{"id":4040,"date":"2024-04-10T20:23:42","date_gmt":"2024-04-10T20:23:42","guid":{"rendered":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/?p=4040"},"modified":"2024-07-23T17:19:25","modified_gmt":"2024-07-23T17:19:25","slug":"vapaj-ocajne-carice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/index.php\/2024\/04\/10\/vapaj-ocajne-carice\/","title":{"rendered":"Vapaj o\u010dajne carice"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

\"\"<\/p>\n

Dragi moj bo\u017eanski supru\u017ee, <\/p>\n

vjerujem da se upravo sada obilno gosti\u0161 sa svojim bo\u017eanskim ocem, Julijem Cezarom, te ostalom ekipom bogova i na\u0161ih slavnih predaka. Sigurno ti ne pada na pamet \u0161to se doga\u0111a u tvom, u mramor odjevenom, Rimu. Nitko ti niti ne zamjera. Zaslu\u017eio si tu vje\u010dnu bezbri\u017enost, u\u017eivanje, odmor i razbibrigu nakon svega \u0161to si u\u010dinio za svoj Rim. U punom smislu rije\u010di, donio si zlatno doba svojim Rimljanima, nakon tolike prolivene krvi u  gra\u0111anskim ratovima, pobjedom protiv one egipatske razvratnice Kleopatre te njezinog izdajni\u010dkog ljubimca, Marka Antonija, u Akcijskoj bitci.<\/span><\/p>\n

Dragi moj bo\u017eanski Auguste, moram ti pisati ovo pismo i polo\u017eiti ga u tvoj mauzolej s nadom da \u0107e\u0161 nekako do\u0107i do njega i pru\u017eiti svoju bo\u017eansku utjehu i smirenost mojoj izmu\u010denoj du\u0161i. Moj o\u010daj ne mo\u017ee vi\u0161e utje\u0161iti niti eliksir moje dugovje\u010dnosti, slatko i opojno <\/span>Vinum Pucinum<\/span><\/i>.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Zna\u0161, stvari su se promijenile nakon \u0161to su tvoje prekrasne o\u010di zauvijek utonule u san na ovom svijetu, a tvoja malenkost napokon postala ono \u0161to si svojim \u017eivotom i djelom zaslu\u017eio <\/span>\u2013 bo\u017eanstvo koje sada cijeli svijet \u0161tuje i prinosi zavjetne darove u hramovima posve\u0107enim tebi i bo\u017eici Romi. Dobro, postoje i oni koji ti mnogo toga zamjeraju, ali sve su to licemjerne i ljubomorne du\u0161e jer nisi njih predodredio za svoje ba\u0161tinike i nasljednike velikog imperija.<\/span><\/p>\n

Radi tih nesretnika i novog vladara, Rim vi\u0161e ne pro\u017eivljava svoje zlatne trenutke, a tome sam uvelike ja kriva jer sam sve u\u010dinila kako bi tvoje mjesto zauzeo on, moj sin prvoro\u0111enac, Tiberije. Sada mi je napokon jasno za\u0161to si toliko dugo oklijevao s njegovim posvojenjem i imenovanjem glavnim nasljednikom, unato\u010d svim mojim moljakanjima. <\/span>Napokon sam progledala i uvidjela da je uistinu onakav kakvim si ga ti odavno procijenio\u2026 Upozoravao si me na njegov beskrupulozan i okrutan karakter. Sje\u0107am se kako si samo znao prekinuti vedre i vesele razgovore \u010dim bi Tiberije u\u0161ao u prostoriju. <\/span><\/p>\n

Znam, odlu\u010dio si se za njega tek kad nisi imao drugog izbora. Tek si tada poku\u0161avao uvjeriti rimski narod da je dobar vojskovo\u0111a i jedina nada za dobro upravljanje dr\u017eavom. Duboko u sebi znao si da ne\u0107e biti lako, no morao si se zadovoljiti time.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Na\u017ealost, nisam ti uspjela podariti toliko \u017eeljenog biolo\u0161kog nasljednika. Tolike godine smo poku\u0161avali, gotovo nam se sre\u0107a osmjehnula, ali sudbina nije \u017eeljela da ti rodim \u017eivog sina. Moja utroba nije ispunila svoju funkciju. Zakazala sam. Nikad si ne\u0107u to oprostiti. Zato si tra\u017eio svoje ba\u0161tinike na drugi na\u010din. Bilo je tu nekoliko kandidata prije odluke za Tiberija, ali niti jedan te nije uspio nad\u017eivjeti.<\/span><\/p>\n

Svi oni, tvoj ne\u0107ak Marko Klaudije Marcel, posvojeni Agripini sinovi Gaj i Lucije Cezar ili tvoj jedini unuk, mojom zaslugom prognan Agripa Postum, bili bi zasigurno bolji carevi nego moj sin. Mo\u017eda si \u010duo \u0161u\u0161kanja da sam ja kriva za njihove prerane smrti. Ako sam i skrivila njihovu smrt, ne bih ti to nikada priznala niti \u0107e itko ikada saznati istinu.<\/span><\/p>\n

Ne \u017eelim da me pamti\u0161 kao ubojicu tvojih mogu\u0107ih nasljednika, ve\u0107 kao uzornu Rimljanku, kakvu smo se trudili stvoriti i promovirati za tvoga \u017eivota. I u tome smo uspjeli, stvorili smo o meni skromnu sliku u javnosti. <\/span><\/p>\n

Uvijek sam se odijevala skromno s dozom elegancije i bez pretjerano ki\u0107enog nakita, za razliku od tvoje prognane, a sada ve\u0107 i pokojne k\u0107eri Julije. Brinula sam o cijelom doma\u0107instvu i cijeloj tvojoj i svojoj unu\u010dadi. Zadovoljavala sam isklju\u010divo tvoje po\u017eude, uvijek sam ti bila vjerna. Do danas si  ostao jedini mu\u0161karac u mom \u017eivotu, kojeg sam zavoljela, divila mu se i pomagala mu jo\u0161 od onog davnog tvog sukoba protiv mog oca u Peruzijskoj bitci, Marka Livija Druza, i tada\u0161njeg supruga, Tiberija Klaudija Nerona.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Sje\u0107a\u0161 li se samo govorkanja da smo se zabavljali iza le\u0111a moga prvog mu\u017ea na gozbama u njegovom vlastitom domu? Naravno da su \u0161irili takve pri\u010de, bio si poznat kao zavodnik udanih \u017eena. Jesmo li mi uistinu ve\u0107 tada bili ljubavnici, nije niti bitno, to znamo samo nas dvoje. Dali smo vjetar u le\u0111a takvim tra\u010devima nakon \u0161to si natjerao Tiberija Klaudija Nerona da se rastane od mene kako bih mogla tebi prisegnuti na vjernost, pogotovo zato \u0161to sam u to vrijeme u svojoj utrobi nosila svog drugoro\u0111enca, Nerona Klaudija Druza.<\/span><\/p>\n

\u0160u\u0161kalo se da si ti njegov pravi otac do te mjere da sam nekada uistinu vjerovala u to. Voljela bih da si bio njegov otac jer toliko je bio karakterno nalik tebi. Bio je ro\u0111eni politi\u010dar i govornik, posjedovao je ugla\u0111enost, manire i uljudnost, a vojnici su ga jako po\u0161tovali i vjerno pratili u sve kampanje koje si mu naredio. Volio je i njegovao rimsku tradiciju i obi\u010daje, ba\u0161 poput tebe. Ah, kakav bi samo bio vladar! Tvoja slika i prilika. Na\u017ealost, prerano je napustio ovaj svijet. Ostavio mi je svog sina Klaudija kao uspomenu na sebe.<\/span><\/p>\n

Ostao mi je i on, prvoro\u0111enac Tiberije, jedina nada da zadr\u017eim svoj status u rimskom dru\u0161tvu kao najmo\u0107nija Rimljanka. Zato sam \u010dinila sve \u0161to je u mojoj mo\u0107i da te nagovorim na njegovo posvojenje i imenovanje glavnim nasljednikom. Zlobnici govore da sam kriva i za tvoju smrt, da sam te godinama polako trovala smokvama koje si toliko volio. Naravno da to pri\u010daju jer je Tiberije mirno preuzeo vlast, a poznato je i da je otrov glavno ubojito oru\u017eje svake \u017eene jer ga je nemogu\u0107e dokazati. <\/span><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Dragi moj Auguste, u ovoj optu\u017ebi sam apsolutno nevina! Nikada ne bih skrivila tvoju smrt, pa i pod cijenu \u017eivota vlastite djece! Jo\u0161 sam danima slala po cijelom Carstvu apele za tvoje \u010dudesno ozdravljenje iako si ve\u0107 zauvijek sklopio svoje o\u010di. Mo\u017eda sam se i rije\u0161ila svih pretendenata, ali ponavljam, ne bih ti nikada priznala krv na svojim rukama da ne okaljam tvoju uspomenu na na\u0161 zajedni\u010dki \u017eivot i postignu\u0107a. U svakom slu\u010daju, uspjela sam kupiti prijeko potrebno vrijeme dok ne objavim tvoju smrt, da Tiberije uspije sti\u0107i u Nolu i mirno preuzeti dr\u017eavnu palicu.<\/span><\/p>\n

No gadno sam pogrije\u0161ila. Neko vrijeme po preuzimanju vlasti, Tiberije je vladao skromno. Odbijao je nametnute mu po\u010dasti: posve\u0107ivanje hramova, plamena i drugih sve\u0107eni\u010dkih slu\u017ebi, zatim naziv imperator, titulu Oca domovine i gra\u0111anski vijenac. Odbio je dodati svom imenu tvoje ime, Auguste. Koristio ga je samo u prepisci sa strancima. <\/span><\/p>\n

Hramove gotovo da i nije gradio. Bio je prava \u0161krtica koja je uspjela o\u010duvati ugled i mo\u0107 senata i magistrata. Rezao je tro\u0161kove gdje god je stigao. \u010cak je i poslu\u0161ao poneki moj savjet. Dogodilo se i prvo ubojstvo za njegove vlasti, tvoga unuka Agripe Postuma.<\/span> Sumnja je prvo pala na Tiberija i mene, no nekako smo uspjeli dokazati na\u0161u nevinost, mada nam nisu svi vjerovali.<\/span><\/p>\n

Tiberijeva po\u010detna skromnost brzo je i\u0161\u010deznula. Dvije godine po stupanju na vlast dogodila se tragedija. Izgubili smo mogu\u0107e Tiberijeve nasljednike, njegovog sina Druga i posinka Germanika. Tiberije ih nikada nije volio. Bez trunke emocija primio je vijesti o njihovoj smrti, no povukao se iz Rima u Kampanju. Pri\u010dalo se da se ne\u0107e nikada vi\u0161e vratiti u Rim. Njegova okrutnost ubrzo je iza\u0161la na vidjelo.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Moje je savjete prestao slu\u0161ati, a njegova netrpeljivost prema meni raste svakim danom. Poku\u0161ava mi ograni\u010diti slobodu i sve po\u010dasti koje si mi jo\u0161 ti, Auguste, dodijelio. Jo\u0161 mi je pri stupanju na vlast oduzeo titulu Majke domovine<\/i>, a nakon nekoliko godina zabranio mi je i naziv Augusta koji si mi oporu\u010dno dao. Nisam se smjela nazivati ni <\/span>Romana princeps<\/span><\/i>, kao u tvoje doba, jer je smatrao sramotnim da jedna \u017eena nosi taj naziv, makar ta \u017eena bila njegova majka! \u0160tovi\u0161e, odbio je pobrinuti se za odredbe moje oporuke. <\/span><\/p>\n

Zamisli, naljutio se i kudio me kada sam poticala rimski narod i vojnike u pomo\u0107 ga\u0161enja po\u017eara u blizini Vestina hrama. Sva\u0111ali smo se svaki puta kada bih na bilo koji na\u010din poku\u0161avala pomo\u0107i na\u0161im Rimljanima i Rimljankama. A sve zato \u0161to sam \u017eena i jer smatra da mi nije mjesto u javnom \u017eivotu!<\/span><\/p>\n

Oh, Auguste, kako li je samo razli\u010dit od tebe! Ti si me dodatno ohrabrivao i hvalio svaki moj u\u010dinjeni pothvat za dobrobit na\u0161ih sugra\u0111ana. Zbog tebe sam bila uzorom svih Rimljanki! Ti si me u\u010dinio najmo\u0107nijom \u017eenom svoga doba, mo\u0107nijom i od bilo kojeg drugog mu\u0161karca. Moj prvoro\u0111enac mi zahvaljuje za osigurano prijestolje tako \u0161to me potkopava i omalova\u017eava.<\/span><\/p>\n

Ne brini, nisam mu ostala du\u017ena. Trenutno ga opet nema u Rimu. Vjerojatno je podvio rep i oti\u0161ao se ispuhati nakon \u0161to sam mu napokon pro\u010ditala tvoja stara pisma gdje si mi pisao koliko ti je nepodno\u0161ljiv. Morala sam! Uvrijedio me je. Nije htio poslu\u0161ati moj savjet da uvede jednog oslobo\u0111enika u popis porotnika, odnosno ucijenio me je da \u0107e to napraviti ako u\u0111e u zapisnik da sam se ja zalo\u017eila za njega. <\/span><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Morala sam reagirati jer bi se pokrenula \u0161u\u0161kanja da sigurno \u017eelim da taj oslobo\u0111enik postane porotnikom jer je moj ljubavnik, a ne zato \u0161to to svojom sposobno\u0161\u0107u zaslu\u017euje. Za\u0161to bi dopustila takva govorkanja? U mojem \u017eivotu, od kada sam ti se zaklela na vjernost davnih dana na na\u0161em vjen\u010danju, postoji\u0161 samo ti i nitko drugi. Zatim, kakav je to sin koji ne po\u0161tuje svoju majku, njezine dobronamjerne savjete i jo\u0161 je k tome ucjenjuje? Nakon svega \u0161to sam napravila za njegovu dobrobit? Neka je oti\u0161ao, mo\u017eda malo promisli o svojim postupcima prema meni, ali i op\u0107enito.<\/span><\/p>\n

Zna\u0161, njegova okrutnost dostigla je vrhunac. Ovo pismo nije dovoljno da navedem sva silna imena onih koje je dao mu\u010diti ili pogubiti ili, naj\u010de\u0161\u0107e, i jedno i drugo. Do nedavno, dok nije oti\u0161ao iz Rima, nije pro\u0161ao dan da netko nije izgubio glavu. A sve sam to mogla odavno sprije\u010diti. Sje\u0107am se kada ga je jo\u0161 njegov u\u010ditelj, Teodor iz Gadare, nazvao blatom natopljenom krvlju. Prvi je uo\u010dio i upozorio na njegovu sirovost. Tada sam samo odmahivala glavom.<\/span><\/p>\n

Vjerojatno je sve krenulo nizbrdo jo\u0161 u njegovom najranijem djetinjstvu. Nisam ga smjela ostaviti s njegovim biolo\u0161kim ocem nakon \u0161to sam se od njega rastala i ponovno udala za tebe, Auguste. To vrijeme razdvajanja zasigurno su ostavili trag na njemu. Kada me je najvi\u0161e trebao, ostavila sam ga na cjedilu i prouzro\u010dila traumu toliko jaku da me sigurno mrzi i radi nje potkopava svaki moj potez i savjet.<\/span><\/p>\n

Zato se osje\u0107am krivom radi njegova okrutnosti. Navukla sam na sebe bijes bo\u017eice majke, koja mi se sada osve\u0107uje preko vlastitog sina. Uzalud mi sav novac koji sam ulo\u017eila u obnove i gradnje hramova kada sam uvrijedila bo\u017eicu majku jer kakva to majka ostavlja svoje dijete?<\/span><\/p>\n

Mogla sam to sve sprije\u010diti davnih dana, ali nisam. Bila sam zaslijepljena mo\u0107i koja je proizlazila iz tvoga bi\u0107a, voljeni moj Auguste. I ja sam \u017eeljela uhvatiti tu mo\u0107 i iskoristiti je na najbolji mogu\u0107i na\u010din. \u017deljela sam biti \u017eenom koja \u0107e utjecati na rimski javni \u017eivot, postati modelom koji \u0107e slijediti sve ostale Rimljanke! I uspjela sam to pod tvojom palicom. Desetlje\u0107ima sam bila najmo\u0107nijom \u017eenom Rima, ma najmo\u0107nijom \u017eenom svijeta!<\/span><\/p>\n

\"\"
Tacitov zapis da je Livija kriva za progonstvo Augustovog jedinog \u017eivog unuka, Agripe Postuma.<\/figcaption><\/figure>\n\n

Zlobnici govore i da sam tebe ukrotila, da su zapravo sve tvoje odluke i pothvati moje maslo. Savjetovala te jesam u mnogo\u010demu, no na koncu je svaka u\u010dinjena, \u010dak i najmanja stvar, djelo tvoga mudroga i promi\u0161ljenog uma. Neka samo pri\u010daju ako to umiruje njihove ljubomorne du\u0161e! Ti i ja znamo \u0161to smo sve zajedno u\u010dinili da Rim ponovno postane velik, da se izvu\u010de iz ralja gra\u0111anskih ratova i toliko prolivene krvi.<\/span><\/p>\n

Pax Romana<\/span><\/i> je napokon stigao, no pod koju cijenu? Izgubila sam svog voljenog i nalik tebi drugoro\u0111enca Druza, a Tiberija u\u010dinila krvnikom i tiraninom. Takvom \u010dovjeku sam predala cijeli Rim! Bogovi \u0107e mi zasigurno suditi zbog ove moje kobne gre\u0161ke, no, molim te, dragi moj Auguste, nemoj i ti.<\/span><\/p>\n

Ipak sam samo \u017eena od krvi i mesa koja je u svakom trenutku radila ono \u0161to je smatrala ispravnim. Oprosti mi ako me se ikada sjeti\u0161 u svoj slavi i rasko\u0161i sada kada sjedi\u0161 i gosti\u0161 se s na\u0161im bogovima i bo\u017eicama te na\u0161im slavnim precima. A vjerujem da me se sjeti\u0161 i da \u0107e\u0161 mi oprostiti jer na\u0161a ljubav i po\u0161tovanje su bezvremenski, makar o njoj pjesnici nisu ispisali niti jedan sladunjavi stih.<\/span><\/p>\n

Sve te neispisane pjesme nisu niti bitne. Koliko smo se voljeli i cijenili, znamo samo nas dvoje. To \u0107e zauvijek ostati na\u0161a slatka tajna.<\/span><\/p>\n

U nadi da \u0107e\u0161 pru\u017eiti mir ovoj toliko izmu\u010denoj du\u0161i,<\/span><\/p>\n

tvoja Livija (oduzetog naziva) Augusta <\/span><\/p>\n

<\/p>\n

Svi\u0111aju vam se ovakvi tekstovi? Zavirite u na\u0161u <\/span>Povijesnu ispovjedaonicu<\/span><\/a> i prona\u0111ite ih jo\u0161! <\/span><\/h3>\n

<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t<\/i>\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
*Autorski tekstovi \u010cuvarica vremena u rubrici Povijesna ispovjedaonica rezultat su kreativnog pisanja uz pomo\u0107 dostupnih povijesnih izvora i relevantne znanstvene literature.<\/h6>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Literatura:<\/h4>