{"id":4261,"date":"2024-05-06T07:57:22","date_gmt":"2024-05-06T07:57:22","guid":{"rendered":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/?p=4261"},"modified":"2024-07-24T07:27:47","modified_gmt":"2024-07-24T07:27:47","slug":"zenskom-stranom-hrvatskih-predaja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/index.php\/2024\/05\/06\/zenskom-stranom-hrvatskih-predaja\/","title":{"rendered":"\u017denskom stranom hrvatskih predaja"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Otkrivanje usmenih predaja nekog kraja je poput pronala\u017eenja posebno lijepih dragulja koje smo naslijedili s povijesnom \u0161krinjicom. Predaje su pri\u010de inspirirane \u017eivotom i ukra\u0161ene herojskom patinom, a u njima se \u010desto isprepli\u0107u nadnaravno i stvarno. Te pri\u010de, koje su se generacijama prenosile do na\u0161ih dana, ocrtavaju \u017eivot nekih pro\u0161lih vremena, onih u kojima je i nemogu\u0107e ponekad postalo mogu\u0107e.<\/p>

\u201eAko pri\u010da radi svoj posao, nikada ne zavr\u0161ava. Ne uistinu.\u201c<\/strong><\/p>

(GennaRose Nethercott, \u201e<\/span>Thistlefoot\u201c)<\/span><\/span><\/p><\/blockquote>

Narodne predaje sa\u010duvale su nam i spomen na povijesne \u017eene te na dru\u0161tveni diskurs o \u017eenama. Postoje predaje koje \u017eene oslikavaju kao bezglasne promatra\u010dice, objekte kojima se ne\u0161to doga\u0111a. Me\u0111utim, takve predaje ne\u0107e biti tema ovog \u010dlanka. Ne\u0107emo ni previ\u0161e ulaziti u povijesnu utemeljenost predaja kako one ne bi izgubile ni zrnce od svoje misti\u010dne \u010dari.<\/p>

Osvrnut \u0107emo se na \u017eene koje oko kojih se predaja poput vrtloga sapli\u0107e, one koje su subjekti svoje pri\u010de. Bit \u0107e tu spasiteljica, zlikovki i svega izme\u0111u.<\/p>

Ilirska kraljica Teuta<\/h4>

Kratka vladavina kraljice Teute bila je podloga za nastanak razli\u010ditih predaja o ovoj odva\u017enoj i fascinantnoj \u017eeni, a ovdje \u0107emo se osvrnuti na onu koja bi mogla biti posebno zanimljiva zainteresiranima za lov na blago. Teuta je prijestolje\u00a0 preuzela nakon smrti supruga Agrona koji je, navodno, nakon jedne vrlo unosne pobjede popio tolike koli\u010dine gr\u010dkog crnog vina da ga je to ko\u0161talo glave, te je umro u snu.<\/p>

\"\"
Kraljica Teuta. Preuzeto: Shqipful.<\/a><\/figcaption><\/figure>

Prema predaji, Teuta je vrlo dobro \u017eivjela od gusarenja, a posebno je voljela napadati rimske brodove. Izgradila je dvorac na otoku Svetac te tamo u\u017eivala u svim blagodatima \u017eivota, posebice u mladim i sna\u017enim zarobljenicima. Njih bi opijala sna\u017enim crnim vinom i dala ih ubiti nakon \u0161to su zadovoljili njezine apetite.<\/p>

Na otoku je ostavila svoje blago koje jo\u0161 uvijek nije prona\u0111eno. Ipak, svim zainteresiranima za brzinsko boga\u0107enje savjetujemo oprez \u2013 predaja upozorava da su se svima koji su krenuli u potragu za blagom ilirske kraljice dogodile vrlo lo\u0161e stvari jer ga je Teuta proklela kako bi osigurala da nitko drugi ne mo\u017ee u\u017eivati u njemu.<\/p>

\"\"
Otok Svetac. preuzeto: MorskiHR<\/a>.<\/figcaption><\/figure>

\u017dena-zmija utvrde Paka<\/h4>

Lokalno stanovni\u0161tvo, a posebice putnici, dugo su zazirali od guste i prostrane \u0161ume u blizini Novog Marofa. \u0160uma je stolje\u0107ima bila uto\u010di\u0161te razbojnicima koji su presretali i plja\u010dkali putnike koji su se kretali uskim \u0161umskim putem okru\u017eenim brdima nazvani Tijesna Paka.\u00a0\u017drtve razbojni\u010dkih prepada \u0161irile su jezovite pri\u010de o okrutnosti napada\u010da, pa je narod ovoj \u0161umi nadjenuo ime Crna Paka.<\/p>

\"\"
Preuzeto: Canva.<\/figcaption><\/figure>

Na brdu nedaleko naselja Paka dugo su se skrivale zarasle i gotovo zaboravljene ru\u0161evine utvrde o kojoj su najstariji stanovnici istoimena sela prenosili pri\u010du. Brdo je poznato pod nazivom Gradi\u0161\u0107e jer se na njemu, prema pri\u010di, nekada davno nalazio rimski grad. Utvrda je postala dijelom \u017eivota lokalnog stanovni\u0161tva, i to ne samo figurativno. Naime, najstarije ku\u0107e i poneka gospodarska zgrada u selu izgra\u0111ene su od kamena sru\u0161ene utvrde. Ipak, nije rije\u010d o rimskoj utvrdi. Izgra\u0111ena je u drugoj polovici 13. st., a u 15. st. stradala je u po\u017earu koji ozna\u010dava kraj \u017eivota ove utvrde.<\/p>

Razbojni\u010dke aktivnosti nisu jedino \u0161to je ovo podru\u010dje \u010dinilo jezovitim i misti\u010dnim, ve\u0107 je tu pripomogla i predaja o ukletoj djevojci koja se povezuje s utvrdom Paka. Ljepotica je postala \u017ertvom uroka koji ju je pretvorio u zmiju koja u ustima nosi zlatni klju\u010d grada. Uz svaki urok ve\u017ee se na\u010din na koji se mo\u017ee poni\u0161titi, a djevojku je mogao izbaviti samo mladi mlinar u no\u0107i punog mjeseca. \u010cini se da je ovaj bio uvjet te\u0161ko ostvariv jer je, prilikom po\u010detka radova na ure\u0111enju utvrde, ispod zaglavnog kamena izmilila ogromna zmija. Valjda nesretna djevojka jo\u0161 uvijek \u010deka svog mlinara da se ohrabri i spasi ju!<\/p>

Kneginja Gospava<\/h4>

\u017dene imaju istaknuto mjesto u narodnim predajama Gospi\u0107a. Jedna od njih govori kako je upravo \u017eena zaslu\u017ena za imenovanje grada. Dvije kneginje su u davna vremena putovale tim krajem, a jedna od njih zvala se Gospava. Bila je vrlo bolesna, no izlije\u010dila ju je \u010dudotvorna voda ovog kraja! Napila se vode iz rijeke, izlije\u010dila, te ovoj \u010darobnoj rijeci nadjenula ime Lika.<\/p>

\u00a0<\/div>

Kneginja Gospava odlu\u010dila je sagraditi kulu u kraju koji joj je spasio \u017eivot. Kula je nazvana Gospi\u0107, a ime je kasnije preuzeo grad. Zanimljivo je da najstariji spomen ovog naselja datira u 1574. kada je kao ime zabilje\u017eeno Gospojina, a od 1604. se spominje pod imenom koje i danas nosi.<\/p>

Marta Vodarica<\/h4>

Ispred katedrale Navje\u0161tenja Bla\u017eene Djevice Marije u Gospi\u0107u nalazi se jedan od simbola grada \u2013 kip \u017eene koja na glavi nosi vjedro s vodom. Kip je napravljen u 19. stolje\u0107u, vi\u0161e je puta mijenjao lokaciju, pa \u010dak i skoro zavr\u0161io na otpadu. Sre\u0107om, kip je danas siguran na svom po\u010dasnom mjestu.<\/p>

\"\"
Marta Vodarica. Preuzeto: Lika Club.<\/a><\/figcaption><\/figure>

Skulptura je napravljena u \u010dast otvorenja gradskog vodovoda 1894. koji je gradu do\u0161ao u najpotrebnijem trenutku, nakon velike su\u0161e. O tome tko je bila Marta postoje \u010dak tri predaje. Prema jednoj je rije\u010d o djevojci koja je prva do\u0161la uzeti vode s novog vodovoda, dok je prema drugoj do\u0161la u Gospi\u0107 slu\u017eiti uglednoj obitelji te je pjesmom predvodila djevojke tijekom odlaska po vodu. Neki pak vjeruju da je lik inspiriran \u017eenom koja je svojim dobro\u010dinstvom zadu\u017eila stanovnike Gospi\u0107a. Prema toj predaji, Marta je u vrijeme kuge, kolere i ostalih bolesti koje su zadesile grad nosila vodu bolesnicima i olak\u0161avala im patnje. Uzmemo li u obzir sve tri teorije, mo\u017eemo zaklju\u010diti da je Marta simbol opstojnosti i nade.<\/p>

Crvena Marta<\/h4>

Baranja tako\u0111er \u010duva predaju o jednoj Marti \u010dija se pri\u010da ve\u017ee uz vodu, no ovog puta rije\u010d je o poprili\u010dno zloglasnoj vlastelinki. Kako to obi\u010dno biva sa \u017eenama koje u narodnim predajama zauzmu ulogu zlikovke, jedino \u0161to se moglo takmi\u010diti s njezinom ljepotom bila je njezina be\u0161\u0107utnost. Budu\u0107i da je imala dugu crvenu kosu, zvali su je Ri\u0111okosa ili Crvena Marta. Marta je \u017eivjela u mjestu koje se nalazi u krilu Dunava, a \u010dije bi nas dana\u0161nje ime, Zmajevac, moglo navesti na pomisao da \u0107emo ovdje prona\u0107i predaje o zmajevima. Me\u0111utim, Zmajevac se nekada nazivao V\u00f6r\u00f6smart \u0161to se mo\u017ee prevesti kao Crvena Marta.<\/p>

Marta je nesretnim siromasima napla\u0107ivala prijelaz preko Dunava jedan zlatnik. Oni koji si to nisu mogli priu\u0161titi morali su danima raditi u Martinim vinogradima, i to pod stalnom prijetnjom vlastelinskog bi\u010da. Pri\u010de o njezinoj okrutnosti stigle su sve do Budima, pa je kralj Matija\u0161 Korvin odlu\u010dio sam provjeriti o \u010demu je to\u010dno rije\u010d. Preru\u0161en u kmeta, poku\u0161ao je uvjeriti Martu da ga pusti da prije\u0111e Dunav bez pla\u0107anja, tvrde\u0107i da poznaje kralja Matiju koji \u0107e platiti prijevoz za njega \u010dim dobije vijest da je pre\u0161ao rijeku. \u010cak ni prijetnje o stra\u0161noj kazni nisu mogle navesti Martu da popusti pred molbom kmeta<\/em> te je na kralju kralj poslan na rad u vinograd!<\/p>

\"\"
Preuzeto: Canva.<\/figcaption><\/figure>

Kralj se poku\u0161ao izvu\u0107i od rada tvrde\u0107i da je kopaju\u0107i prona\u0161ao zlatnik, no brzo je ostao bez njega te je poslan na jo\u0161 jednu rundu kopanja. Naime, Marta je tvrdila da je ono \u0161to se prona\u0111e na njezinoj zemlji njezino. Nakon \u0161to se Korvin uspio dokopati sigurnosti kraljevske pala\u010de, poslao je ljutito pismo Marti. Znaju\u0107i da ju \u010deka te\u0161ka kazna, odjenula se u bijelo, dala utovariti zlatnike na svoju ko\u010diju i odvezla se ravno u Dunav!<\/p>

Zlatnici nikada nisu prona\u0111eni, ali njihov se odsjaj mo\u017ee nazrijeti i danas kada sunce obasja Dunav. Ipak, Dunav nije ba\u0161 sve zadr\u017eao za sebe \u2013 Martin bi\u010d koji je svoje tragove ostavio na mnogim te\u017ea\u010dkim tijelima (i jednom kraljevskom) prona\u0111en je u mjestu u blizini. Zbog toga to mjesto od onda nosi naziv Batina. Postoje i pri\u010de o crvenokosoj \u017eeni koju se mo\u017ee vidjeti kako u sumrak lebdi baranjskim podru\u010djem i nadzire svoje nekada\u0161nje vinograde koji su nakon njezine smrti po\u010deli imati bolji urod.<\/p>

Zora Nehajska<\/h4>

Nisu sve crvenokose sijale strah i trepet oko sebe kao Crvena Marta. Bilo je i onih nesta\u0161nih. U renesansnoj utvrdi Nehaj kriju se mnoge pri\u010de o legendarnim senjskim Uskocima, a tamo je i izvori\u0161te pri\u010de o Zori Nehajskoj, poznatoj i kao Crvenokosa Zora.\u00a0Ova \u010detrnaestogodi\u0161nja djevoj\u010dica bila je vo\u0111a dru\u017eine siro\u010dadi koja se nazivala uskocima i skrivala u tvr\u0111avi Nehaj. Kako bi pre\u017eivjeli, ovi mladi uskoci odaju se sitnoj kra\u0111i, no bez brige \u2013 krali su samo bogatima. Predaja nam govori o tajnom prolazu koji je bio tajna neosvojivosti tvr\u0111ave. Prolaz je vodio sve do katedrale u sredi\u0161tu Senja, a kroz njega su branitelji dobivali hranu i otpremali ranjenike, a mogao je dobro poslu\u017eiti i mladoj usko\u010dkoj skupini crvenokose usko\u010dice.<\/p>

\"\"
Preuzeto: Canva.<\/figcaption><\/figure>

Njema\u010dki pisac Kurt Held posjetio je Senj 1940-ih te je, op\u010dinjen predajom o Zori, napisao roman Crvenokosa Zora i njezina dru\u017eina<\/em>. Uz lukavu Zoru odrastale su generacije njema\u010dke djece, a navodno je inspirirao i knji\u017eevnicu Astrid Lindgren prilikom kreacije njezine Pipi<\/em> Duge<\/em> \u010carape<\/em>!<\/p>

Mila Gojsali\u0107<\/h4>

Turbulentne politi\u010dke i ratne situacije za sobom povla\u010de mnoge posljedice, ali i kolateralne \u017ertve. U situacijama u kojima mnogi \u017eivoti bivaju uga\u0161eni, nepovratno uni\u0161teni ili trajno optere\u0107eni traumati\u010dnim iskustvom rata, nastaju razne predaje koji stolje\u0107ima ostaju u svijesti stanovni\u0161tva. Osim pri\u010da o divlja\u0161tvu i razbojstvu te tragi\u010dnim sudbinama, ratna zbivanja otvaraju mjesto i za pri\u010de o legendarnim i idealiziranim junacima. Naravno, takve pri\u010de postoje i o heroinama, ali one su nerijetko isprepletene seksualnim nasiljem i slavnom, ali vrlo tragi\u010dnom sudbinom. Jedna od takvih heroina je hrvatska Judita, Mila Gojsali\u0107.<\/p>

\"\"
Preuzeto: Canva.<\/figcaption><\/figure>

Mila je, prema predaji, bila iz sela Kostanje, a porijeklo njezina roda sezalo je sve do vremena Stjepana Dr\u017eislava. Oteo ju je osmanski zapovjednik Ahmed-pa\u0161a s kojim je bila prisiljena provesti no\u0107. Milin ne\u017eeljen ljubavnik je, poput Juditina Holoferna, pijan zaspao nakon \u010dina, a djevojka je kradom napustila \u0161ator, uzela baklju s izlaza i zapalila osmansku barutanu. Eksplozija je odnijela mnoge \u017eivote osmanskih vojnika, ali i Milin \u017eivot. Njezina \u017ertva omogu\u0107ila je Polji\u010danima da poraze protivni\u010dku vojsku. Ova pri\u010da ovjekovje\u010dena je u knji\u017eevnosti i kiparstvu \u2013 August \u0160enoa joj je posvetio pjesmu, Jakov Gotovac glazbenu dramu, a Ivan Me\u0161trovi\u0107 je izradio njezin kip. Tako Mila i danas bdije nad omi\u0161kim krajem i podsje\u0107a na \u017ertvu ove mlade djevojke.<\/p>

(Dobra) Crna kraljica<\/h4>

Kada spomenemo Crnu kraljicu, um nam odmah odluta prema grozomornoj predaji o medvedgradskoj Crnoj kraljici koja ljubavnike baca s kule i svog ljubimca gavrana hu\u0161ka da neprijateljima iskljuca o\u010di. Me\u0111utim, ovdje je rije\u010d o jednoj drugoj Crnoj kraljici, onoj s bajkovitih Plitvi\u010dkih jezera. Iako nosi zloglasno ime, Crna kraljica je zapravo velebitska vila.<\/p>

\"\"
Preuzeto: Canva.<\/figcaption><\/figure>

Plitvi\u010dki kraj je jednom prilikom zahvatila tako stra\u0161na su\u0161a da su stanovnici gotovo zaboravili kako ki\u0161a izgleda. Sva \u017eiva bi\u0107a su umirala od \u017ee\u0111i, kamenje je pucalo pod neumornim nasrtajima velike vru\u0107ine koja trajala mjesecima, a situacija je dosegla zloslutan vrhunac kada je jedini izvor vode, Crna rijeka, presu\u0161en.\u00a0<\/p>

Kada su presahnule i sve nade u spas, u posjet plitvi\u010dkom kraju do\u0161la je Crna kraljica sa svojom pratnjom. Pogo\u0111ena patnjom koja je zadesila ovaj kraj, prizvala je jaku, olujnu ki\u0161u koja je danima padala. Ki\u0161a je bila toliko obilna da je izvor Crne rijeke po\u010deo te\u0107i kroz 16 jezera tolikom silinom da ga vi\u0161e nije bilo mogu\u0107e zaustaviti. Crna kraljica nastavila je bdjeti nad ovim krajem i pomagati stanovnicima kad god im je trebala pomo\u0107.<\/p>

I za kraj…<\/h4>

Ovo je tek malen dio ogromnog bogatstva koje se krije u hrvatskim predajama, a i tek \u0161a\u010dica \u010darobnih, herojskih i stra\u0161nih \u017eena koje su svoje mjesto prona\u0161le u pri\u010dama na\u0161eg naroda. Predaje su tema koja iznimno oboga\u0107uje sve one koji se odlu\u010de pozabaviti njome te tako iznova pokazuje da pri\u010de nikada ne nestaju. Mo\u017eda se s vremenom mijenjaju, kao i njihovo mjesto u svakodnevnom \u017eivotu ljudi, ali one su uvijek tu kao dio ba\u0161tine koju su nam predci ostavili.<\/p>

I zato ne zaboravite pri\u010dati njihove njihove pri\u010de.<\/p>

\u017delite pro\u010ditati vi\u0161e ovakvih \u010dlanaka? Kliknite na\u00a0Ali to nije sve<\/a>\u00a0i u\u017eivajte!<\/h4>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Literatura:<\/h4>