{"id":4765,"date":"2024-06-21T17:28:20","date_gmt":"2024-06-21T17:28:20","guid":{"rendered":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/?p=4765"},"modified":"2024-09-01T07:55:12","modified_gmt":"2024-09-01T07:55:12","slug":"vjestice-u-doba-antike","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/index.php\/2024\/06\/21\/vjestice-u-doba-antike\/","title":{"rendered":"Vje\u0161tice u doba antike \u2013 1. dio"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Kada Vam netko spomene termin \u201evje\u0161tica\u201c, vjerojatno prvo pomislite na staru naboranu \u017eenu zlog pogleda, dugog nosa, u crnom \u0161e\u0161iru, koja leti na metli i bavi se tzv. \u201ecrnom magijom\u201c. Takva slika produkt <\/span>je<\/span> <\/span>Va\u0161e ma\u0161te, nastala \u010ditaju\u0107i redove nekog romana o vje\u0161ticama (naravno, ako volite zami\u0161ljati kako izgledaju likovi iz romana). Ili ste zapamtili takvu vizualizaciju vje\u0161tice, prisutnu u suvremenim medijima.<\/span><\/p>\n

Sljede\u0107a pomisao mogla bi nastati ako imate barem osnovno znanje iz povijesti. Prisjetili biste se \u0161to ste sve mogli pro\u010ditati u \u0161kolskim ud\u017ebenicima ili (ako ste znati\u017eeljni, pa \u017eelite znati vi\u0161e) u drugoj znanstvenoj literaturi. Odnosno, pomislili biste na progone, su\u0111enja, mu\u010denja i na koncu izvr\u0161enja smrtnih kazni brojnim \u017eenama zapadne civilizacije u doba kasnog srednjeg i tijekom novoga vijeka. <\/span><\/p>\n

\"\"
Moderni prikaz vje\u0161tice. Fotografija: RegalRose<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

Slika \u201evje\u0161tice\u201c koju ste stvorili na prvu, kao i idu\u0107a misao o slu\u010dajevima vje\u0161ti\u010darenja iz kasnog srednjeg i novog vijeka, nije slu\u010dajna. O tim <\/span>je<\/span> <\/span>\u017eenama do danas napisan veliki broj znanstvenih i umjetni\u010dkih radova. V<\/span>je\u0161tice su popularna tema u knji\u017eevnosti te raznim granama umjetnosti zbog misti\u010dnosti i tajanstvene (pomalo zastra\u0161uju\u0107e) aure koje kriju u svojim bi\u0107ima. Znanost pak poku\u0161ava humanizirati temu i odati po\u010dast mnogim nedu\u017enim \u017eenama koje su izgubile glavu radi optu\u017ebi za vje\u0161ti\u010darenje, a sve radi tu\u0111ih interesa i sveprisutnog praznovjerja u vremenu kasnog srednjeg vijeka.<\/span><\/p>\n

P<\/span>redod\u017eba o vje\u0161ticama puno je starija. Njezini korijeni se\u017eu u daleki stari vijek. Udobno se smjestite te otputujte s nama u vrijeme starih Grka i Rimljana, u doba za\u010detnika na\u0161e zapadne civilizacije! <\/span><\/p>\n

GR\u010cKO-RIMSKI SVIJET I MAGIJA<\/b><\/p>\n

Magija (gr\u010d. <\/span>mageia<\/span><\/i>) dio je svakodnevice gotovo svake anti\u010dke zajednice, pa tako i starih Grka i Rimljana. U njihovo vrijeme, bila je dostupna svim \u010dlanovima dru\u0161tva, neovisno o socijalnom statusu.<\/span><\/p>\n

Definiciju magije u anti\u010dkom svijetu vrlo je te\u0161ko jednozna\u010dno odrediti. Predstavlja cijeli niz religijskih praksi, od molitvi, zazivanja, amuleta, lijekova i ljubavnih napitaka, pa sve do tabli prokletstava<\/a>, kletvi, voodoo figura, smrtonosnih napitaka i sl. U samim po\u010decima njezinog prakticiranja vrlo ju je te\u0161ko odvojiti od praznovjerja, religije, znanosti ili astrologije jer je bila na neki na\u010din utkana u sve to.<\/span><\/p>\n

\"\"
Tabla prokletstava s tekstom: “Proklinjem Tretiu Mariju i njezin \u017eivot i um i pam\u0107enje i jetru i plu\u0107a pomije\u0161ane zajedno, i njezine rije\u010di, misli i pam\u0107enje; stoga neka ne bude u stanju govoriti ono \u0161to je skriveno, niti mo\u017ee.”
Fotografija: The Collector<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

Protekom vremena, magija se odvojila od slu\u017ebene religije gr\u010dkog i rimskog  dru\u0161tva, no zadr\u017eala je praksu odr\u017eavanja obreda, ceremonija i \u0161tovanja bo\u017eanstava. S jedne strane, slu\u017ebena religija bila <\/span>je<\/span> <\/span>\u201esveta, ponizno mole\u0107iva i preklinju\u0107a\u201c, slu\u017eila je za dobrobit cijele zajednice i ve\u0107e ciljeve stanovni\u0161tva. Protivno tome, magija je postala \u201emanipulativna\u201c, sredstvo postizanja osobnih ciljeva, te se uz nju po\u010deo primjenjivati i naziv \u010darobnja\u0161tvo (gr\u010d. <\/span>goeteia<\/i>).<\/span><\/p>\n

Najbolje ju je razumjeti kao \u201enesankcioniranu religijsku aktivnost\u201d, posebice ako i\u0161\u010ditavamo zapise velike kolekcije tzv. Gr\u010dkih magi\u010dnih papirusa<\/i><\/a>. Ovi papirusi kolekcija su raznih autora, koji su tijekom vi\u0161e od 600 godina zapisivali recepte biljnih pripravaka, magijskih rije\u010di, bogova i demona za prizivanje kao asistenata u izvo\u0111enju rituala, izradu amuleta, voodoo figura i sl.<\/span><\/p>\n

Mageia<\/i><\/b> vs. <\/b>goeteia<\/i><\/b><\/p>\n

Na po\u010detku klasi\u010dnog gr\u010dkog doba (8.<\/span> \u2013 <\/span>6. st. pr. Kr.) termini magija i \u010darobnja\u0161tvo me\u0111usobno su se isprepletali i nadopunjavali. Bili su svojevrsne istozna\u010dnice, odnosno te\u0161ko ih je bilo odvojiti jedan od drugog.<\/span><\/p>\n

Postojala su  3 idioma magije\/\u010darobnja\u0161tva: <\/span><\/p>\n

    \n
  1. osoba ju prakticira putem tajanstvenog alata s mo\u0107ima (npr. drveni \u0161tapi\u0107),<\/span><\/li>\n
  2. zatim koristi bilje za koje se vjeruje da ima magi\u010dna svojstva (npr. biljka <\/span>moly <\/span><\/i>koja je za\u0161titila Odiseja od Kirkinog napitka) te<\/span><\/li>\n
  3. obavezno postojanje bo\u017eanske figure koja je osobi otkrila tajne magijskih radnji i \u201ezanata\u201c (npr. gr\u010dka bo\u017eica Hekata, za\u0161titnica magije i \u010darobnja\u0161tva).<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    S vremenom je do\u0161lo do podjele magije i \u010darobnja\u0161tva na dva pojma. \u010carobnja\u0161tvo je postalo tzv. \u201ebijela\u201c magija. Radi se o <\/span>\u201edobrim\u201d magijskim radnjama koji uklju\u010duju  izradu  amuleta (predmeta za za\u0161titu od zlih duhova i demona, kletvi, nesre\u0107a i sl.), ljubavnih napitaka (gr\u010d. <\/span>philtra<\/span><\/i>), ljekovite pripravke za iscjeljivanje i sl. <\/span><\/p>\n

    \"\"
    Voodoo <\/i>figura. Fotografija: The Collector.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

    Posebno su bili cijenjeni \u010darobnjaci koji su proricali sudbinu (gr\u010d. <\/span>mantis <\/span><\/i>ili <\/span>chresmologes<\/span><\/i>)  ili pak interpretirali stara proro\u010danstva (gr\u010d.<\/span> teratoskopos<\/span><\/i>). Jako su bili va\u017eni i \u010darobnjaci koji su izvodili posebna ritualna pro\u010di\u0161\u0107enja (gr\u010d. <\/span>katharmoni<\/span><\/i>). Magi\u010dni zazivi bili su prihvatljivi u medicini jer se vjerovalo da lije\u010de i osloba\u0111aju bol. U tom kontekstu, magi\u010dni zazivi nazivaju se<\/span> epode<\/span><\/i>\/<\/span>epaoide<\/span><\/i> na gr\u010dkom jeziku, <\/span>incantare<\/span><\/i>\/<\/span>praecantare<\/span><\/i> na latinskom, a koristili su se zajedno s amuletima.<\/span><\/p>\n

    Termin magija sve vi\u0161e je po\u010deo dobivati negativnu konotaciju. Isprofilirala se tzv. \u201ecrna\u201c magija, ona koja se povezuje sa silama zla i ima namjeru nanijeti \u0161tetu drugima. U kontekstu \u201ecrne\u201c magije stvorene su i vje\u0161tice.<\/span><\/p>\n

    ANTI\u010cKE VJE\u0160TICE<\/b><\/p>\n

    \"\"
    Moderni imaginarni prikaz izvo\u0111enja rituala gr\u010dke vje\u0161tice. Fotografija: History Collector<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

    Anti\u010dko dru\u0161tvo bilo je itekako svjesno postojanja ljudi koji svojim magijskim radnjama nanose \u0161tetu drugima, no termin \u201evje\u0161tica\u201d kulturna je konstrukcija nastala stolje\u0107ima kasnije. <\/span><\/p>\n

    Prema tome, vje\u0161tica je osoba  koja u sebi sadr\u017ei nekakav magi\u010dni entitet, nekakvu mo\u0107, silu ili energiju unutar svoga tijela, koji slu\u017ei kao medij za nano\u0161enje zla drugim osobama. Ta mo\u0107, koju iz svog mi\u0107a priziva s pomo\u0107u nekog magi\u010dnog alata i bilja uz \u010darobne rije\u010di, omogu\u0107uje im kontrolu prirode, a samim time stvara strah u obi\u010dnih ljudi. Vjerovalo se i da imaju sposobnost pretvorbe u \u017eivotinje.<\/span><\/p>\n

    Vje\u0161tica drugima nanosi \u0161tetu putem tzv. vje\u0161ti\u010darenja<\/a>, odnosno praksi zazivanja supernaturalnih mo\u0107i putem magije i \u010darobnja\u0161tva. Praksa uklju\u010duje zazivanje i prizivanje duhova, izradu raznih pripravaka uz \u010darobne rije\u010di, tuma\u010denje snova i nekromaniju, zatim bacanja kletvi putem tabli prokletstva, izradu tzv. voodoo <\/i>figura i sl. S obzirom na spomenutu praksu, postojali su i razli\u010diti termini za osobe koje mi danas nazivamo \u201evje\u0161ticama\u201d.<\/span><\/p>\n

    Anti\u010dki pojmovi za <\/b>\u201e<\/span>vje\u0161tice\u201d<\/b><\/p>\n

    Ponovimo; anti\u010dka dru\u0161tva nisu posjedovala poseban naziv za pojam \u201evje\u0161tica\u201c, termin je nastao mnogo stolje\u0107a kasnije. Me\u0111utim, imali su nekoliko pojmova koji su opisivali ljude koji su izvodili magijske radnje. <\/span><\/p>\n

    Na gr\u010dkom jeziku to su <\/span>pharmakides<\/span><\/i> (jednina <\/span>pharmakis<\/span><\/i>) i <\/span>pharmakentriai<\/span><\/i> (jednina <\/span>pharmakentria<\/span><\/i>), termini koje mo\u017eemo prevesti kao travari\/travarice, radi njihovog umije\u0107a pripravljanja raznih pripravaka od trava i biljaka (npr. lijekovi, napitci). Termin je u po\u010detku bio neutralnog karaktera, opisivao je osobe koje su se bavile i dobrom i zlom magijom.  S vremenom je poprimio negativnu konotaciju radi ljudskog straha od nepoznatog ili ako neki pripravak nije urodio pozitivnim ishodom. Latinski ekvivalent gr\u010dkog travara\/travarice je <\/span>venefica<\/span><\/i> (mno\u017eina <\/span>veneficae<\/span><\/i>). Zanimljivo je da postoji samo termin za \u017eenski rod.<\/span><\/p>\n

    \"\"
    Isje\u010dak iz Gr\u010dkih magi\u010dnih papirusa. Fotografija: The Collector.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

    Nadalje, postoji termin <\/span>goetides<\/span><\/i> (jednina <\/span>goetis<\/span><\/i>), koji je identificirao osobe koje su se bavile tuma\u010denjem lo\u0161ih snova te prizivanjem duhova mrtvih i zlih demona. Latinska verzija ovog pojma je <\/span>sagae<\/span><\/i> (jednina <\/span>saga<\/span><\/i>) te se ve\u017ee isklju\u010divo za \u017eenu stare \u017eivotne dobi.<\/span><\/p>\n

    Ovim terminima pridru\u017euje se i <\/span>epoidai<\/span><\/i>, gr\u010dka rije\u010d koja se odnosila na osobe koje se bave zazivanjem\/bajanjem iliti izgovorom \u010darobnih rije\u010di. Rije\u010d je sli\u010dna ve\u0107 navedenim magi\u010dnim zazivima u pro\u0161lom poglavlju, no u ovom kontekstu povezuje se sa zlim \u010dinima i molitvama, onim koji drugoj osobi \u010dine \u0161tetu, a ne ozdravljenje ili ubla\u017eavanje boli (kao \u0161to im je bila prvobitna svrha u okviru medicine).<\/span><\/p>\n

    Va\u017eno je napomenuti da je vje\u0161tica mogla biti i mu\u0161kog i \u017eenskog spola, no kroz vrijeme sve vi\u0161e se po\u010dela povezivati sa \u017eenama. U prilog tome govore i latinski termini koji su vezani isklju\u010divo za \u017eenski rod (<\/span>venefica<\/span><\/i>, <\/span>saga<\/span><\/i>). Mu\u0161karci koji su se bavili magijom okarakterizirani su kao \u010darobnjaci. Smatralo se da se mu\u0161karci uglavnom bave bijelom magijom, te da je u\u010denje magije dio njihovog \u0161egrtovanja.<\/span><\/p>\n

    Za\u0161to je \u017eena okarakterizirana kao vje\u0161tica?<\/b><\/p>\n

    \"\"
    \u201eDu\u0161e na obalama Aherona”, Adolf Hir\u00e9my-Hirschl, 1898., Projekt povijesti umjetnosti. Fotografija: Greece High Definition.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

    Zanimljiva je teorija u dana\u0161njim znanstvenim krugovima da su vje\u0161tice posljedica razmi\u0161ljanja starog patrijarhalnog dru\u0161tva gr\u010dko-rimskog svijeta, gdje su mu\u0161karci dominantni, a \u017eene inferiorne i kao takve trebaju ostati. Ako se \u017eene ne kontrolira, mogu postati sposobne za nevi\u0111ena zla. <\/span><\/p>\n

    Drugim rije\u010dima, vje\u0161tica predstavlja \u201eutjelovljenje mu\u0161kog straha od \u017eenske seksualnosti i mo\u0107i\u201c, odgovor na \u017eensku biolo\u0161ku sposobnost ra\u0111anja, \u010dime imaju \u201emo\u0107\u201c kontrolirati \u017eivot i smrt. Mu\u0161karci nemaju tu biolo\u0161ku karakteristiku i od pamtivijeka izaziva u njima \u010du\u0111enje, misterioznost i strah.<\/span><\/p>\n

    Ovakva teorija potaknuta je Heziodovom Teogonijom <\/i>(7. st. pr. Kr. ), djelom koje je u anti\u010dkom dru\u0161tvu ostavilo neizbrisiv trag. U njoj je vidljiva razlika izme\u0111u spolova. Mu\u0161ki bogovi posjeduju ogromnu fizi\u010dku snagu, s kojom se suo\u010davaju i obra\u010dunavaju \u017eenska bo\u017eanstva putem trikova, inteligencije te znanja misterija ra\u0111anja i odgoja djece. <\/span><\/p>\n

    Heziodovo djelo utjecalo je na razli\u010dito vi\u0111enje \u017eivotnih faza ljudi. Mu\u0161karca se vi\u0161e gledalo kroz socijalne kategorije: prvo je bio adolescent, koji je nakon sklapanja braka i ostvarivanje obitelji postao suprug i otac. Stari mu\u0161karac u viziji anti\u010dkog svijeta nije postojao, ve\u0107 mudar \u010dovjek pun \u017eivog iskustva.<\/span><\/p>\n

    \u017denu se pak gledalo kroz njezinih nekoliko biolo\u0161kih \u017eivotnih faza: djetinjstvo, pubertet i menstruaciju, zatim ra\u0111anje djece i na koncu starost. Glavni zadaci svake \u017eene bili su briga oko ra\u0111anja te oko umiru\u0107ih. Prema tome, \u017eena je tijekom svoga \u017eivota trebala biti: kreposna mladenka, dobra majka i na kraju pomaga\u010dka stara slu\u0161kinja.<\/span><\/p>\n

     \u201eMo\u0107na \u017eena koja mo\u017ee po\u010diniti nevi\u0111ena zla\u201d<\/b><\/p>\n

    U tada\u0161njem dru\u0161tvu bile su zagonetne lijepe mlade \u017eene koje su znale lijepo pjevati, tzv. <\/span>aoidos<\/span><\/i>, pjeva\u010dice \u010darobnog glasa. Vjerovalo se da putem magije koja izvire iz njihovog glasa i tjelesne ljepote kontroliraju mu\u0161ku populaciju, a sve radi zadovoljavanja vlastitih tjelesnih po\u017euda.<\/span><\/p>\n

    Jo\u0161 su ve\u0107u enigmu izazivale stare \u017eene, one koje su ve\u0107 ispunile svoju biolo\u0161ki zadatak ra\u0111anja djece. Postavljalo se pitanje \u0161to sad s njima, \u0161to one mogu dalje ponuditi zajednici. Ako je odgovor nepoznat, ili pak neka stara \u017eena nije pripadala nekoj tradicionalnoj obiteljskoj strukturi, izazivala je  sumnju da u sebi sadr\u017ei zlo. Ako je ta starica (<\/span>graia<\/span><\/i>) znala jo\u0161 i tajne trava i napitaka, lako je izazivala strah u o\u010dima dru\u0161tva. I postala vje\u0161ticom.<\/span><\/p>\n

    \"\"
    Mozaik koji prikazuje staru \u017eenu. Catalan Museum of Archeology, Barcelona. Fotografija: Medium<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

    Prema tome, vje\u0161tica je u gr\u010dko-rimskom svijetu najvjerojatnije bila mo\u0107na \u017eena, nebitno mlada ljepotica ili misteriozna ru\u017ena starica, koja u o\u010dima tada\u0161njih mu\u0161karaca ru\u0161i prirodnu ravnote\u017eu patrijarhalnog dru\u0161tva. Mo\u0107 koju posjeduje njezino bi\u0107e, osloba\u0111a uz pomo\u0107 magi\u010dnih alata i biljki, a ako jo\u0161 uz to koristi svoju seksualnost za postizanje svojih ciljeva, mo\u017ee po\u010diniti nevi\u0111ena zla. <\/span><\/p>\n

    Stereotip nije nastao slu\u010dajno. Naravno da sve \u017eene u to doba nisu prihva\u0107ale nametnute im dru\u0161tvene norme te su \u017eeljele same krojiti svoju sudbinu. To je bilo nedopustivo i trebalo im je nekako podrezati krila. Jedan od na\u010dina bio je etiketa \u201evje\u0161tice\u201d.<\/span><\/p>\n

    Koje su to \u017eene koje stari Grci i Rimljani smatraju (dana\u0161njim terminom) vje\u0161ticama? Krenimo prvo s prikazima u anti\u010dkoj literaturi.<\/span><\/p>\n

    PRIKAZI VJE\u0160TICA U ANTI\u010cKOJ LITERATURI<\/b><\/p>\n

    Klasi\u010dna anti\u010dka literatura obiluje \u017eenskim figurama koje mi danas nazivamo vje\u0161ticama, a dijeli se na tzv. \u201ema\u0161tovitu\u201d i \u201enema\u0161tovitu\u201d literaturu. U prvu kategoriju spadaju klasi\u010dna djela anti\u010dke knji\u017eevnosti, poput Homerovih Ilijade <\/i>i Odiseje <\/i>i Hesiodove Teogonije<\/i>, zatim gr\u010dkih tragi\u010dara Eshila, Sofokla i Euripida, komediografa Plauta i Terencija te brojnih helenisti\u010dkih pjesnika. Ne smijemo zaboraviti niti Rimljane: Ovidija, Horacija, Tibula, Propertija i ostalu pjesni\u010dku ekipu.<\/span><\/p>\n

    \u201eNema\u0161tovitu\u201d literaturu \u010dine djela anti\u010dkih povjesni\u010dara i filozofa, poput Herodota, Platona, Apijela, Filostrata, Apolonija i ostalih. Njima pridodajemo arheolo\u0161ke nalaze (artefakte s arheolo\u0161kih lokaliteta: amulete, table prokletstava\u2026) i epigrafi\u010dke natpise.<\/span><\/p>\n

    Svima njima zajedni\u010dko je da progovaraju o mo\u0107nim \u017eenama koje su bile strah i trepet u o\u010dima tada\u0161njim mu\u0161karaca.  Te \u017eene dijelimo u dvije kategorije: gr\u010dke i rimske vje\u0161tice.<\/span><\/p>\n

    Gr\u010dke vje\u0161tice<\/b><\/p>\n

    Gr\u010dke vje\u0161tice prikazane su kao iznimne ljepotice, tako da njihova magijska mo\u0107 proizlazi iz njihove eroti\u010dnosti kojom su \u017eeljele zavesti mu\u0161karce i njima ovladati. Imaju nje\u017ean i senzualan glas, a njihovo tijelo krasi lijepa odje\u0107a. Povezane su s \u017eivotinjama i mogu se u njih pretvarati. <\/span><\/p>\n

    Opisi njihovog \u010daranja pokazuju kori\u0161tenje jednostavnih metoda bez previ\u0161e detalja, kao da nije bitno \u0161to su to\u010dno izvodile jer je sami zapis da su prakticirale magiju dovoljan. Va\u017eno je napomenuti da vje\u0161tice iz gr\u010dke literature \u201evi\u0161e su mitolo\u0161ke figure \u010dije je postojanje smje\u0161teno u mitolo\u0161ku pro\u0161lost.\u201d Drugim rije\u010dima, \u010dine se manje realnima, pa su izazivaju i manje straha.<\/span><\/p>\n

    Hekata i Kirka<\/b><\/p>\n

    Cijela pri\u010da po\u010dinje s <\/span>Hekatom, <\/b>k\u0107eri titanke Asterije (bo\u017eice no\u0107nog proricanja, astrologije i nekromanije) i titana Perzeja (osniva\u010da Mikene i dinastije Perzeida). Nakon pada Titana i dolaska Olimpijskih bogova, Zeus joj je dopustio mo\u0107i koje su nadilazile granice neba, zemlje, mora i podzemlja. Hekata je  smatrana dobrostivom bo\u017eicom koja je pomagala ljudima ste\u0107i ugled i imetak, zatim pobijediti u bitci i politi\u010dkim debatama, imati dobre ulove riba i bogata stada. Svjedo\u010dila je otmici Perzefone, Demetrine k\u0107eri, te sudjelovala u potrazi za njom nose\u0107i zapaljenu baklju. Neki izvori navode da je s Perzefonom stanovala u Hadu kada je do\u0161lo vrijeme da se Perzefona vrati u podzemlje. U tom periodu prikazivana je u dugoj haljini s bakljom.<\/span><\/p>\n

    \"\"
    Fotografija: Adobe Stock<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

    \u010cesto se pojavljivala na raskr\u0161\u0107ima kao za\u0161titnica puteva, te <\/span>je<\/span> u tom kontekstu <\/span>prikazivana s 3 glave ili 3 tijela. Nije toliko \u0161tovana kao olimpijski bogovi da bi joj Grci gradili hramove, ali je zato imala \u010dvrsti kult u obliku misterija<\/a> diljem gr\u010dkog svijeta. \u0160tovali su je i Rimljani.<\/span><\/p>\n

    Imala je i tamnu stranu. <\/span>Iako je imala \u0161iroki raspon uloga, najpoznatija je kao za\u0161titnica magije i \u010darobnja\u0161tva, zatim no\u0107i, <\/span>duhova i nekromanije te mjeseca, u pratnji bijesnih pasa. Njezino ime bilo je nezaobilazno u svim oblicima magijskih radnji. Ako je osoba htjela da njezina \u010darolija, napitak, amulet ili pak kletva uspije, obavezno se zazivalo Hekatu.<\/span><\/p>\n

    Neki izvori spominju da je Hekata majka jedne od najpoznatijih gr\u010dkih vje\u0161tica, <\/span>Kirke<\/b>. Drugi pak navode morsku nimfu<\/a> Perzu kao Kirkinu majku. Njezin otac prema nekim izvorima bio je Helije, bog sunca, a brat Ejet, kralj Kolhide. Bez obzira na podrijetlo, Kirka je bila izuzetno mo\u0107na \u017eena.<\/span><\/p>\n

    Kirka je bila mo\u0107na vje\u0161tica:<\/span><\/p>\n

    \n

    \u201e<\/span>koja je uz pomo\u0107 bilja, mrmljaju\u0107i bajalice ili mole\u0107i se svojim \u010dudnim bogovima, mogla pretvoriti ljude u \u017eivotinje ili stvoriti nestvarne slike zvijeri, mogla je zamra\u010diti nebo skrivaju\u0107i mjesec ili sunce iza oblaka i uni\u0161titi svoje neprijatelje otrovnim sokovima, pozivaju\u0107i u pomo\u0107 Nyx, Chaos ili Hecate.\u201d <\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

    \"\"
    Fotografije: <\/span>Wikipedia.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

    O njoj su pisali brojni anti\u010dki autori, a golicala je ma\u0161tu umjetnika i knji\u017eevnika stolje\u0107ima kasnije. Najpoznatija je iz Homerove <\/span>Odiseje<\/span><\/i> kao \u010darobnica s otoka Eeje, gdje je \u017eivjela u ku\u0107i od ugla\u010danog kamena. Dru\u017eila se s, od njezinih ruku, za\u010daranim nimfama, vukovima i lavovima. Poznata je Homerova scena pretvorbe \u0161tapi\u0107em Odisejeve dru\u017eine u svinje, ali i ljubavna pri\u010da izme\u0111u Odiseja i Kirke. Potaknuti njihovom ljubavnom pri\u010dom, kasniji autori navode da je njihovo ljubovanje urodilo ro\u0111enjem djece (neki navode troje sinova, a neki samo Telegona).<\/span><\/p>\n

    Ovidije ju spominje u svojim <\/span>Metamorfozama<\/span><\/i><\/a>. K njoj dolazi morski bog Glauk po ljubavni napitak da se u njega zaljubi nimfa Scila. No Kirka se u njega zaljubljuje i pretvara Scilu u \u010dudovi\u0161nu zvijer sa 6 glava i 12 nogu koja guta brodove.<\/span><\/p>\n

    Pasifaja i Medeja<\/b><\/p>\n

    Sljede\u0107im dvjema gr\u010dkim vje\u0161ticama tekla je Kirkina krv. Prva je <\/span>Pasifaja<\/b>, Kirkina sestra, koja je postala kraljica Krete udajom za kralja Minosa. O njoj izvori pi\u0161u da je bacila tzv. \u010dine vjernosti na svoga supruga: svaki puta kada bi Minos poku\u0161avao imati seksualni odnos sa svojom ljubavnicom, ejakulirao bi zmije i \u0161korpione, a ljubavnice bi umrle na licu mjesta. Poznata je i kao majka Minotaura, polu\u010dovjeka-polubika zatvorenog u labirint. \u0160tovana je kao bo\u017eanstvo u nekoliko gr\u010dkih gradova, npr. Talami i Sparti. Ciceron je pak zapisao da su spartanski dr\u017eavnici spavali pored njezina hrama, da bi dobili vizije kako pravilno vladati.<\/span><\/p>\n

    \"\"
    Fotografije: Wikipedia.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

    Kirkina \u010darobna krv tekla je venama njezine ne\u0107akinje <\/span>Medeje<\/b>, a k\u0107eri kolhidskog kralja Ejeta. Majka joj je bila morska nimfa Idija. Bo\u017eica Hekata podarila joj je mo\u0107 \u010daranja. Bila je vje\u0161ta s biljem i raznim travama, kojima je <\/span>\u201e<\/span>mogla gasiti vatre i mijenjati tok rijeka, kao i putanje zvijezda i Mjeseca\u201d. Posebno je poznata po smrtonosnim napitcima<\/span><\/p>\n

    O njoj su pisali brojni anti\u010dki autori kao o mo\u0107noj vje\u0161tici i sve\u0107enici bo\u017eice Hekate, \u017eeni koja je skrivila brojne smrti. Najpoznatija je po pri\u010dama iz Apolonijeve <\/span>Argonautike<\/span><\/i><\/a>  i Euripidove tragedije <\/span>Medeje<\/span><\/i>.<\/span><\/a><\/p>\n

    Dakle, Medeja je napravila mast Jazonu, vo\u0111i Argonauta, koja mu je pomogla da se domogne zlatnog runa Kolhide<\/a><\/span>. Ta je mast bila napravljena od korijena ljubi\u010daste biljke, koju je ubrala po no\u0107i nakon obrednog \u010di\u0161\u0107enja. Ta je biljka  izrasla iz krvi Prometejeva (neprestano obnavljaju\u0107eg) srca, kojeg je kljucao orao.<\/span><\/p>\n

    \"\"
    Prikaz scene gdje “Prometejeva krv pada na zemlju, hrane\u0107i mo\u0107nu biljku koju koristi Medeja. Prometeja je napao Zeusov orao kao kaznu jer je ljudima dao vatru.” \u010ca\u0161a za pi\u0107e, 530. pr. Kr. Zbirka Vatikanskih muzeja. Fotografija: Brewminate.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

    Nakon prisvajanja runa, tajno se vjen\u010dala za njega. Vratili su se u Korint, gdje su sretno \u017eivjeli 10 godina, sve dok ju Jazon nije odbacio zbog Glauke, k\u0107eri korintskog kralja Kreonta. Medeja je Kreuzu Glauku otrovala svojim napitkom  iz ljubomore, a nakon toga ubila je svoju djecu. Pobjegla je u Atenu, gdje je zapo\u010dela ljubavnu vezu s kraljem Egejem. Postoji i zapis da je poku\u0161ala otrovati Egejevog sina Tezeja, no nakon \u0161to joj to nije uspjelo, vratila se u rodni Kolhis gdje je naslijedila o\u010dev tron.<\/span><\/p>\n

    Agameda, Gale, Lamija i Iynx<\/b><\/p>\n

    Hekata, kao bo\u017eica \u010darobnja\u0161tva, te Kirka, Pasifaja i Medeja najpoznatije su gr\u010dke vje\u0161tice. Gr\u010dka literatura navodi jo\u0161 brojne \u017eene (smrtne ili bo\u017eanskog podrijetla) koje su izvodile magijske radnje, no o njima postoji tek poneka crtica.<\/span><\/p>\n

    Izdvojit \u0107emo <\/span>Agamedu<\/b>, gr\u010dku fizi\u010darku s velikim iscjeliteljskim mo\u0107ima. Ro\u0111ena je kao princeza. Njezin mu\u017e Mulije prvi je ubijeni mu\u0161karac u Trojanskom ratu. Od doba helenizma, dobiva negativnu karakteristiku kao zla vje\u0161tica Perimeda.<\/span><\/p>\n

    Idu\u0107a je <\/span>Gale<\/b>, vrlo talentirana lijepa vje\u0161tica. Njezina specijalnost bile su trave i napitci. No bila je toliko pohotna, toliko nezasitne seksualne \u017eelje da ju je sama bo\u017eica magije, Hekata, pretvorila u lasicu. Grci su ina\u010de vjerovali da lasice imaju magi\u010dne mo\u0107i, te da izazivaju prijevremene trudove kod trudnica.<\/span><\/p>\n

    \"\"
    Prikaz Lamije kao zavodnice polu\u017eene-poluzmije. Izvor: Wikipedia<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

    Ovom popisu dodajemo i <\/span>Lamiju<\/b>, prekrasnu libanonsku kraljicu koja je postala ljubavnica samog Zeusa. Hera (Zeusova supruga) je radi te veze bila izrazito ljubomorna. Neki izvori ka\u017eu da je Hera ubila njenu djecu, dok drugi pak navode da je Lamija ubila vlastitu djecu. Lamija je zatim \u010dudovi\u0161te koje je radi toga <\/span>ubijalo<\/span> <\/span>tu\u0111u djecu. Osim toga, Hera ju je za\u010darana na vje\u010dnu nesanicu, odnosno svake no\u0107i neprestano bi pro\u017eivljavala ubojstva svoje djece. Zeus joj je pak dao mo\u0107 da mijenja oblike. Primjerice, Lamija je bila polu\u017eena-poluzmija, zavodnica velike seksualne gladi. Kao takva, zavodila je mladi\u0107e da zadovolje njene po\u017eude. Nakon seksualnog \u010dina, pro\u017edrla bi svoje ljubavnike.<\/span><\/p>\n

    Za kraj na\u0161eg prikaza gr\u010dkih vje\u0161tica, ostavljamo <\/span>Iynx<\/b>. Iynx je bila arkadska nimfa, k\u0107i boga Pana i Echo. Poznata je po ljubavnim \u010darolijama i ljubavnim napitcima. Bila je i kreatorica  istoimene ljubavne magi\u010dne amajlije (kolovrat s pri\u010dvr\u0161\u0107enom krivovratom pticom). Bila je ludo zaljubljena u Zeusa, sve svoje mo\u0107i usmjerila je da se u nju zaljubi. Prema drugoj verziji, ljubavnim \u010darolijama natjerala je Zeusa da se zaljubi u nimfu Io. U obje verzije, prizvala je na sebe bijes Zeusove supruge, bo\u017eice Here, koja ju je pretvorila u krivovratu pticu. Vjeruje se da je upravo Iynx kreatrica \u010darobne ljubavne amajlije (kolovrata s pri\u010dvr\u0161\u0107enom krivovratom pticom, koja je dobila naziv po svojoj kreatorici.<\/span><\/p>\n

    \"\"
    Ljubavna amajlija Iynx. Fotografija: Wikipedia.<\/figcaption><\/figure>\n

    Gr\u010dke vje\u0161tice i ne djeluju toliko stra\u0161no zar ne?<\/span><\/p>\n

    Osobno, jedino se ne bi \u017eeljele zamjeriti bo\u017eici Hekati jer ipak je ona za\u0161titnica magije \u010dija mo\u0107 nadilazi ovaj svijet. Ili pak nevjerojatnoj Kirki da nas ne pretvori u neku neman ili opasnoj Medeji da nam ne podvali kakav smrtonosan napitak. Ostale gr\u010dke vje\u0161tice vi\u0161e su postale \u017ertvama vlastitih po\u017euda.<\/span><\/p>\n

    Rimske vje\u0161tice<\/b><\/p>\n

    Za razliku od gr\u010dkih, rimske vje\u0161tice \u010dine ru\u017ene starice, \u010dudovi\u0161ne \u017eene koje su sposobne u\u010diniti nevi\u0111ena zla. Njihova animalnost proizlazi iz njihove ogavne naravi, a njihov monstruozan karakter prati i ru\u017ena odje\u0107a. Njihova mo\u0107 ne proizlazi iz seksualnosti, kao kod gr\u010dkih vje\u0161tica, ve\u0107 iz \u010diste sebi\u010dnosti i zlo\u0107e njihovih bi\u0107a. Njihovo \u010daranje opisuje se kao okrutno i zastra\u0161uju\u0107e. \u0160tovi\u0161e, imaju sposobnost nekromanije. Njihovo postojanje je suvremenije i realnije, odnosno one su bile dio stvarnog okru\u017eenja, pa su daleko opasnije, mo\u0107nije i stra\u0161nije od gr\u010dkih vje\u0161tica.<\/span><\/p>\n

    Simaeta i Pamfila<\/b><\/p>\n

    Najbla\u017ei opis rimske vje\u0161tice dao je Vergilije (<\/span>70. pr. Kr. \u2014 19. pr. Kr.)<\/span> u <\/span>Osmoj eklogi<\/span><\/i>. Rije\u010d je o \u017eeni imena <\/span>Simaeta<\/b> koja izgovara razne bajalice ne bi li njezin ljubavnik Dafnis napokon stigao ku\u0107i. Obrede obavezno izvr\u0161ava nad vatrom, pored koje napravi oltar. Uzima figuru napravljenu od gline i voska koja simbolizira njezinu ljubav. Oko te figure 3 puta omata niti (napravljene od 3 niti) te ju nosi oko oltara 3 puta. Zatim tu figuru baca u vatru, zajedno s je\u010dmenim bra\u0161nom i lovorovim gran\u010dicama.<\/span><\/p>\n

    Idu\u0107a, malo stra\u0161nija, vje\u0161tica nastala je gotovo 2 stolje\u0107a kasnije. Lucije Apulej (125. <\/span>\u2014 <\/span>180.) je u svom djelu <\/span>Zlatni magarac<\/span><\/i> pisao o <\/span>Pamfili<\/b>, vje\u0161tici iz gr\u010dke Tesalije koja se bavila nekromancijom. Poznata je i po tome da nebesko svjetlo mo\u017ee baciti u najdublje dubine uz pomo\u0107 disanja na gran\u010dice ili kamen\u010di\u0107e. Tamo se s njom susreo Lucije i pretvorio u magarca nakon \u0161to je popio jedan od njezinih napitaka.<\/span><\/p>\n

    Canidia, Sagana i Veia<\/b><\/p>\n

    Izme\u0111u Simaete i Pamfile, nastale su okrutnije i izopa\u010denije vje\u0161tice, Canidia, Sagana i Veia, koje su zajedno djelovale. O Canidi i Sagani Horacije (<\/span>65. pr. Kr. \u2013 8. pr. Kr.)<\/span> je napisao dvije pjesme<\/a><\/span>, a njihovom klanu Veiu pridru\u017euju kasniji autori.<\/span><\/p>\n

    \"\"
    Fotografija: Mark Patton blog<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n

    Sve tri nose crnu odje\u0107u, imaju razbaru\u0161enu kosu isprepletenu zmijama, blijedu ko\u017eu i duge nokte. Izuzetno su iritantne jer se stalno cerekaju i vri\u0161te te imaju nimfomansku narav. Prizivaju duhove na groblju svakog punog mjeseca uz pomo\u0107 bilja koje tada uberu te krvlju raskomadanog janjeta. Ljubavne napitke spravljaju od krvi i jetre ubijenih dje\u010daka. <\/span><\/p>\n

    U pripremi napitaka koriste i druge \u010dudne sastojke:<\/span><\/p>\n

    \n

    \u201e<\/span>neplodno drvo divlje smokve koje ni\u010de iz pukotina nadgrobnih plo\u010da; \u010dempres s vrata mrtvaca; jaja vri\u0161te\u0107e sove  umrljana krvlju otrovnice; bilje proizvedeno u Iolchosu i Hiberiji koje obiluju korovom bane; i kosti i\u0161\u010dupane iz \u010deljusti izgladnjelih pasa.\u201d<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

    Ove vje\u0161tice pridonijele su stvaranju nekoliko kasnijih stereotipa iz srednjeg i novog vijeka. Prvi je da vje\u0161tice koriste dijelove tijela ljudi i \u017eivotinja u izradi \u010darobnih napitaka. Drugi, vje\u0161tice stalno imaju na <\/span>\u201e<\/span>skladi\u0161tu\u201d razne napitke (ljubavne, smrtonosne, za pove\u0107anje plodnosti, protiv neprijatelja\/rivala i sl). Tre\u0107i stereotip prikazuje stare vje\u0161tice  s izra\u017eenom tjelesnom po\u017eudom.<\/span><\/p>\n

    Vje\u0161tica svih vje\u0161tica<\/i><\/b><\/p>\n

    Sve ove vje\u0161tice nisi ni do koljena njoj, najstra\u0161nijoj vje\u0161tici u rimskoj povijesti. Ova vje\u0161tica bila je \u010disto zlo, rekle bismo kr\u0161\u0107anskom terminologijom: bila je pravi vrag na Zemlji. O njoj je prvo pisao Ovidije u <\/span>Heroidama<\/span><\/i>. Popularizirao ju je tek Lukan (39.<\/span> \u2013 <\/span>63.) u svojoj <\/span>Farsaliji<\/span><\/i><\/a>, epu o gra\u0111anskom ratu izme\u0111u Pompeja i Cezara.<\/span><\/p>\n

    \"\"
    Fotografija: Wikipedia<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n\n

    Njezino ime je <\/span>Erichtho<\/b> i sama pomisao na njezino ime izazivala je strah i trepet. Lukan ka\u017ee da je bila toliko stra\u0161na i monstruozna da su je se bojali i bogovi jer: <\/span><\/p>\n

    \n

    \u201e<\/span>ona krade cvijet s lica djeteta; ona \u0161i\u0161a mrtvu adolescenticu; ona grabi djecu iz utrobe njihovih majki; i ona se saginje nad mrtvo tijelo kako bi ga poljubila, otvaraju\u0107i usta zubima, grizu\u0107i jezik, a zatim \u0161alju\u0107i siktavu poruku u\u017easa niz grlo u sjenke Stiksa.\u201d <\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

    Lukan ka\u017ee da ju je pozvao u pomo\u0107 Pompejev sin, Seksto Pompej, uo\u010di same bitke kod Farsala. Tada je lutala nad le\u0161evima palih vojnika tra\u017ee\u0107i onaj le\u0161 s <\/span>\u201e<\/span>neozlije\u0111enim tkivom uko\u010denih plu\u0107a”. Takva mrtva tijela pro\u010di\u0161\u0107ava i puni napitkom koji \u0107e ih uskrsnuti. Duhovi le\u0161eva se prvo protive vratiti me\u0111u \u017eive, no Erichtho im se kune da \u0107e njihove du\u0161e pro\u017edrijeti najgori bogovi i najdublja tama. Duhovi se prestra\u0161e i odlu\u010de vratiti u svoje tijelom. Dalje se bitka odvija u Podzemlju, a Pompejeva obitelj  dobiva dvosmisleno proro\u010danstvo o svojoj sudbini.<\/span><\/p>\n

    Erichtho je postala klasi\u010dan model rimske vje\u0161tice koja ubija djecu i koristi njihove dijelove tijela za izradu magi\u010dnim preparata, ona koja niti le\u0161evima niti duhovima mrtvih ne da spokoj jer joj je nekromanija glavna djelatnost. \u0160tovi\u0161e, njezin opis inspirirao je nastanak stereotipa vje\u0161tica iz srednjeg i novog vijeka. O njoj je pisao i Dante Alighieri u svojoj <\/span>Bo\u017eanstvenoj komediji<\/span><\/i>, a prisutna je i u Goetheovom <\/span>Faustu<\/span><\/i>.<\/span><\/p>\n

    ALI TO JO\u0160 NIJE SVE<\/b><\/p>\n

    Pri\u010da o anti\u010dkim vje\u0161ticama jo\u0161 nema svoj kraj. Ovo su samo navedeni primjeri klasi\u010dne anti\u010dke literature koje progovaraju o \u017eenama iz mitolo\u0161ke pro\u0161losti ili pak fiktivnim \u017eenama, koje su nastale kao produkt ma\u0161te autora jer ipak je magija bila duboko ukorijenjena u anti\u010dkom dru\u0161tvu.<\/span><\/p>\n

    A \u0161to je sa stvarnim povijesnim \u017eenama? Koja je njihova pri\u010da? Ako su magija i vje\u0161tice izazivale strah, jesu li ikada u anti\u010dko vrijeme podvrgnute kakvim su\u0111enjima i kaznama, poput onih iz vremena kasnog srednjeg i tijekom novog vijeka? Jesu li uop\u0107e postojali stari zakoni koji osu\u0111uju vje\u0161ti\u010darenje? Jesu li postojali progoni anti\u010dkih vje\u0161tica?<\/span><\/p>\n

    Odgovore na ova pitanja saznajte u drugom dijelu ovog serijala.<\/a> \ud83d\ude09<\/span><\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

     <\/h5>\n

    \u017delite pro\u010ditati vi\u0161e ovakvih tekstova? Kliknite rubriku \u017denska povijest<\/a> te u\u017eivajte!<\/h3>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
    \n\t\t\t\t\t\t
    \n\t\t\t\t\t
    \n\t\t\t
    \n\t\t\t\t\t\t
    \n\t\t\t\t
    \n\t\t\t\t\t\t\t
    \n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
    \n\t\t\t\t\t\t
    \n\t\t\t\t\t
    \n\t\t\t
    \n\t\t\t\t\t\t
    \n\t\t\t\t
    \n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

    Izvori:\u00a0<\/p>