{"id":4358,"date":"2024-05-18T16:37:02","date_gmt":"2024-05-18T16:37:02","guid":{"rendered":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/?p=4358"},"modified":"2024-05-31T16:25:20","modified_gmt":"2024-05-31T16:25:20","slug":"anticki-romeo-i-julija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/index.php\/2024\/05\/18\/anticki-romeo-i-julija\/","title":{"rendered":"Anti\u010dki Romeo i Julija"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Julija je izjavila svom Romeu u drugom \u010dinu, drugoj sceni Shakespeareove predstave:<\/p>

\u00a0<\/b><\/p>

\u201eRomeo, o Romeo! Za\u0161to si<\/b><\/p>

Romeo? O zataji oca svog,<\/b><\/p>

Odbaci ime to il ako ne\u0107e\u0161,<\/b><\/p>

Prisegni, da me ljubi\u0161, pa \u0107u ja<\/b><\/p>

Pore\u0107i, da se zovem Capuletti.\u201d<\/b><\/p><\/blockquote>

i u\u0161la u povijest. Naime, ova scena na balkonu postala je <\/span>evergreen<\/span><\/i> u zapadnoj knji\u017eevnosti. Tragi\u010dna romansa dvoje glavnih protagonista Shakespeareove drame lajtmotiv je brojnim kasnijim raznovrsnim umjetnicima kao jedna od najve\u0107ih ljubavnih pri\u010da svih vremena.<\/span><\/p>

\"\"
Slika prikazuje najpoznatiju scenu Shakespeareove drame \u201eRomeo i Julija\u201d. Autor: Ford Maddox Brown, 1870. Preuzeto: Wikipedia<\/a>.<\/figcaption><\/figure>

Shakespeareu svakako treba gromoglasno zapljeskati na uspjehu njegove predstave. Rado se i u dana\u0161nje vrijeme izvodi na kazali\u0161noj i filmskoj sceni. Treba naglasiti i da Shakespeare nije sam izmislio fabulu \u201eRomea i Julije\u201d. U tome mu je poslu\u017eilo nekoliko verzija pri\u010de o nesretnoj ljubavi dvoje mladih ljudi.<\/span><\/p>

\u00a0NOVOVJEKOVNI UZORI \u201eROMEA I JULIJE\u201d<\/h4>

Kada je Shakespeare pisao svoju tragediju, inspiracija su mu bila djela dvojice pisaca. S jedne strane, imao je pjesmu \u201eTragi\u010dna povijest Romea i Julije\u201d Arthura Brookea iz 1562. godine. S druge strane, crpio je podatke iz proznog djela \u201ePala\u010da zadovoljstva\u201d Williama Paintera iz 1567. Radi se o dvije strane iste medalje; Painter je Brookeovu pjesmu preoblikovao u prozni tekst, dodao svoj stil i dodijelio joj drugo ime.<\/span><\/p>

Pri\u010da ide korak dalje i odlazi u daleku Italiju. Naime, tema tragi\u010dne romanse je me\u0111u talijanskim narodom kolala du\u017ee vrijeme. Zapisao ju je jo\u0161 davne 1476. Masuccio Salernitano pod nazivom \u201eMariotto i Giannozza\u201d. Nekoliko desetlje\u0107a kasnije, Luigi da Porta napisao je djelo s autobiografskim elementima imena \u201eHistoria Novellamente\u201d. Tu mo\u017eemo pro\u010ditati o njegovoj nesretnoj ljubavi prema Lucini Savorgnan koju nije mogao o\u017eeniti radi zavade njihovih obitelji. On na koncu biva ranjen u ratu, a ona udana za drugog mu\u0161karca.<\/span><\/p>

Nadalje, Portova verzija\u00a0 inspirirala je Matea Baudella da napi\u0161e svoju pjesmu. Baudellovu verziju dr\u017eao je u svojim rukama Pierre Boistaua i preveo ju na francuski jezik kao dio svoje \u201eHistories Tragiques\u201c iz 1559. Pierreouv francuski prijevod koristio je Arthur Brooke te ju preveo engleski jezik 1562. godine. Ostatak pri\u010de ve\u0107 do sada znate.<\/span><\/p>

\"\"
Fotografije preuzete: Wikipedia<\/a>.<\/figcaption><\/figure>
\u00a0<\/h6>

Povijesna podloga nastanka drame?<\/h4>

Zanimljivost ovih talijanskih pri\u010da le\u017ei u \u010dinjenici da su tijekom 13. stolje\u0107a u Veroni djelovale dvije politi\u010dke frakcije; obitelj Montecchi protiv obitelji Cappelleti. Upravo su nazivi Shakespeareovih obitelji Montagues i Capuletti, kojima pripadaju na\u0161i slavni nesretni ljubavnici Romeo i Julija, izvedenice imena obitelji starih veronskih politi\u010dkih neprijatelja.\u00a0<\/span><\/p>

\u0160tovi\u0161e, postoji mogu\u0107nost da je Shakespearea na pisanje drame navela i stvarna povijesna epizoda. Poznato je da je jedan od njegovih mecena bio Henry Wriothesley, tre\u0107i grof od Southamptona. Doti\u010dni grof potajno je o\u017eenio Elizabeth Vernon, groficu od Southamptona i jednu od glavnih dvorskih dama engleske kraljice Elizabete I. \u010cuv\u0161i za sklapanje braka, kraljica ih je odmah dala optu\u017eiti za izdaju i zatvoriti jer je taj brak smatrala politi\u010dkom opasno\u0161\u0107u za svoju vlast. Na kraju se ipak smilovala i ovi golup\u010di\u0107i \u017eivjeli su sretno do kraja \u017eivota. Rekle bismo, pri\u010da za male ekrane, a vjerojatno\u00a0<\/span>je<\/span>\u00a0<\/span>potaknula Shakespearea na pisanje \u201eRomea i Julije\u201d, samo \u0161to njegovi ljubavnici ipak imaju nesretnu sudbinu.<\/span><\/p>

\"\"
Naslovnica Shakespeareove drame “Romeo i Julija” iz 1597. Fotografija preuzeta:\u00a0Wikipedia<\/a>.<\/figcaption><\/figure>

Me\u0111utim, niti tu nije kraj! Mo\u017eda su sve ove verzije, kao danas popularni Shakespeare, svoje svijetle trenutke pro\u017eivjeli u novom vijeku. No korijeni su puno stariji.<\/span><\/p>

Otputujte s nama u davni stari vijek i upoznajte anti\u010dke Romea i Juliju: PIRAMA I TIZBU.<\/span><\/p>

\u201ePIRAM I TIZBA”<\/strong><\/a><\/h4>

Publije Ovidije Nazon, uz Vergilija, anti\u010dki je pisac \u010dija su djela golicala ma\u0161tu i poslu\u017eila kao inspiracija brojnim kasnijim umjetnicima, od knji\u017eevnika i likovnjaka do glazbenjaka i ostalih umjetni\u010dkih du\u0161a. Jedno takvo Ovidijevo djelo ogroman je ep \u201eMetamorfoze\u201d, pisan u heksametrima koji \u010dine niz od 250 mitskih pri\u010da objedinjenih u 15 pjevanja, \u010diji je glavni lajtmotiv nadnaravna promjena likova u neki oblik.<\/span><\/p>

\u010cetvrto pjevanje sadr\u017ei pri\u010du o \u201ePiramu i Tizbi\u201d<\/a>, koji s pravom nose etiketu anti\u010dkih Romea i Julije. Epska je to pri\u010da \u010diji su korijeni stolje\u0107ima stariji od samog Ovidija. Ne znamo \u010diji je predlo\u017eak poslu\u017eio Ovidiju u pisanju \u201ePirama i Tizbe\u201d, no najvjerojatnije je koristio verziju nekog helenisti\u010dkog pjesnika kojemu je bio dobro poznat teren (dana\u0161nje) sjeverne Sirije.\u00a0<\/span><\/p>

Korijeni Ovidijeve pri\u010de?<\/h4>
\"\"
Karta Cilicije (i ostalih zapadnih provincija) u doba Rimskog carstva. Karta preuzeta:\u00a0Wikipedia<\/a>.<\/figcaption><\/figure>

Naime, ime Piram anatolijskog je podrijetla i prevodi se kao \u201e\u017euto-sme\u0111e\u201d. Potje\u010de od istoimene rijeke Piram u Ciliciji (danas Ceyhan), koja je bila poznata jo\u0161 iz doba Hetita.\u00a0 U drevnoj mitologiji postojao je i rije\u010dni bog Piram, \u010diji su prikazi sa\u010duvani i na novcu triju helenisti\u010dkih cilicijskih gradova (Anazarbus, Hieropolis Castabula i Mopsus). Dodatno, kasniji anti\u010dki pisci, Temistije iz Bitinije (4. st.) i Nonije iz Panopolisa (5. st.), zapisali su mit prema kojem se rije\u010dni bog Piram zaljubio u nimfu Tizbu.<\/span><\/p>

Problemati\u010dno je podrijetlo imena Tizbe. Najvjerojatnije ima prethelenisti\u010dke korijene.\u00a0 Potje\u010de ili od imena grada u Beotiji ili se (vjerojatnije) radi o adaptaciji imena vodene nimfe starih mitova.\u00a0<\/span><\/p>

Jedan od zanimljivih zapisa onaj je Nikole iz Mire (3.\/4. st.), a sli\u010dno se referiraju i Himer iz Bitinije (4. st.) te Pseudo-Klementin (4. st.). Zapis glasi:\u00a0<\/span><\/p>

\u201ePiram i Tizba, gajili su veliku strast jedan prema drugome, te su postali ljubavnici koji su dijelili intimne trenutke. No, djevojka je ostala trudna i poku\u0161ala je neopa\u017eeno pobje\u0107i od ovoga \u0161to se dogodilo, ukida samu sebe: svoju mladost, nakon \u0161to je to nau\u010dila, prolazi kroz sli\u010dnu sudbinu. Bogovi su se sa\u017ealili nad tim \u0161to se dogodilo, pretvorili su oboje u vodu, Piram je postao rijeka, koja plovi kroz Ciliciju, a Tizba, potok uz njega,\u00a0 izlijeva \u010detvrti njezin tok.\u201d\u00a0<\/em><\/strong><\/p><\/blockquote>

Prema tome, spomenuti anti\u010dki pisci zapisali su u svojim djelima stare mitove u kojima su Piram i Tizba mitska bi\u0107a te na koncu bivaju preobra\u017eeni u rijeku ili potok. Vjerojatno su ti isti autori tra\u017eili korijene Ovidijeve verzije jer su njegovi\u00a0 Piram i Tizba ipak obi\u010dni ljudi. U svakom slu\u010daju, pri\u010da o Piramu i Tizbi najvjerojatnije je starija od vremena dolaska Grka na prostore Cilicije. Koliko je stara, te\u0161ko je re\u0107i bez o\u010duvanih izvora starijih od samog Ovidija.<\/span><\/p>

Ovidije je svoju verziju zapisao davne 8. godine po Kristu, te u\u0161ao u povijest kao najstariji sa\u010duvani zapis i standardni model tragi\u010dne romanse u kojoj su glavni protagonisti dvoje mladih nesretnih ljubavnika. Njihove obitelji ne dozvoljavaju njihovu ljubav, te radi gre\u0161ke u komunikaciji po\u010dine samoubojstvo.\u00a0<\/span><\/p>

Kratki sadr\u017eaj Ovidijeve pri\u010de \u201ePiram i Tizba\u201d ide ovako:<\/h4>

\u201eJednom davno, u Babilonu su \u017eivjeli Piram i Tizba, najljep\u0161i i najljep\u0161a od svih momaka i djevojaka. Njihove ku\u0107e bile su sagra\u0111ene jedne do drugih, pa su se tako i upoznali. Beskrajno su se zavoljeli, te po\u017eeljeli svoju ljubav okruniti brakom, no njihove obitelji nisu to dozvoljavale. Svakim danom bi se sastajali, razmjenjivali slatke rije\u010di te slali si nje\u017ene poljupce kroz pukotinu na zidu koji je spajao njihove domove. Takvi tihi no\u0107ni sastanci postali su im nedovoljni, te su odlu\u010dili jedne no\u0107i iskrasti se iz vlastitih domova i pobje\u0107i negdje gdje bi napokon mogli biti zajedno i slaviti svoju ljubav. Dogovorili su mjesto sastanka: grob kralja Nina. Na dogovoreno mjesto prvo je stigla Tizba lica pokrivena veom, te sjela pod obli\u017enje stablo duda. Dok je \u010dekala svojeg voljenog mu\u0161karca, do nje je stigla lavica \u010dije su ralje bile umrljane krvlju. Tizba se upla\u0161ila i pobjegla, no ispao joj je veo. Lavica je veo rastrgala i oti\u0161la. Ubrzo je napokon stigao i Piram. Vidjev\u0161i krvavi i rastrgano Tizbin veo, odmah je pomislio na najgori scenarij. Pao je u o\u010daj. Odlu\u010dio je okon\u010dati svoj \u017eivot. Sjeo je pod drvo duda i probio se ma\u010dem. Njegova krv po\u010dela je naglo \u0161ikljati, te je natopila cijelo stablo duda, \u010diji je bijeli plod poprimio crvenu boju. U tom trenutku, ponovno je do\u0161la Tizba i vidjela mrtvo Piramovo tijelo. Tuga i jad obuzeli su joj du\u0161u. Odlu\u010dila se pridru\u017eiti svome voljenom uz izre\u010denu molitvu bogovima i njihovim obiteljima da zajedno pokopaju njihova tijela. Oduzela si je \u017eivot Piramovim ma\u010dem. Molitva joj je na koncu usli\u0161ana: pepeo nesretnih ljubavnika sada zauvijek po\u010diva u zajedni\u010dkoj urni, a plodovi duda od toga dana su crvene boje kao uspomena na tragi\u010dnu romansu Pirama i Tizbe.\u201c<\/em><\/strong><\/p><\/blockquote>

Ovidijeva pri\u010da u\u0161la je u anale. Dok njegovi suvremenici nisu bili previ\u0161e zainteresirani za njegovu verziju, kasnije generacije to su nadoknadile svojom o\u010darano\u0161\u0107u \u201ePiramom i Tizbom\u201d, o \u010demu svjedo\u010di i potraga spomenutih kasnijih anti\u010dkih autora za njenim korijenima nastanka. Ovidije je stvorio novi stil i tematiku ne samo u knji\u017eevnosti, ve\u0107 i u drugim granama umjetnosti, koji do danas plijene pozornost i golicaju ma\u0161tu mnogih ljudi.\u00a0\u00a0<\/span><\/p>

MUZA BROJNIM UMJETNICIMA<\/span><\/h4>
\"\"
Korice knjige prijevoda Ovidijeve pri\u010de “Piram i Tizba” iz kasnog 16. st. Fotografija preuzeta:\u00a0GetArchive<\/a>.<\/figcaption><\/figure>

Ovidijeva pri\u010da do dana\u0161njih dana podlegla je brojnim adaptacijama. Njezina alternativna pri\u010da pre\u017eivjela je u djelu \u201eProgymnasmata\u201d, gr\u010dkog sofista i retori\u010dara iz 5. st., Nikole Sofista. Boccaccio ju spominje u svojim \u201eDe Mulieribus claris\u201d i u \u201eDecameronu\u201c. Prve prijevode na engleski jezik imamo od 1380-ih u djelima Geoffreyja Chaucera u \u201eLegends of Good Women\u201d te \u201eConfessio Amantis\u201d Johna Gowera, a ne\u0161to kasnije pridru\u017euje im se i John Metham sa svojim \u201eAmoryus and Cleopes\u201d.<\/span><\/p>

\u201ePiram i Tizba\u201d nezaobilazna su inspiracija talijanskim pjesnicima Salernitanu i Portu, koji su kasnije poslu\u017eili za pisanje Brookerove pjesme te na koncu za Shakespearovo pisanje \u201eRomea i Julije\u201d.<\/span><\/p>

Ovidijevi \u201ePiram i Tizba\u201d nisu Shakespearea inspirirali\u00a0<\/span>samo<\/span>\u00a0<\/span>za \u201eRomea i Juliju\u201d. Pojedine motive Ovidijeve mitske pri\u010de pronalazimo u Shakespeareovom \u201eSnu ivanjske no\u0107i\u201d, napisanom 1590-ih. Dvadesetak godina kasnije, \u0160panjolac Luis de Gongora napisao je \u201eFabula de Piramo y Tisbe\u201d, a Francuz Theophile de Viau tragediju u 5 \u010dinova imena \u201eLes amours tragiques de Pyrame et Thisbee\u201d.<\/span><\/p>

Val adaptacija na kazali\u0161noj sceni od 18. stolje\u0107a do danas<\/h4>

Nakon Theophilea de Viaua, krenuo je val adaptacija Ovidijeve pri\u010de na kazali\u0161nu scenu. Guiseppe Antonio Brescianello napisao je 1718. godine svoju jedinu operu \u201eLa Tisbe\u201c za wurttember\u0161ki dvor.\u00a0 Sedamnaestog listopada 1726. godine na francuskoj\u00a0<\/span>L’Acad\u00e9mie Royale de Musique<\/span>\u00a0premijerno je izvedena lirska tragedija u 5 \u010dinova i prolog \u201ePirame et Thisbe\u201d kompozitora Francoisea Francoueura i Francoisea Rebela. Sredinom 18. stolje\u0107a John Frederick Lampe ukomponirao je Ovidijevu pri\u010du u svoju \u201eMock Opera\u201d, a u Be\u010du se vrtila\u00a0 opera \u201ePiramo e Tisbe\u201d Johanna Adolpha Hassea.<\/span><\/p>

Sredinom 19. stolje\u0107a nastao je \u201eLes Romanesques\u201d Edmonda Rostanda, koji je dobio svoju verziju kao mjuzikl \u201eThe Fantasticks\u201d 1960. godine postav\u0161i tada najdu\u017ei mjuzikl na svijetu. Zanimljivo je i da su slavni Beatlesi napravili performans \u201ePyramus and Thisbe\u201d 1964. godine kao dio televizijske emisije \u201eAround the Beatles\u201c.<\/span><\/p>

Prije nekoliko godina nastala je i suvremena verzija Ovidijeve pri\u010de u antologiji Bolu Babalola imena \u201eLove in Color; Mythical Tales from Around the World, Retold.\u201d Ovdje su glavni likovi studenti koji svoju ljubav otkrivaju preko rupe u\u00a0 zidu stare sveu\u010dili\u0161ne zgrade, sa sretnim zavr\u0161etkom za razliku od anti\u010dke verzije.<\/span><\/p>

A LIKOVNJACI?<\/span><\/h4>

Ovom navedenom popisu umjetnika koji su adaptirali Ovidijevu pri\u010du u svoja djela svakako treba dodati i likovne genijalce. Postoji cijeli niz likovnih djela koji od antike fasciniraju likovnjake. Jo\u0161 je u Pompejima osvanula freska s prikazom Pirama i Tizbe te na Cipru rimski mozaik u Paphosu s ovim nesretnim ljubavnicima.\u00a0<\/span><\/p>

Krajem srednjeg vijeka nastala je minijatura prve profesionalne knji\u017eevnice i intelektualke, Christine de Pisan. Minijatura je ukra\u0161avala tekst o Piramu i Tizbi\u00a0 iz\u00a0 njenog djela \u201eEpiste Othea\u201d, kojim je Christine reinterpretirala Ovidijeve zapise o \u017eenskim bo\u017eanstvima u njegovim Metamorfozama.<\/span><\/p>

Tema tragi\u010dnih ljubavnika postala je popularna od vremena renesanse. Poznat je drvorez <\/span>chiaroscuro <\/i><\/span>tehnike Hansa Wechtlina imena \u201ePiram i Tizba\u201d iz 1510., koji prikazuje Tizbu kako pronalazi svog ljubavnika Pirama probodenog ma\u010dem. Nekoliko godina kasnije, Lucas van Leyden napravio je grafiku koja prikazuje ve\u0107 mrtvo Piramovo tijelo te tren kada se Tizba probada Piramovim ma\u010dem.<\/span><\/p>

U sli\u010dno vrijeme nastala je i grafika Albrechta Altdorfera koji je prikazao Tizbinu tugu nad Piramovim umrlim tijelom. Ubrzo je nastala slika Lucasa Cranacha Starijeg, gdje je u prvom planu trenutak kada umiru\u0107i Piram upu\u0107uje pogled na Tizbu, koja se sprema baciti na njegov ma\u010d. Lucas Gassel sredim 16. stolje\u0107a naslikao je scenu kako Tizba pani\u010dno tr\u010di prema voljenom mrtvom Piramu, \u010dije tijelo le\u017ei na dnu fontane. Krajem 16. stolje\u0107a, u Italiji se isprofilirao poseban stil, manirizam, kojemu pripada i majstorija Gregorija Paganija \u201ePiram i Tizba\u201d.<\/span><\/p>

Piram i Tizba od baroka do danas<\/h4>

Barok je vrijeme kada je na\u0161a tema do\u017eivjela svoj vrhunac. Kao da je postojalo nepisano pravilo da umjetnik koji se \u017eeli istaknuti na kulturnoj sceni, mora dodati svom likovnom opusu i temu Pirama i Tizbe. Popisu fasciniranih umjetnika pridru\u017euju se sa svojim radovima Jasper van der Laaden, Nicolaus Knupfer, Philips Wouwerman Haarlem i Doughet Gaspard. Svi oni tehnikom ulja na platnu u prvi plan stavljaju scenu Tizbinog probijanja ma\u010dem nad Piramovim umiru\u0107im tijelom, a posebnu va\u017enost pridaju i pejza\u017eu.\u00a0<\/span><\/p>

Posebno isti\u010demo dva djela koja se od ostalih izdvajaju svojom izvedbom. To su: grafika Johanna Wilhelma Baura koja prikazuje Tizbin bijeg od lavice i gubitak vela te maestralna izvedba teme genija Nicholasa Poussina koja u prvi plan\u00a0<\/span>stavlja<\/span>\u00a0<\/span>pejza\u017e i pojavu munje u trenutku Tizbinog pronalaska svog umrlog voljenog mu\u0161karca.<\/span><\/p>

Nakon razdoblja baroka, opada popularnost slikanja teme Ovidijeve tragi\u010dne romanse. Nekolicina umjetnika kistom je slikala Ovidijeve rije\u010di, od kojih izdvajamo ulje na platnu Noela Hallea te djela Andreasa Nessenthalera i Pierrea Gautherota druge polovine 18. stolje\u0107a. Ovom popisu pridru\u017euje se i grafika Vincenza Vangeliste. Po\u010detkom 20. stolje\u0107a, John William Waterhouse naslikao je svoje vi\u0111enje Tizbe kako slu\u0161a Piramove slatke rije\u010di kroz rupu na zajedni\u010dkom zidu obiteljskih ku\u0107a.<\/span><\/p>

https:\/\/cuvaricevremena.eu\/wp-content\/uploads\/2024\/05\/galerija-djela-na-temu-pirama-i-tizbe1.mp4<\/a><\/video><\/div>

Galerija likovnih djela na temu Pirama i Tizbe. Fotografije preuzete:\u00a0GetArchive<\/a>.\u00a0<\/p>

\u00a0<\/h4>

OD KUD TOLIKA POPULARNOST?<\/h4>

Prema svemu navedenome, popularnost Ovidijeve verzije je o\u010digledna do dana\u0161njih dana. Potaknula je povjesni\u010dare u potragu za njezinim korijenima, a poslu\u017eila je i kao muza mnogim umjetnicima. Svaki umjetnik dao je da\u0161ak osobnosti interpretaciji pri\u010de anti\u010dkih Romea i Julije i time pridonio o\u010duvanju Ovidijeve knji\u017eevne ba\u0161tine.<\/span><\/p>

Osim toga, pri\u010da je u\u0161la i me\u0111u narod. Iako o tome nemamo puno zapisa, zasigurno je postojalo puno stvarnih povijesnih ljudi koji su dijelili sli\u010dnu sudbinu zabranjene ljubavi. Imajmo na umu da kroz povijest brakovi su uglavnom bili dogovoreni, s ciljem osiguranja nasljedstva i pro\u0161irenja imovine. Ljubav, ako je do\u0161la, bila je privilegij, ali i muza umjetnika te idealni svijet bijega iz stvarnosti.<\/span><\/p>

Postojao je i natpis na jednom grobu iz Ostije gdje je lokalni ljubavni par radi svoje sudbine uspore\u0111en s Piramom i Tizbom. Osim toga, Ovidijeva pri\u010da dobila je svoju novovjekovnu nasljednicu u svim navedenim poemama koje su stigle do Shakespearea i omogu\u0107ile mu stvaranje \u201eRomea i Julije\u201d.<\/span><\/p>

Za\u0161to je toliko popularna tema tragi\u010dne romanse? Jer slavi ljubav, onu vjernu i bezuvjetnu \u201edok nas smrt ne rastavi\u201d, bezvremensku, koja nadilazi ovaj svijet i \u017eivi vje\u010dno! Takva ljubav uvijek je nepresu\u0161na inspiracija i motivacija.<\/span><\/p>

ALI TO JO\u0160 NIJE SVE\u2026<\/span><\/h4>
\"\"
Kosturi neoliti\u010dkog para prona\u0111eni na lokalitetu Mantua, Verona. Popularno su nazvani neoliti\u010dki Romeo i Julija. Fotografija preuzeta:\u00a0Ancient Origins<\/a>.<\/figcaption><\/figure>

Da ljubav pokre\u0107e svijet, ljudi su znali jo\u0161 u prethistoriji. O tome nam svjedo\u010de arheolo\u0161ki nalazi prona\u0111eni prilikom iskapanja arheologa. Istra\u017eiva\u010dki tim Elene Menotti 2007. godine prona\u0161ao je kosture neoliti\u010dkog para mu\u0161karca i \u017eene stare vi\u0161e od 5000 godina u jednoj grobnici na lokalitetu Mantua, nedaleko grada Verone. Zanimljivo je da su u doba neolitika, zajedni\u010dki ukopi bili vrlo rijedak slu\u010daj, a oni koji su otkriveni pokazuju \u010dvrstu vezu izme\u0111u pokopanih.<\/span><\/p>

Otkri\u0107e je bilo velika senzacija u znanstvenim krugovima jer je to bio prvi pronalazak kostura u stavu zagrljaja, okrenutih jedno prema drugome i isprepletenih nogu (kasnije ih je jo\u0161 otkriveno u Armeniji i Kazahstanu u sli\u010dnoj pozi). Ne zna se za\u0161to su tako pokopani.\u00a0 \u0160pekulira se da je postojala velika ljubav izme\u0111u to dvoje pokopanih, \u0161to je tada\u0161nja lokalna zajednica prepoznala i zajedni\u010dkim ukopom u pozi zagrljaja iskazala im posebnu \u010dast, s mogu\u0107im vjerovanjem da par i u zagrobnim \u017eivotu bude zajedno.<\/span><\/p>

Analize su pokazale da je par imao oko 20-ak godina u trenutku smrti i ukopa. Do sad jo\u0161 uvijek nema dokaza o uzroku njihove smrti, no popularno su nazvani Romeo i Julija prethistorijskog doba iz nekoliko razloga. Prvo, kosturi su iz Verone, a Shakespeare je svoju tragediju smjestio upravo tamo. Drugo, to\u010dan lokalitet pronalaska je Mantua, mjesto kamo je pobjegao i Shakespeareov Romeo. Tre\u0107e, tu je nezaobilazni motiv ljubavi jer su i Romeo i Julija pokopani zajedno.<\/span><\/p>

Slu\u010dajnosti? Romanti\u010dne du\u0161e rekle bi sudbina\u2026<\/span><\/p>

A Vama, dragi \u010ditatelji_ce, ostavljamo pitanje otvorenim da sami potra\u017eite odgovore. \ud83d\ude42<\/span><\/p>

\u017delite pro\u010ditati jo\u0161 ovakvih tekstova? Kliknite na\u00a0Ali to nije sve<\/a>\u00a0i u\u017eivajte!<\/h4>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Literatura:<\/span><\/h4>