kliknite na Povratak u pro\u0161lost<\/a> te u\u017eivajte!<\/h4>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/h4>\n