{"id":4188,"date":"2024-04-27T18:55:53","date_gmt":"2024-04-27T18:55:53","guid":{"rendered":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/?p=4188"},"modified":"2024-04-30T12:10:16","modified_gmt":"2024-04-30T12:10:16","slug":"strasni-jure-grando","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/index.php\/2024\/04\/27\/strasni-jure-grando\/","title":{"rendered":"Stra\u0161ni Jure Grando"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
\"\"
Prikaz Kringe u Valvasorovoj \u201eSlavi Vojvodine Kranjske\u201d.<\/figcaption><\/figure>

Pri\u010de o neumrlima, \u017eivim mrtvacima i vampirima stolje\u0107ima zaokupljaju ljudsku ma\u0161tu. Veliki dio razli\u010ditih kultura imao ih je i ima u svojim predajama, u svojim mitologijama, pri \u010demu njihova imena i karakteristike variraju.<\/p>

Prvi vampir?<\/strong><\/p>

Ipak, svrha ovog teksta nije ulaziti u za\u010detke i razvoj predaja o bi\u0107u koje je nama danas najpoznatije pod nazivom vampir, nego se usredoto\u010diti samo na jednog \u201cpripadnika\u201d ove vrste. Njegovo ime bilo je Jure Grando, \u017eivio je u mjestu Kringa u Istri te je umro 1656. godine.<\/span><\/p>

Vrlo \u010desto se navodi da je Jure Grando prvi europski vampir kojemu je poznato i ime i prezime. Naime, iako je najpoznatiji vampir grof Drakula, odnosno Vlad III. Tepe\u0161 Drakula \u017eivio 200 godina prije Granda, pri\u010da o Drakuli, a posebno povezanost izme\u0111u vampira i vla\u0161kog kneza javlja se tek od 19. stolje\u0107a. Me\u0111utim, najstariji europski vampir kojemu znamo ime, prema trenutnim saznanjima, nije vampir, nego vampirica! Njezino je ime bilo Priba, bila je s otoka Pa\u0161mana, a spominje se u dokumentima s po\u010detka 15. stolje\u0107a.<\/span><\/p>

Valvasorova pripovijest<\/strong><\/p>

No, vratimo se Juri Grandu. Pri\u010da o njemu zapisana je nekoliko godina nakon samih doga\u0111aja. Zapisao ju je slovenski polihistor Janez Vajkard Valvasor u svom djelu \u201cSlava Vojvodine Kranjske\u201d koje je izdano 1689. godine. Njegovu pripovijest donosimo u cijelosti.<\/p>

Godine 1672. u Kringi se dogodilo ne\u0161to nevjerojatno. Pokojnika imena Jure Grando (Georg Grando) iskopali su mje\u0161tani iz groba, te mu uz posebne ceremonije odsjekli glavu kako bi ih ostavio na miru.<\/span><\/p>

Nakon \u0161to je ovaj \u010dovjek prije \u0161esnaest godina umro, te bio sahranjen uz uobi\u010dajene kr\u0161\u0107anske obi\u010daje, vi\u0111en je nedugo poslije sprovoda kako no\u0107u hoda Kringom. Isprva se ukazao ocu Jurju, redovniku pavlinskog samostana koji ga je pokopao i koji mu je slu\u017eio misu zadu\u0161nicu. Kada je taj pavlin, ina\u010de prijatelj pokojnika, oti\u0161ao na objed njegovoj udovici, te se nakon ru\u010danja spremio po\u0107i ku\u0107i, vidio je pri ustajanju od stola mrtvog kako sjedi uz vrata. Oti\u0161ao je u\u017easnut. Nakon ukazanja mnogi su znali no\u0107u vidjeti Juru, jer bi tada obi\u010davao hodati uli\u010dicama. Hodao bi gore-dolje, pa tu i tamo zalupao kome na vrata. Iz ku\u0107e na koju bi mrtvac zakucao, umro bi ubrzo jedan od uku\u0107ana.<\/p><\/blockquote>

\"\"
Pogled na zvonik Crkve sv. Petra i Pavla u Kringi. Dana\u0161nja je crkva sagra\u0111ena 1787. godine na mjestu starije jednobrodne istoimene crkve.<\/figcaption><\/figure>

Na\u0161ao se i kod svoje udovice koju je za sobom ostavio, te s njom doista spavao. Ona se zgrozila te nakon \u010dina oti\u0161la \u017eupanu (ili sucu trgovi\u0161ta) Mihi Radeti\u0107u i kod njega se zadr\u017eala mole\u0107i ga za pomo\u0107 i spas od pokojnog joj mu\u017ea.<\/p>

Zbog svega \u0161to se dogodilo, \u017eupan je pozvao nekoliko hrabrih susjeda, dao im piti, pa zatra\u017eio da uz njega stanu kako bi se ovo zlo ispravilo, jer taj je Jure Grando vi\u0161e nego spreman pro\u017edrijeti mnoge svoje susjede, a i udovicu svoju no\u0107u savlada i s njom na silu biva.<\/p>

I tada su odlu\u010dili nemirnog pratitelja napasti kako bi mu stali na kraj. Njih devetorica krenula su na groblje nose\u0107i dvije baklje i raspelo. Otvorili su pokojnikov lijes, no tamo su na\u0161li mrtvaca zdravo crvenih obraza koji se odjednom nasmijao i razjapio usta. To je toliko upla\u0161ilo hrabre lovce na sablasti da su svi skupa pobjegli. Taj je bijeg razo\u010darao \u017eupana. Pokazalo se, naime, da njegovih devet \u017eivih ljudi ne mo\u017ee savladati jednog mrtvog, ve\u0107 su se poput ze\u010deva dali u bijeg. Stoga ih je nagovorio da se zajedno s njim vrate do groba, te da poku\u0161aju nao\u0161trenim glogovim kolcem probosti mrtva\u010devu utrobu. Poku\u0161avali su, no taj se kolac neprestano odbijao od trbuha.<\/p>

Ne \u010dase\u0107i \u010dasa, \u017eupan je nakon svega na grob doveo jednog duhovnika. On je mrtvom pred lice stavio raspelo i ovaku mu rekao: Pogledaj, \u0161trigune! <\/em>(Tako se u istri zovu nemirni mrtvaci.) Evo Isusa Krista! On nas je izbavio od zla i za nas umro! A ti, \u0161trigune, ne mo\u017ee\u0161 imati mira.<\/em> I \u0161to je vi\u0161e rije\u010di izgovarao taj nesretni egzorcist, sugovornik mrtvima, to je vi\u0161e suza teklo niz lice sablasti.<\/p>

Kako ipak i dalje nisu uspijevali probosti tijelo glogovim kolcem, jedan od mu\u0161karaca imenom Mikula Nyena ina\u010de iz Lupoglava, stao mu je sjekirom odsijecati glavu. \u010cinio je to pla\u0161ljivo i ustra\u0161eno pa mu je u pomo\u0107 prisko\u010dio hrabriji \u010dovjek imena Stipan Mila\u0161i\u0107 i\u00a0 napokon odsjekao pokojnikovu glavu. Mrtvac je kriknuo, zgr\u010dio se kao da je \u017eiv, a grob se ispunio krvlju. Po\u0161to su re\u010deno obavili, zatvori\u0161e ponovno \u010dasna gospoda egzekutori grob i uputi\u0161e se ku\u0107i. Od tada su pokojnikova \u017eena i drugi mje\u0161tani \u017eivjeli u miru.<\/p><\/blockquote>

\"\"
Spomen-plo\u010da mje\u0161tanima koji su Kringu oslobodili vampira Jure Granda nalazi se na pro\u010delju stare \u0161kole. Fotografija preuzeta: Ve\u010dernji.hr<\/a><\/figcaption><\/figure>

Nema sumnje da je ovaj doga\u0111aj istinit, jer sam osobno razgovarao s\u00a0 ljudima koji su mu svjedo\u010dili.<\/p>

U Istri je normalno da se mrtvi, koji no\u0107u lutaju unaokolo ne mogav\u0161i pri tome na\u0107i mira, iskopavaju iz grobova kako bi im se tijela probola kolcem od trnovine (ili bijelog gloga). Stanovita plemenita ruka pisala mi je da se prije samo nekoliko godina u jednom obli\u017enjem venecijanskom selu zbio sli\u010dan doga\u0111aj, te je i tamo naposljetku mrtvac probijen kolcem, no kada su vlasti za to saznale, izvr\u0161itelji su bili strogo ka\u017enjeni, i to su jo\u0161 dobro pro\u0161li, jer \u0111avao je taj koji ljude vara i zasljepljuje, te tako nagoni na praznovjerne postupke. Ovdje se dobro sjetiti govora Francisca Torreblance: Prikaze i uskrsli mrtvaci koje vam name\u0107u demoni i vje\u0161ci nisu du\u0161e, ve\u0107 sablasti, fantazme i dr. <\/em>No ja ipak ne bih na taj na\u010din tuma\u010dio svaku pojavu.<\/p><\/blockquote>

Postoji jo\u0161 jedna verzija legende<\/strong><\/h4>

Osim Valvasorove, postoji jo\u0161 jedna verzija pri\u010de o Grandu, no ona je sa\u010duvana zahvaljuju\u0107i usmenoj predaji. Prema ovoj verziji, Grando nije bio ni vampir ni \u0161trigun ni bilo kakvo nadnaravno bi\u0107e. Dapa\u010de, bio je po\u0161ten i vrijedan klesar iz Kringe koji je volio djevojku Ivanu (ili u nekim verzijama, Rosu).<\/p>

U to doba Kringa je bila dio posjeda pavlina iz Svetog Petra u \u0160umi, a oni su, kao feudalci, imali pravo prve bra\u010dne no\u0107i (ius primae noctis<\/em>). To pravo odnosilo se naravno i na Jurinu voljenu Ivanu. Me\u0111utim, on se suprotstavio tom pravu pavlina, koji su se pobojali da \u0107e se, slijede\u0107i Grandov primjer, pobuniti i drugi njihovi podlo\u017enici. Stoga su naredili \u017eupanu Mihi Radeti\u0107u da ga ubije. Me\u0111utim, udarac krampom samo je onesvijestio Juru, kojeg su mje\u0161tani, misle\u0107i da je mrtav, pokopali.<\/p>

\"\"
Crkva sv. Ane iz 1558. godine nalazi se na mjesnom groblju u Kringi. Fotografija preuzeta: Viatrix<\/a><\/figcaption><\/figure>

No, Jure se osvijestio u grobu i po\u010deo zvati u pomo\u0107 zbog \u010dega su ga Radeti\u0107 i pavlinski redovnik Juraj proglasili \u0161trigunom. Potom su otvorili grob, odsjekli mu glavu i ponovno ga zakopali, sprije\u010div\u0161i ga tako da ispri\u010da \u0161to se dogodilo.<\/p>

Postavlja se pitanje za\u0161to je Valvasor zapisao verziju koju je zapisao. O\u010dit razlog bi bio da su mu je ispri\u010dali oni kojima je odgovarala la\u017ena pri\u010da, koji nisu \u017eeljeli da se za zlo\u010din i ulogu pavlina i \u017eupana u njemu sazna. Me\u0111utim, ono \u0161to je problemati\u010dno u pri\u010di jest upravo razlog Grandeova sukoba s pavlinima \u2013 pravo prve bra\u010dne no\u0107i.<\/p>

Ovo je navodno pravo prema kojem su feudalci u srednjovjekovnoj Europi imali pravo na djevi\u010danstvo nevjesti svojih podanika (odnosno pravo na prvu bra\u010dnu no\u0107) te je bilo toliko \u010dest motiv u knji\u017eevnosti i umjetnosti da se gotovo uvrije\u017eilo kao povijesna \u010dinjenica. No, prema trenutnim istra\u017eivanjima, vjerojatnije je da je rije\u010d o mitu nego o bilo kakvom zakonskom ili obi\u010dajnom pravu. Naime, feudalci su tijekom srednjeg vijeka, a jo\u0161 vi\u0161e u ranom novom vijeku na na\u0161im prostorima, imali sveobuhvatnu vlast nad \u017eivotom i tijelom svojih kmetova. To se protezalo i na tra\u017eenje dozvole i pla\u0107anje poreza za sklapanje braka, kao i na mogu\u0107nost silovanja kmetica. Me\u0111utim, u potonjim slu\u010dajevima feudalcu nije bilo bitno je li ona udana dugo, kratko ili uop\u0107e nije udana. Tome treba pridodati da bi s jedne strane zaista bilo nemogu\u0107e provesti prvu bra\u010dnu no\u0107 sa svakom kmeticom (nisu imali samo jedno imanje), a s druge, da bi onda bilo javno poznato kada je koji feudalac bio s kojom kmeticom. Ono \u0161to je mogu\u0107e jest da je u predajama i knji\u017eevnosti pojam silovanja kmetica zamijenjen pojmom prava prve bra\u010dne no\u0107i, no kori\u0161tenje tog pojma zapravo iskrivljuje stvarnu sliku i u potpunosti negira veliki dio \u017eena koje su trpile seksualno nasilje i od strane supruga, drugih kmetova i feudalaca bez obzira na bra\u010dni status.<\/p>

Tko je bio pravi Jure Grando?<\/strong><\/h4>

Istinu o tome \u0161to se te davne 1672. godine zaista dogodilo, nikada ne\u0107emo saznati. \u010cak danas nije ni sigurno tko je Grando zaista bio. Na nekim internetskim stranicama spominje se da je ro\u0111en 1579. godine kao Jure Alilovi\u0107, da je bio klesar, te da je bio o\u017eenjen. \u017dena mu se zvala Ivana, a djeca Ana i Nikola.<\/p>

Nadalje se navodi da je bio izrazito velik \u010dovjek (zbog \u010dega je i dobio nadimak grando<\/em>), vrlo zloban i nasilan, te da je posvuda sijao strah. \u010cak su mu i djeca pobjegla od ku\u0107e da se spase. Stoga, kada su se nakon njegove smrti po\u010dele doga\u0111ati \u010dudne stvari, svi su to pripisali njemu. I tako je u\u0161ao u legendu.<\/p>

Ali to je sve pri\u010da. A istina \u2013 ona \u0107e zauvijek ostati skrivena.<\/p>

\"\"
Pogled na Kringu koja ni danas ne ostvaruje svoj turisti\u010dki potencijal na temelju pri\u010de o vampiru Juri Grandu. Fotografija preuzeta: Istrapedia.hr<\/a><\/figcaption><\/figure>

\u017delite pro\u010ditati vi\u0161e ovakvih \u010dlanaka? Kliknite na rubriku\u00a0Izvori<\/a>\u00a0i u\u017eivajte!<\/h4>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Literatura:<\/h4>