{"id":4937,"date":"2024-07-23T14:41:39","date_gmt":"2024-07-23T14:41:39","guid":{"rendered":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/?p=4937"},"modified":"2024-09-01T07:57:52","modified_gmt":"2024-09-01T07:57:52","slug":"vjestice-u-doba-antike-2-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/index.php\/2024\/07\/23\/vjestice-u-doba-antike-2-dio\/","title":{"rendered":"Vje\u0161tice u doba antike – 2. dio"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

\"\" <\/p>\n

Prije nekoliko tjedana pisale smo op\u0107enito o temi magije u anti\u010dko doba, te tko su bile anti\u010dke vje\u0161tice u knji\u017eevnoj literaturi<\/a>.<\/span><\/p>\n

Ponovimo gradivo:<\/h4>\n

Magija je u anti\u010dkom dru\u0161tvu bila dio svakodnevice, a njezinu definiciju te\u0161ko je jednozna\u010dno odrediti jer je veliki dio povijesti bila usko povezana sa slu\u017ebenom religijom, znano\u0161\u0107u (pogotovo medicinom) i astrologijom. Najjednostavnije ju je objasniti kao \u201enesankcioniranu religijsku djelatnost\u201d, odnosno praksu odr\u017eavanja rituala, ceremonija, molitava, zazivanja, izrade \u010darobnih napitaka, amuleta, ali i bacanja kletvi, izrade tabli prokletstava, <\/span>voodoo <\/span><\/i>figura i smrtonosnih pripravaka, a sve u svrhu osobne koristi. Dijelimo ju na \u201ebijelu\u201d i \u201ecrnu\u201d magiju.<\/span><\/p>\n

Anti\u010dke vje\u0161tice spadaju u kategoriju \u201ecrne magije\u201d. To\u010dnu definiciju anti\u010dke vje\u0161tice tako\u0111er je te\u0161ko odrediti jer anti\u010dko dru\u0161tvo nije imalo jedinstven pojam za nju. Predstavlja \u017eivu osobu koja u sebi sadr\u017ei nekakav magi\u010dni entitet koji osloba\u0111a iz svog bi\u0107a uz pomo\u0107 \u010darobnih rije\u010di, alata i sli\u010dno da bi drugoj osobi nanijela \u0161tetu. Oslobo\u0111enu mo\u0107 koristi u tzv. vje\u0161ti\u010darenju, odnosno praksi zazivanja i prizivanja duhova, izradi raznih pripravaka uz \u010darobne rije\u010di, tuma\u010denju snova i nekromaniju, bacanju kletvi putem tabli prokletstva i sl.<\/span><\/p>\n

U skladu s tim \u201evje\u0161ti\u010djim\u201d praksama, postoji nekoliko pojmova koje s dana\u0161njeg gledi\u0161ta mo\u017eemo povezani s terminom \u201evje\u0161tica\u201d (<\/span>pharmakis, epoidai, goetides, venefica, saga<\/span><\/i>). Va\u017eno je napomenuti da je vje\u0161tica mogla biti i mu\u0161kog i \u017eenskog spola, no kroz vrijeme sve vi\u0161e se po\u010dela povezivati sa \u017eenama. <\/span><\/p>\n

U dana\u0161njim znanstvenim krugovima smatra se da se etiketa vje\u0161tice davala onim \u017eenama koje su prkosile tradicionalnim vrijednostima anti\u010dkog patrijarhalnog dru\u0161tva, onim koje su svojim sposobnostima izazivale strah u pogledima mu\u0161karaca. Anti\u010dka knji\u017eevna i mitolo\u0161ka literatura dijeli ih u dvije kategorije. <\/span><\/p>\n

Prvo su gr\u010dke vje\u0161tice, odnosno mlade krasotice koje koriste mo\u0107i i jednostavne rituale da bi ispunile svoju seksualnu po\u017eudu (bo\u017eica Hekata, Kirka, Medeja\u2026). Rimske vje\u0161tice su pak ru\u017ene \u017eene, naj\u010de\u0161\u0107e starice, zastra\u0161uju\u0107e naravi i izopa\u010denijih magijskih radnji (Simaeta, Pamfila, Canidia, Sagana, Erichtho). Zanimljivo je naglasiti da su obje kategorije utjecale na stereotipe vje\u0161tica nastalih stolje\u0107ima kasnije, u vremenu kasnog srednjeg vijeka i tijekom novog vijeka. Me\u0111utim, ovo su i dalje pri\u010de o fiktivnim \u017eenama iz anti\u010dke mitolo\u0161ke povijesti i klasi\u010dne knji\u017eevnosti. <\/span><\/p>\n

POVIJESNI IZVORI O  VJE\u0160TICAMA<\/b><\/h4>\n

A \u0161to je sa stvarnim povijesnim \u017eenama? Koja je njihova pri\u010da? Ako su magija i vje\u0161tice izazivale strah, jesu li u anti\u010dko vrijeme podvrgnute kakvim su\u0111enjima i kaznama, poput onih iz vremena kasnog srednjeg i tijekom novog vijeka? Jesu li uop\u0107e postojali stari zakoni koji osu\u0111uju vje\u0161ti\u010darenje? Jesu li postojali progoni anti\u010dkih vje\u0161tica?<\/span><\/p>\n

U poku\u0161aju davanja odgovora na ova pitanja, treba konzultirati o\u010duvana povijesna vrela pisana perom anti\u010dkih povjesni\u010dara, filozofa i ostalih znanstvenika.<\/span><\/p>\n

Dostupni povijesni izvori donose nam nekolicinu \u017eena koje su nazivane nekim od spomenutih pojmova koje mi danas povezujemo s terminom vje\u0161tica. Potrebno je naglasiti da je vidljiva razlika izme\u0111u spolova u kori\u0161tenju magije s obzirom na vrstu izvora. <\/span>Brojni arheolo\u0161ki nalazi (primjerice table prokletstva) pokazuju da su mu\u0161karci prednja\u010dili u prakticiranju i dobrih i lo\u0161ih magijskih radnji.<\/span><\/p>\n

Drugu stranu medalje \u010dini sa\u010duvana anti\u010dka literatura. Pisani izvori magiju, pogotovo onu koja \u0161teti drugima, uglavnom ve\u017eu uz \u017eene. Ve\u0107 smo pisale da su u anti\u010dko doba vje\u0161tice bile najvjerojatnije one \u017eene koje su izlazile iz okvira dru\u0161tvenih normi, \u010dijih su se sposobnosti i utjecaja bojali mu\u0161karci. Sa\u010duvani povijesni izvori pisani su perom povjesni\u010dara, filozofa i drugih anti\u010dkih znanstvenika. Zaklju\u010dak je sasvim jasan, zar ne?.<\/span><\/p>\n

 GRCI I SU\u0110ENJA VJE\u0160TICAMA <\/b><\/h4>\n
\"\"
Fotografija: Canva.<\/figcaption><\/figure>\n

 Bez obzira na postoje\u0107u razliku me\u0111u spolovima u sa\u010duvanim izvorima, bitno je naglasiti postojanje svijesti da treba na neki na\u010din sankcionirati \u201ecrnu\u201d magiju. Drugim rije\u010dima, vje\u0161tice ili bilo koje druge osobe koje prakticiraju takvu magiju koja nanosi \u0161tetu pojedincu, zajednici ili pogotovo dobrobiti cijelog polisa, potrebno je dovesti na sud i dodijeliti im primjerenu kaznu za nanesenu \u0161tetu. Poga\u0111ate koju?<\/span><\/p>\n

Gr\u010dki anti\u010dki svijet posjedovao je i svijest da je, sve ono \u0161to nije doma\u0107e (gr\u010dko), misteriozno, tajanstveno, sumnjivo i \u010desto vrlo opasno. Posebno je bilo neprihvatljivo da se domorodac ili domorotkinja zanimaju za stranu kulturu, pogotovo strane vjerske prakse. Takvo pona\u0161anje bilo je nedopustivo, a ako su postojala \u0161u\u0161kanja u dru\u0161tvu da osoba prakticira magiju, ista osoba na\u0161la se na tapeti mogu\u0107e osude. Ako je ta sumnjiva osoba bila \u017eena, ni manje ni vi\u0161e bila je vje\u0161tica.<\/span><\/p>\n

Zapisi o su\u0111enjima vje\u0161tica<\/h4>\n

Naime, do dana\u0161njeg dana o\u010duvano je nekoliko zapisa o su\u0111enjima gr\u010dkim vje\u0161ticama, koji su poslu\u017eili kao primjer kasnijim generacijama. Potrebno je naglasiti da nisu sa\u010duvani podaci o tijeku su\u0111enja, ve\u0107 zapisi da su te \u017eene optu\u017eene i pogubljene\/oslobo\u0111ene. To su Theoris iz Lemnosa, zatim Ninon i na koncu Phryne, iz vremena 4. st. pr. Kr.<\/span> O njima postoji najvi\u0161e zapisa, a popisu dodajemo i \u0161ture podatke povjesni\u010dara Herodota te nekoliko primjera iz djela <\/span>Magna Moralia<\/span><\/i>. <\/span><\/p>\n

Navedene optu\u017ebe su zanimljive zbog nekoliko razloga. Prvo, sve su ove \u017eene (osim Ledice) stanovale u Ateni. S obzirom na to da nisu o\u010duvani (ili prona\u0111eni) primjeri iz drugih gr\u010dkih polisa, njihove slu\u010dajeve uzimamo kao primjere na razini svih gr\u010dkih polisa. Drugo, gr\u010dko dru\u0161tvo nije posjedovalo (ili jo\u0161 nisu prona\u0111eni dokazi) zakonodavstvo koje je procesuiralo \u201ecrnu\u201d magiju. <\/span><\/p>\n

Drugim rije\u010dima, nije postojao jasan zakon usmjeren ka ka\u017enjavanju lo\u0161e magije (npr. naziva Zakon protiv \u0161tetnih magijskih radnji) i s odgovaraju\u0107om kaznom, ve\u0107 su su\u0111enja procesuirana unutar postoje\u0107ih zakona kao kriminalne radnje koje su drugim osobama nanijele \u0161tetu. Tre\u0107e, navedene \u017eene su o\u010dito bile dio atenske javnosti, odnosno \u0161ira atenska populacija ih je dobro poznavala, pa su njihovi slu\u010dajevi trebali poslu\u017eiti kao upozorenje.<\/span><\/p>\n

Koja je njihova pri\u010da? Krenimo s Theoris iz Lemnosa.<\/span><\/p>\n

THEORIS IZ LEMNOSA<\/b><\/h4>\n

\"\"Fotografija: Canva.<\/p>\n

Najdetaljniji zapis o su\u0111enju gr\u010dkim vje\u0161ticama onaj je \u017eene imena Theoris iz 4. st. pr. Kr. Theoris je bila s otoka Lemnosa, atenskog posjeda od 390. pr. Kr., pa je vjerojatno bila atenska gra\u0111anka. Mogu\u0107e da je Theoris imala neki imetak s obzirom na to da se u izvorima navodi da je imala slu\u0161kinju. U izvorima se navodi i da je imala djecu s Eunomusom, Aristogeitonovim bratom. Upravo se njezin slu\u010daj spominje u optu\u017ebi Aristogeitona protiv vlastitog brata. Su\u0111enje se dogodilo negdje prije 323. pr. Kr.<\/span><\/p>\n

O optu\u017ebi podatke nam donose gr\u010dki govornik Demosten, zatim leksikograf Harpocration i Plutarhova biografija Demostena.<\/span><\/p>\n

Izvori o Theoris<\/h4>\n

Zapis kod Demostena optu\u017euje Theoris da je <\/span>pharmakis,<\/span><\/i> tj. da je izra\u0111ivala \u0161tetne napitke:<\/span><\/p>\n

\n

 \u201eUpravo je taj \u010dovjek [Eunomus, Aristogeitonov brat] uzeo napitke i \u010darolije od slu\u017eavke Theoris s Lemnosa, prljave \u010darobnice koju ste zbog ovih stvari pogubili, i nju i cijelu njezinu obitelj. Slu\u0161kinja je podnijela dojavu protiv svoje gospodarice, a ovaj zlotvor je imao djecu od nje, i uz njezinu pomo\u0107 izvodi svoje trikove i djela prijevare, i ka\u017ee da postupa s onima koji su uhva\u0107eni u gr\u010devima, kada je sam uhva\u0107en u djelima svake opa\u010dine ljubazan.\u201d<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Harpocration je pak zapisao da je o njezinom su\u0111enju pisao helenisti\u010dki povjesni\u010dar Philochorus u svojoj 6. knjizi: <\/span><\/p>\n

\n

 <\/span>\u201eTHEORIS: Demosten u svojem govoru Protiv Aristogitona, ako je legitiman, Theoris je mantis i pogubljena je pod optu\u017ebom za asebeia, kako je napisao Philochorus u svojoj 6. knjizi.\u201d<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Tu je nazvana <\/span>mantis<\/span><\/i> iliti proro\u010dica i vidovnjakinja koja je optu\u017eena za<\/span> asebeia. Asebeja <\/span><\/i>je bila <\/span>zlo\u010din za ismijavanje i oskvrnu\u0107e bo\u017eanskih predmeta, nepo\u0161tovanje dr\u017eavnih bogova (\u010desto zanimanjem za strane bogove i prakticiranjem stranih religijskih praksi), te nepo\u0161tovanje roditelja i mrtvih predaka.<\/span><\/p>\n

Plutarh ju u Demostenovoj biografiji naziva <\/span>hiereia<\/span><\/i>, sve\u0107enica, no ne navodi kojeg bo\u017eanstva. Zapisao je sljede\u0107e: <\/span><\/p>\n

\n

 <\/span>\u201eOn je tako\u0111er optu\u017eio hereia Theoris za mnogo drugih zlih radnji, i tako\u0111er za pou\u010davanje robova prevarama, te joj je za smrtnu kaznu odredio pogubljenje.\u201d<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

S obzirom na ove zapise, dana\u0161nja znanost teoretizira koji je pravi razlog optu\u017ebe. Dio znanstvenika smatra da je najvjerojatnije optu\u017eena za poku\u0161aje ubojstva \u0161tetnim napicima, dok se ostatak priklanja mi\u0161ljenju da je u\u010dinila zlo\u010din <\/span>asebeia<\/span><\/i> iliti jednostavno re\u010deno bogohuljenje. Radi nedostatka izvora te\u0161ko mo\u017eemo otkriti pravi razlog optu\u017ebe, no svakako mo\u017eemo zaklju\u010diti da je bila (dana\u0161njih rje\u010dnikom) vje\u0161tica, osoba koja se bavila zlom magijom i koja je na koncu pogubljena radi svojih zlo\u010dina.<\/span><\/p>\n

NINON<\/b><\/h4>\n

\"\"Fotografija: Canva.<\/p>\n

Ninon je Atenjanka \u010dije su\u0111enje smje\u0161tamo negdje oko polovice 4. st. pr. Kr. O njezinom podrijetlu i obitelji ne znamo gotovo ni\u0161ta iz izvora. Mo\u017eemo naslutiti da je bila dio ugledne obitelji jer postoji i zapis o optu\u017ebi njezina sina protiv stanovitog Menekla, mu\u0161karca koji je bio dio atenske grupe koji su optu\u017eivali ljude za razne stvari. <\/span><\/p>\n

O optu\u017ebi protiv Ninon mo\u017eemo pro\u010ditati u tri Demostenova govora, zatim kod skolasti\u010dara koji su pisali o Demostenu, u govoru Dionizija iz Halikarnasa <\/span>Protiv Menekla<\/span><\/i>, te kod \u017eidovskog povjesni\u010dara Josipa Flavija.<\/span><\/p>\n

Izvori o Ninon<\/h4>\n

Demosten ju prvo spominje kada diskutira o svojem politi\u010dkom protivniku Ehineju. Ehinejeva majka bila je stanovita Glaukoteja, a otac u\u010ditelj Atrometos. Glaukoteja i Atrometos bili su predvodnici grupe <\/span>thaisoi. Thaisoi <\/span><\/i>su bile <\/span>privatne religijske skupine koje su \u0161tovale odre\u0111eno bo\u017eanstvo. \u010cesto nisu bile dio  slu\u017ebene religije, bile su ili za\u0161ti\u0107ene pravom ili pak zabranjene<\/span>. Ta skupina ljudi okupljala se oko boga Sabazija, a Glaukoteja je sama provodila inicijacije u spomenute misterije. U tom zapisu navodi je jedna sve\u0107enica (<\/span>hiereia<\/span><\/i>) osu\u0111ena na smrt, ali ne i njezino ime Ninon: <\/span><\/p>\n

\n
\n

\u201cI tada, kada ima\u0161 u svojoj mo\u0107i sina Atrometa i Glaukoteje, poglavaricu tih bakanalijskih rituala radi kojih je druga sve\u0107enica pogubljena, bi li oslobodio sina takvih roditelja (…)?\u201d<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n<\/div>\n

Njezino ime, ime njezinog tu\u017eitelja, razlog optu\u017ebe i presudu saznajemo u kasnijim Demostenovim govorima, kod zapisa njegovih skolasti\u010dara i kod Dionizija iz Halikarnasa. Ti opisi spominju da:<\/span><\/p>\n

\n

\u201eMeneklo ju je optu\u017eio za izradu ljubavnih napitaka (philtra) za mladi\u0107e\u201d. <\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Navodi se i: <\/span><\/p>\n

\n

\u201ePrije svega, vjerovalo se da su njezine inicijacije\/ usluge ismijavale i vrije\u0111ale postoje\u0107e misterije, te su pogubili sve\u0107enicu, a nakon \u0161to je bog dao dopu\u0161tenje kroz proro\u010danstvo, dozvolili su majci Ehineja da provodi inicijacije.\u201d<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Josip Flavije njezin slu\u010daj dodaje popisu optu\u017eenih osoba za <\/span>asebeiju <\/span><\/i>u Ateni kako bi potvrdio svoju tezu da postoje drugi narodi osim \u017didova koji su \u201eljubomorni na vlastite vjerske tradicije.\u201d<\/span><\/p>\n

Zapis je sljede\u0107i:<\/span><\/p>\n

\n

\u201eMo\u017eete li zamisliti pona\u0161anje mu\u0161karaca takvo da niti \u017eene ne po\u0161te\u0111uju? Pogubili su sve\u0107enicu Ninon, jer ju je netko optu\u017eio da je provodila inicijacije u misterije stranih bogova, to je bilo zabranjeno po njihovom zakonu, te je kazna za onoga tko uvodi stranog boga smrt.\u201d<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Rekonstruiraju\u0107i ova povijesna vrela, Ninon je najvjerojatnije dobila kaznu jer se zanimala za strane bogove (podsjetimo: Grci nisu blagonaklono gledali na sve \u0161to nije doma\u0107e i tradicionalno) i provodila inicijaciju u zabranjenu skupinu \u0161tovatelja stranog boga. <\/span><\/p>\n

Spominje se da je i radila ljubavne napitke (na koje se lo\u0161e gledalo ako nisu urodili plodom ili su nanijeli \u0161tetu konzumentu), \u0161to ju dodatno okrivljuje i baca sumnju da je izvodila i magijske radnje prilikom inicijacija. Drugim rije\u010dima, usudila se iza\u0107i iz okvira dru\u0161tvenih normi i prkositi tradiciji. To je bilo nedopustivo i stoga je i pogubljena. Prava vje\u0161tica, zar ne?<\/span><\/p>\n

PHRYNE<\/b><\/h4>\n

\"\"Phryne ispred Areopagua, Jean-L\u00e9on G\u00e9r\u00f4me, 1861. Fotografija: Wikipedia<\/a>.<\/p>\n

Slu\u010daj Phryne iz 4. st. pr. Kr. posebno je zanimljiv. Ova poznata gr\u010dka kurtizana (<\/span>hetaira<\/span><\/i><\/a>), pravog imena Mnesarete, bila je rodom iz Tespije u Boetiji, iz ku\u0107e gospodina Epikla. Postala je svojedobno jednom od najbogatijih Grkinja, nakon preseljenja u Atenu. <\/span><\/p>\n

Bila je nevjerojatna krasotica: inspirirala je Apeleja i Praksitela. Navodno je upravo ona poslu\u017eila Praksitelu kao model za njegovu skulpturu Afrodite iz Knida. Prema jednom zapisu, obnovila je tebanske zidove nakon Aleksandrovog razaranja Tebe 335. pr. Kr. Ka\u017eu i da je samoj sebi posvetila statuu u Delfima i statuu Erosu u Tespiji.<\/span><\/p>\n

Izvori o su\u0111enju<\/h4>\n

Najpoznatija je po su\u0111enju iz sredine 4. st. pr. Kr. Optu\u017ebu je pokrenuo njezin biv\u0161i ljubavnik Eutije. Branio ju je jedan od njezinih ljubavnika, Hiperidije. O optu\u017ebi, tijeku su\u0111enja i presudi nalazimo podatke kod Hiperidona, Plutarha, Atenaja Denosofista, anonimnog teoreti\u010dara retorike i Harpocrationa.<\/span><\/p>\n

Anonimni teoreti\u010dar retorike donosi sa\u017eetak, u kojem navodi da je odr\u017eavala <\/span>komos <\/span><\/i>iliti  religijski festival\/proslavu\/ritualnu \u201epijanu\u201d procesiju u \u010dast nekog stranog boga, te okupljala ljude u <\/span>thaisoi<\/span><\/i>:<\/span><\/p>\n

\n

\u201ePhyrne je optu\u017eena za asebeju. Odr\u017eala je komos<\/span> u Liceju. Tada je prikazivala drugima novoga boga i odr\u017eala <\/span>thiasoi <\/span>za mu\u0161karce i \u017eene. Eutije: \u201eDakle pokazao sam da je Phryne bogohulna jer se pridru\u017eila sramotnom komos, jer je organizirala otkrivanje novog boga, te nezakonit thiasoi za mu\u0161karce i \u017eene.\u201d<\/span><\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Legendarna scena<\/h4>\n

Phryne je u\u0161la u legendu zbog zanimljivih zapisa kod  nekoliko gr\u010dkih autora, a najpoznatiji su Plutarh i Atenaj. Obojica navode da je njezin tu\u017eitelj Eutije, a odvjetnik Hiperedije. Tijek su\u0111enja i\u0161ao je u korist tu\u017eitelja, trebala je biti osu\u0111ena na smrt, no onda se dogodila legendarna scena. O toj sceni, Plutarh je zapisao: <\/span><\/p>\n

\n

\u201eI tako\u0111er je razumljivo pretpostaviti, da je to bilo zato \u0161to je bio intiman s Phryne kurtizanom i zato je postao njezin odvjetnik kada su joj sudili za bogohuljenje, a to je u\u010dinio jasnim na po\u010detku govora. I kada je bilo izgledno da \u0107e biti progla\u0161ena krivom, doveo je \u017eenu na sredinu suda, strgao joj odje\u0107u i izlo\u017eio njene grudi. Kada su suci vidjeli njenu ljepotu, oslobo\u0111ena je optu\u017ebi.\u201d<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Atenaj je napisao sli\u010dnu situaciju, dodav\u0161i podatak da je bila sve\u0107enica Afroditinog hrama:<\/span><\/p>\n

\n

 <\/span><\/p>\n

\u201eHiperije ju je branio, te njegov govor nije ni\u0161ta postigao, a bilo je izgledno da \u0107e ju suci proglasiti krivom, izveo ju je u javnost, potrgao joj odje\u0107u, izlo\u017eio njene grudi, te je njegov govor zavr\u0161io plakanjem jadne \u017eene tolikim jadom, da su sami suci osjetili praznovjerni strah od ove sve\u0107enice i slu\u017ebenice Afroditnog hrama, te ju radije oslobodili nego osudili.\u201d<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Dana\u0161nja znanost smatra da je scena otkrivanja grudi izmi\u0161ljena, no da se Phryne svakako sudilo za <\/span>asebeju<\/span><\/i>. Jedan od izvora govori da je provodila inicijacije u <\/span>thiasoi <\/span><\/i>boga Isodaitesa. Dana\u0161nji znanstveni krugovi se jo\u0161 uvijek ne sla\u017eu je li ovaj podatak o \u0161tovanju boga Isodaitesa izmi\u0161ljen ili istinit. Radi se o tome da se ne mogu dogovoriti o kojem se to\u010dno bogu radi. Dio smatra da je to neki novi strani bog, a dio smatra da se radi o nadimku jednog od slu\u017ebenih bogova.<\/span><\/p>\n

\"\"Afrodita iz Knida<\/i>, Praksitel. Phryne je poslu\u017eila kao model za izradu ove skulpture. Fotografija: Wikipedia.<\/a><\/p>\n

U svakom slu\u010daju, Phrynina optu\u017eba je odba\u010dena, no te\u0161ko je re\u0107i koji je pravi razlog njezina osloba\u0111anja. Navedeno svakako ukazuje da optu\u017eba za <\/span>asebeju <\/span><\/i>ne mora nu\u017eno voditi u smrt, ali i da se \u010desto koristila na sudovima ako ste se iz nekog razloga \u017eeljeli rije\u0161iti svoga protivnika.<\/span><\/p>\n

Oslobo\u0111ena krivnje…<\/h4>\n

Zanimljiva je i \u010dinjenica da se ni u jednom izvoru ne navodi nikakva magijska radnja ove \u017eene, no nije isklju\u010dena niti ta mogu\u0107nost s obzirom na to da je bila poznata kurtizana.  Mogu\u0107e je da je koristila ljubavne napitke za svoje klijente. Prema tome, nije klasi\u010dna gr\u010dka vje\u0161tica, no radi svojega utjecaja svakako je mogla biti nazivana nekim anti\u010dkim oblikom dana\u0161njeg termina \u201evje\u0161tica\u201d. <\/span><\/p>\n

Bila je izrazito bogata \u017eena, poznata u tada\u0161njem gr\u010dkom svijetu. Svojom je ljepotom plijenila pozornost gdje god je kro\u010dila te je imala mnoge ljubavnike. Ka\u017eu i da je bila muza umjetnicima, posve\u0107ivala statue bogovima te obnovila tebanske zidine. Bila je mo\u0107na \u017eena, izlazila je  iz okvira gr\u010dkih dru\u0161tvenih normi. <\/span><\/p>\n

Svom tu\u017eitelju svakako je radi ne\u010dega stala na \u017eulj. Mo\u017eda zbog ljubomore, a mo\u017eda i jer je bila izrazito mo\u0107na, pa joj je trebalo podrezati krila. Ipak, oslobo\u0111ena je optu\u017ebi. <\/span><\/p>\n

 OSTALE STVARNE GR\u010cKE VJE\u0160TICE<\/b><\/h4>\n

\"\"Fotografija: Canva.<\/p>\n

Osim ova tri slu\u010daja, postoji jo\u0161 nekoliko jako \u0161turih podataka o stvarnim \u017eenama koje su se bavile magijom. Povjesni\u010dar Herodot (5. st. pr. Kr.) zapisao je slu\u010daj \u017eene Ledice iz Kirene.<\/span><\/p>\n

Ledice je postala suprugom egipatskog faraona Amasisa. Amasis ju je optu\u017eio da je bacila \u010dini na njega jer bi svaki put kada bi legnuo s njom, izgubio bi seksualnu mo\u0107. S ostalim \u017eenama mu se to nije doga\u0111alo. Osudio ju je na smrt. u strahu za vlastiti \u017eivot, dala je tihi zavjet Afroditi da \u0107e joj poslati statuu na Kirenu ako ju spasi od sigurne smrti. Molitva joj je usli\u0161ana; nakon posljednjeg poku\u0161aja spolnog odnosa s Ledice, prije izvr\u0161enja smrtne kazne, Amazis je bio u punoj seksualnoj snazi. Ledice se spasila.<\/span><\/p>\n

Nadalje, u djelu<\/span> Magna Moralia<\/span><\/i>, koje se pripisuje Aristotelu, postoji nekoliko primjera su\u0111enja \u017eenama koje su svojim supruzima dale ljubavni napitak, a isti je imao negativne utjecaje na mu\u0161karce. Jedan primjer pokazuje da je mu\u0161karac umro nakon konzumacije. Udovica toga mu\u0161karca dovedena je na sud pod optu\u017ebom za trovanje. Uspjela je izbje\u0107i smrtnu kaznu jer je dokazano da je svom suprugu dala ljubavni napitak iz ljubavi, a ne s namjerom da ga ubije.<\/span><\/p>\n

Sli\u010dne slu\u010dajeve u kojima \u017eene daju ljubavne napitke svojim mu\u017eevima s \u010destim smrtnim ishodima nalazimo i u knji\u017eevnoj literaturi (npr. Euripidova <\/span>Andromaha<\/span><\/i>). Knji\u017eevnost je svakako inspirirana stvarnim povijesnim situacijama, poput Herodotove Ledice, primjerima iz <\/span>Magna Moralije<\/span><\/i>, ili pak su\u0111enjima Theoris, Ninon i Phryne.<\/span><\/p>\n

ZAVR\u0160NE MISLI\u2026<\/b><\/h4>\n

\"\" Fotografija: Canva.<\/p>\n

Svi ti primjeri pokazuju svijest da treba kazniti onu osobu koja koristi magiju da \u0161teti drugoj osobi.<\/span><\/p>\n

Theoris i Ninon se svakako sudilo za neki oblik prakticiranja magijskih radnji radi \u010dega su na koncu pogubljene. Phrynin slu\u010daj konkretno ne donosi podatke o njezinom bavljenju magijom, ali nije isklju\u010dena ta mogu\u0107nost. <\/span><\/p>\n

Sva tri slu\u010daja povezana su sa zlo\u010dinom <\/span>asebeja. <\/span><\/i>Mogu\u0107e je <\/span> da su optu\u017eene jer su se usudile biti druga\u010dije, izlaziti iz dru\u0161tvenih okvira i uvoditi inovativnost u tradicionalne slu\u017ebene religijske ceremonije stranim vjerskim elementima. To je bilo nedopustivo, izazivalo je strah u patrijarhalnim o\u010dima. Zato su bile vje\u0161tice i trebalo ih je kazniti. <\/span>Herodotova Ledice i primjeri iz djela <\/span>Magna Moralia<\/span><\/i> pokazuju bavljenje magijom, no te su \u017eene uspjele dokazati da njihovo bavljenje magijom nema primarni cilj nano\u0161enja \u0161tete drugima.<\/span><\/p>\n

Kao \u0161to je ve\u0107 spomenuto, ovi slu\u010dajeva do sada su jedini prona\u0111eni primjeri su\u0111enja gr\u010dkim vje\u0161ticama, oni koji su postali nekakva vrsta modela koju je slijedila knji\u017eevna literatura. To nikako ne zna\u010di da su jedini. Vjerojatno ih je bilo vi\u0161e, samo \u0161to su izgubljeni dokazi tijekom svih ovih stolje\u0107a. <\/span><\/p>\n

Gr\u010dke vje\u0161tice i socijalni status?<\/h4>\n

To nas dovodi do pitanja socijalnog statusa \u017eena koje su se bavile magijom. Zanimljiva je \u010dinjenica da je magija bila dostupna svima bez obzira na klasnu pripadnost i spol, no lo\u0161a magija se u pisanim izvorima vi\u0161e vezala za \u017eene. \u017dene su same po sebi bile na margini dru\u0161tva, imale su jako malo prava bez obzira na to jesu li ro\u0111ene u bogatoj ili siroma\u0161noj obitelji. <\/span><\/p>\n

Ovi sa\u010duvani primjeri govore da su ove \u017eene bile poznate u gr\u010dkom dru\u0161tvu, imale su vi\u0161i status, zato su i dokumentiraniji njihovi slu\u010dajevi. Vjerojatno su imali cilj pru\u017eiti pouku svima da, svatko tko se bavi dru\u0161tveno neprihvatljivim magijskim radnjama ili uvo\u0111enjem inovacija (a slu\u017ebeni bogovi nisu to dozvolili preko proro\u010danstava), te\u0161ko da \u0107e pro\u0107i neka\u017enjeno.<\/span><\/p>\n

U znanosti se smatra da su se ipak \u017eene niskih socijalnih statusa vi\u0161e bavile lo\u0161om magijom od pripadnica dru\u0161tvene kreme. Magija je bila posvuda, u  bordelima, u cirkusu, kazali\u0161tu, na raskr\u0161\u0107ima, oltarima odre\u0111enih bo\u017eanstava i sl. Upravo zato je te\u0161ko definirati to\u010dno odre\u0111enu dru\u0161tvenu skupinu, no svakako su magijske djelatnice bile dio ni\u017eih stale\u017ea. <\/span><\/p>\n

Slu\u010dajevi \u017eena koje su se bavile lo\u0161om magijom i nanosile \u0161tetu najvjerojatnije su rje\u0161avani unutar njihovog dru\u0161tvenog sloja na bilo koji na\u010din. Radi polo\u017eaja na socijalnom za\u010delju, tada\u0161nji pisci najvjerojatnije su smatrali da nisu vrijedni spomena u svojevremenoj literaturi. Vjerojatno zato niti nemamo sa\u010duvane primjere su\u0111enja \u017eenama ni\u017eih slojeva dru\u0161tva.<\/span><\/p>\n

Glavni problem istra\u017eivanja?<\/h4>\n

Veliki problem u istra\u017eivanju teme gr\u010dkih vje\u0161tica je taj \u0161to ne postoji jedinstveno gr\u010dko zakonodavstvo protiv magijskih radnji. Danas se smatra da su u tim parnicama najvjerojatnije kori\u0161teni razli\u010diti pravi postupci, naj\u010de\u0161\u0107e <\/span>asebeja<\/span><\/i>.<\/span><\/p>\n

Danas se smatra da: <\/span><\/p>\n

\n

\u201eovi slu\u010dajevi nam ne omogu\u0107avaju pouzdanu tvrdnju da je samostalno djelovanje magije ikada bilo procesuirano prema atenskom pravu asebeje, no ne mo\u017eemo ni isklju\u010diti da je asebeja kori\u0161tena za procesuiranje magij<\/span>e.\u201d<\/span><\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Koji pravni je postupak kori\u0161ten, za na\u0161u pri\u010du nije toliko bitno. Lo\u0161oj magiji se na neki na\u010din poku\u0161alo stati na kraj jer ju je tada\u0161nje gr\u010dko dru\u0161tvo gledalo kao zlo\u010din. Svakako je zlo\u010din ako joj je glavna namjera nano\u0161enje zla. <\/span><\/p>\n

Lo\u0161a magija se u literaturi o\u010dito vezala isklju\u010divo za \u017eene. One \u017eene koje su bile hrabre, \u017eene koje se nisu mirile s nametnutim im dru\u0161tvenim okovima. One \u017eene koje su odlu\u010dile biti druga\u010dije i same krojiti svoju sudbinu. Te gr\u010dke vje\u0161tice trebalo je nekako spustiti na zemlju u o\u010dima patrijarhalnog dru\u0161tva.<\/span><\/p>\n

A \u0160TO JE S RIMLJANKAMA? Odgovor prona\u0111ite u <\/span>nastavku serijala<\/a>! \ud83d\ude42 \ud83d\ude09 <\/span><\/p>\n

\u017delite pro\u010ditati vi\u0161e ovakvih tekstova? Kliknite rubriku \u017denska povijest<\/a> te u\u017eivajte!<\/h3>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Literatura:<\/h5>