{"id":3156,"date":"2024-01-20T21:40:21","date_gmt":"2024-01-20T21:40:21","guid":{"rendered":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/?p=3156"},"modified":"2025-08-19T12:46:02","modified_gmt":"2025-08-19T12:46:02","slug":"price-iz-osjecke-svakodnevice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/cuvaricevremena.eu\/index.php\/2024\/01\/20\/price-iz-osjecke-svakodnevice\/","title":{"rendered":"Pri\u010de iz osje\u010dke svakodnevice"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Osijek je grad u kojem su svoj trag, izme\u0111u ostalih, ostavili Kelti, Rimljani, Osmanlije i Habsburgovci. Ovaj ponosit hrvatski grad krije mnoge pri\u010de koje su obilje\u017eile svakodnevicu starih Osje\u010dana i pridonijele \u0161armu koji grad sam po sebi ima. U pri\u010dama koje donosimo u nastavku na\u0107i \u0107e se pone\u0161to za svakoga \u2013 od sladokusaca, preko nepopravljivih romanti\u010dara, ljubitelja nadnaravnih pri\u010da i kavoholi\u010dara, pa sve do onih koji s neodobravanjem promatraju dana\u0161nje pona\u0161anje u javnom prijevozu!<\/p>

\"\"Razglednica iz Osijeka. Fotografija: Dr\u017eavni arhiv u Osijeku, zbirka razglednica.<\/a><\/p>\n

Knedl sat<\/h3>\n

Osijek je pod upravom Osmanskog carstva bio preko 160 godina, a njihov odlazak iz grada trebao se dostojno obilje\u017eiti. Prema predaji, posljednji Osmanlija grad napu\u0161ta 29. rujna 1687. oko 11 sati. Budu\u0107i da je taj datum pao u petak, od 18. stolje\u0107a su osje\u010dke crkve petkom u 11 sati zvonile kako bi obilje\u017eile ovaj doga\u0111aj iz gradske povijesti.<\/p>\n

\"\"
Fotografija: TZ Osijek.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

S vremenom se pomalo zaboravilo na pravi razlog zvonjave, ali su osje\u010dke doma\u0107ice shvatile da je ta zvonjava ba\u0161 koristan podsjetnik za zapo\u010dinjanje rada na ru\u010dku kako bi u podne bio spreman. Petkom, na nemrsni dan, se obi\u010dno pripremala tjestenina, pa je tako nastao naziv Mehlspeisen Glock <\/em>(sat za zakuhavanje tjestenine). Naziv se s vremenom promijenio u \u0161armantni Knedl sat<\/em>. Ovaj naziv inspiriran je pripravom osje\u010dke knedle. \u0160to osje\u010dku knedlu \u010dini druga\u010dijom od ostalih? Orasi i mak, tradicionalne namirnice slavonskih slastica!<\/p>\n

Kapelica nesretnih ljubavi<\/em><\/h3>\n

U blizini raskri\u017eja Zidane ceste (Trpimirova ul.) i Dr\u017eavne ceste (Vukovarska ul.) nekada se nalazilo strati\u0161te koje je ispisalo prve retke povijesti kapelice Kamenitog kri\u017ea. Pri\u010da govori kako je 1770-ih na uglu Njema\u010dke ulice (Peja\u010devi\u0107eva ul.) \u017eivio sin bogatog postolara koji se na\u0161ao na krivom mjestu u krivo vrijeme.<\/p>\n

Jedne no\u0107i, nakon po\u010detka policijskog sata, dogodila se plja\u010dka jednog gornjogradskog du\u0107ana. Ophodna policija je odmah krenula u potragu za po\u010diniteljem i nai\u0161la na mladi\u0107a koji se \u0161uljao ku\u0107i. Priveli su ga, a mladi\u0107 prilikom su\u0111enja nije \u017eelio ni\u0161ta odati o tome gdje je bio te kobne no\u0107i. Zaklju\u010deno je da je sigurno kriv, te je osu\u0111en na smrt vje\u0161anjem.<\/p>\n

Na\u017ealost, vijest o toj osudi se u gradu pro\u010dula tek nakon \u0161to je mladi\u0107 obje\u0161en. Nekoliko dana kasnije na sud je do\u0161la otmjena djevojka u namjeri da obrani nepravedno pogubljenog mladi\u0107a. Pod prisegom je izjavila da je mladi\u0107 te ve\u010deri s njom potajice razgovarao preko re\u0161etaka na njezinom prozoru. Bili su zaljubljeni i planirali su se vjen\u010dati u tajnosti, a mladi\u0107, \u010dak ni suo\u010den sa smrtnom kaznom za zlo\u010din koji nije po\u010dinio, nije svojim rije\u010dima \u017eelio nauditi ugledu svoje ljubljene. U spomen na sina, postolar je u blizini strati\u0161ta podigao kameni kri\u017e.<\/p>\n

Kapelica Kamenitog kri\u017ea je u 19. stolje\u0107u bila poznata i po tzv. ritualu \u0161krabice<\/em>. Zaljubljeni parovi su dolazili u kapelicu i zajedni\u010dki ubacivali nov\u010di\u0107 u \u0161krabicu, vjeruju\u0107i da \u0107e im to donijeti sre\u0107u i skladan odnos. Ako ni\u0161ta drugo, nadamo se da im je \u0161krabica barem donijela bolju sre\u0107u nego onu koju je imao spomenuti mladi\u0107.<\/p>\n

Redovni\u010dki zapisi svakodnevice<\/h3>\n

Zapisi redovni\u010dkih dnevnika obiluju pri\u010dama o razli\u010ditim doga\u0111ajima iz gradske svakodnevice, a mi \u0107emo se u ovom \u010dlanku osvrnuti na one s polovice 19. stolje\u0107a. Tako oni svjedo\u010de i o donjogradskim ribarima koji su pretukli jednog vojnog sve\u0107enika, ali ih je \u0111akova\u010dki biskup naposljetku ipak odrije\u0161io ekskomunikacije. Isto tako, poprili\u010dno o\u0161tro su zabilje\u017eene opaske o onima koji nisu pu\u0161tali sve\u0107enike u ku\u0107u na blagoslov. Jedino gore od toga je bilo ako je sve\u0107enik pu\u0161ten u ku\u0107u, ali mu doma\u0107in za blagoslov nije dao novac. Sve su, poput ra\u010dunovo\u0111a, bilje\u017eili, pritom daju\u0107i odu\u0161ka svojoj ljutnji.<\/p>\n

Osje\u010dko sve\u0107enstvo polovicom 19. stolje\u0107a nisu mu\u010dili samo oni koji blagoslovu ku\u0107e nisu pristupali onako kako se smatralo ispravnim, ve\u0107 i zahtjevi iz zagrobnog \u017eivota. Zabilje\u017eena je pojava duha \u017eene koja nije bila zadovoljna sa svojim mjestom ukopa, te je neprestano obilazila jednog \u010dasnika sa zahtjevom da omogu\u0107i premje\u0161tanje njezina tijela u posve\u0107eno tlo. \u017delja joj je naposljetku ispunjena, te je \u017eena mogla mirno nastaviti svoj zagrobni \u017eivot, a nama je ostao gvardijanov zapis ove (ne)zgode koji je zapisan kao istina te potkrijepljen svjedocima.<\/p>\n

Sakrijte se u gostionicu!<\/h3>\n

Osijek, kao i mnogi europski gradovi, ima dugu i bogatu povijest \u010diji dio \u010dine i kavane i gostionice. Rije\u010d je o mjestima na kojima su se gra\u0111ani svakodnevno okupljali kako bi izmijenili iskustva, sklapali poslove, opustili se, a ponekad i posva\u0111ali. Na uglu Ribarske i \u0160ama\u010dke ulice se do druge polovice 20. stolje\u0107a nalazila glasovita gostionica \u0160aran<\/em> (K \u0160aranu<\/em>) koja je imala tako dobru ponudu da joj \u010dak ni car Josip II. nije mogao odoljeti prilikom svog dolaska u Osijek. Jednom prilikom \u010dak nije ni imao drugog izbora nego skloniti se u svoju omiljenu gornjogradsku gostionicu!<\/p>\n

Predaja govori o posjetu cara Osijeku koji ba\u0161 i nije najbolje po\u010deo. Naime, put se odu\u017eio, te je car stigao pred Tvr\u0111u nakon zatvaranja gradskih vrata. Tvr\u0111ani su jako dr\u017eali do vlastitog mira u ve\u010dernjim i no\u0107nim satima, toliko da milosti nije bilo ni za cara. Gradska vrata su ostala zatvorena, a pora\u017een car se zatim zaputio preno\u0107iti u svoju omiljenu gostionicu, znaju\u0107i da je tamo dobrodo\u0161ao u svako doba.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Osje\u010dki kavanari su po\u010detkom 20. stolje\u0107a svoju ponudu kreirali po uzoru na be\u010dke kolege. Osim toga, u kavanama i gostionicama ste mogli prisustvovati razli\u010ditim filmskim projekcijama, okupljanjima i zabavama koje su bile reklamirane na \u0161aljiv na\u010din poput one za Srijemski podrum<\/em> u kojoj je gostioni\u010dar bio tzv. \u010cika Paja.<\/p>\n

\u0160etaju\u0107i se osje\u010dkim ulicama, 1. svibnja 1912. mogli ste zapaziti vrlo neobi\u010dan plakat koji je upozoravao na veliku opasnost od Halleyeva kometa koji se sve vi\u0161e pribli\u017eava Zemlji. Na plakatu su bile upute za bijeg na sigurno, i to u Srijemski podrum<\/em>. Oni koji su u  po\u017eurili tamo, zatekli su veselu dru\u017einu kako, uz dobru kapljicu i jo\u0161 bolju hranu, slavi godi\u0161njicu otvorenja!<\/p>\n

Pri\u010de o slavonskim razbojnicima<\/h3>\n

Povijesna putovanja su znala biti poprili\u010dno opasan pothvat, posebice u Slavoniji 18. stolje\u0107a. Podru\u010dje optere\u0107eno dugogodi\u0161njim sukobima s Osmanskim carstvom imalo je velik priljev kr\u0161\u0107anskih izbjeglica za koje se Habsbur\u0161ka Monarhija nije adekvatno pobrinula, a velik problem predstavljali su i dezerteri. Naime, u slavnu Trenkovu \u010detu su nerijetko nova\u010deni razbojnici u zamjenu za amnestiju, pa su mnogi od njih ubrzo uvidjeli da im ne odgovara vojni\u010dka disciplina i ponovno se oku\u0161ali u \u017eivotu s druge strane zakona.<\/p>\n

\"\"
Razbojnici vode zarobljenika, Jan Dirkz Both, o. 1646. Preuzeto: Museum of Fine Arts Boston.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

Ve\u0107ina onih koji nisu uspjeli (ili htjeli) prona\u0107i zakonit na\u010din za pre\u017eivljavanje u ovom turbulentnom vremenu, okrenula se razbojstvu. Razbojnici su nerijetko mogli ra\u010dunati i na pomo\u0107 lokalnog stanovni\u0161tva. Neki su to \u010dinili zbog straha od odmazde, a neki zbog materijalne koristi koju su kao razbojni\u010dki jataci dobivali.<\/p>\n

Kako natjerati pandure da daju petama vjetra<\/strong><\/h5>\n

Oko Osijeka je hara\u010dila poprili\u010dno opasna \u010deta, ona Stojana Varnice. Ta \u010deta je imala oko 60 ljudi i nerijetko se spominje u sudskim spisima tog vremena. Koliko su bili opasni najbolje govori zapis iz 1745. Tada je Varni\u010dina \u010deta do\u010dekala i napala \u017eupanijske pandure u kne\u017eevoj ku\u0107i u Sarva\u0161u. Panduri su bili nemo\u0107ni pred silinom ove razbojni\u010dke \u010dete u \u010dijem napadu je jedan od njih i poginuo, te su br\u017ee-bolje pobjegli spa\u0161avaju\u0107i vlastite \u017eivote. To je jedan od razloga za\u0161to sudski spisi Varnicu nazivaju kugom i propa\u0161\u0107u stanovni\u0161tva i domovine<\/em>. Me\u0111utim, to je bio i jedan od posljednjih pothvata Varnice jer je krajem iste godine uhi\u0107en i obje\u0161en na strati\u0161tu u blizini dana\u0161nje kapelice Kamenitog kri\u017ea.<\/p>\n

Hrvatski Robin Hood ili ubojica koji se znao dobro brendirati?<\/h5>\n

Varnica nije bio jedini razbojnik koji je sijao teror po Slavoniji, ali najpoznatiji od njih svakako je Jovan Stanisavljevi\u0107 \u010caruga (1897. \u2013 1925.) \u010dija razbojni\u010dka karijera po\u010dinje s dezerterstvom za vrijeme Prvog svjetskog rata. Ve\u0107 je u no\u0107i bijega iz vojske po\u010dinio i svoje prvo ubojstvo \u2013 ubio je ma\u0111arskog vojnika koji se udvarao Katinki, djevojci koja mu se svi\u0111ala. Do kraja rata se skrivao u slavonskim \u0161umama i bavio krivotvorenjem vojnih isprava, a ve\u0107 je 1918. prvi puta osu\u0111en na zatvorsku kaznu zbog ubojstva.<\/p>\n

Zatvorske re\u0161etke nisu dugo mogle zadr\u017eati \u010carugu koji je ve\u0107 idu\u0107e godine iskoristio propuste u zatvorskom osiguranju i pobjegao. Ubrzo se priklju\u010dio Kolu gorskih pti\u0107a<\/em>, odnosno haramba\u0161koj \u010deti tzv. Crvenog Bo\u017ee (Bo\u017eo Matijevi\u0107) koja se s Krndije i Papuka zalijetala na bogata\u0161e slavonske ravnice. \u010caruga je \u010desto mijenjao suradnike i dru\u017eine, a samo su rijetki znali njegov pravi identitet. Pazio je i na reputaciju u narodu, te je za mete birao one koji su bili omra\u017eeni. Tako je kreirao imid\u017e buntovnika protiv vlasti, te o njemu nastaju mnoge legende, uklju\u010duju\u0107i onu u kojoj \u010caruga, poput hrvatskog Robina Hooda, napada samo bogate i \u0161titi siroma\u0161ne.<\/p>\n

Uzdrmani elitni dru\u0161tveni krugovi<\/strong><\/h5>\n

Osmodnevno ispitivanje razbojnika Nikole Drezgi\u0107a pokazalo je da se iza la\u017enog imena uhi\u0107enog krije Jovan Stanisavljevi\u0107 \u010caruga pred kojim su \u010detiri godine strepili Slavonci. U istrazi se ispostavilo da je, zahvaljuju\u0107i la\u017enim dokumentima i otetom bogatstvu, \u010caruga bio ugledan i rado vi\u0111en gost vinkova\u010dke dru\u0161tvene kreme te u\u017eivao u svemu \u0161to je dru\u0161tveni \u017eivot Vinkovaca mogao ponuditi.<\/p>\n

Me\u0111utim, \u010caruga je, uz ulogu slavonskog razbojnika i vojnog liferanta (nabavlja\u010da) Nikole Drezgi\u0107a, zaigrao jo\u0161 jednu ulogu koja \u0107e mu zape\u010datiti sudbinu \u2013 Milana Bari\u0107a, zaru\u010dnika Mande Smol\u010di\u0107eve iz Retkovca. Upravo je jedno Milanovo <\/em>pismo Mandi dovelo istra\u017eitelje na trag najtra\u017eenijeg slavonskog razbojnika! Naravno, utjecajni Vinkov\u010dani su bili zgro\u017eeni saznanjem da se razbojnik mjesecima neopa\u017een kretao me\u0111u njima. Vjerujemo da je posebno neugodno bilo slu\u017ebenicima i policajcima koji su, umjesto da su \u010carugu uhitili, s njime koji put nazdravili.<\/p>\n

\"\"
Jovan Stanisavljevi\u0107 \u010caruga nakon uhi\u0107enja. Fotografija preuzeta: Nacional.hr.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n
Bitan je imid\u017e!<\/strong><\/h5>\n

Uz \u010carugu su uhi\u0107eni i njegovi suu\u010desnici te su svi prevezeni u Osijek. Me\u0111utim, \u010caruga se nije \u017eelio voziti u tre\u0107em razredu, pa je nadoplatio razliku za sebe i stra\u017eare kako bi ga se premjestilo u bolji! \u010caruga i njegovi ortaci optu\u017eeni su za \u010dak 10 umorstava, 15 razbojstava, 1 silovanje (\u010caruga), javno nasilje i la\u017eno predstavljanje. \u010caruga je oslobo\u0111en samo optu\u017ebe za silovanje te je osu\u0111en na smrtnu kaznu. Za vje\u0161anje je posebnu pozornost posvetio svom posljednjem zemaljskom outfitu <\/em>\u2013 odjenuo je plavo ljetno odijelo, \u017euti kaput i shimmy<\/em>-cipele. Mnogi su \u017eeljeli svjedo\u010diti kona\u010dnom padu zloglasnog razbojnika, a neki su htjeli i komad u\u017eeta za uspomenu.<\/p>\n

Iako se grobovi razbojnika nisu ozna\u010davali te se sprovod izvr\u0161avao bez najave i prisutnih, znamo gdje je \u010caruga pokopan, i to zahvaljuju\u0107i \u017eeni. \u010carugina ljubavnica Sofija se skrivala na Groblju sv. Ane, vidjela gdje je \u010caruga pokopan te ozna\u010dila njegov grob.<\/p>\n

Konjske ma\u0161ine<\/strong><\/h3>\n

Povijest javnog gradskog prijevoza Osijeka duga je \u010dak 140 godina! 10. rujna 1884. konjski tramvaj krenuo je na svoju prvu vo\u017enju gradom i time Osijek ovjen\u010dao titulom prvog hrvatskog, ali i prvog grada jugoisto\u010dne Europe, u koji je uveden tramvajski promet!<\/p>\n

Tramvajska pruga isprva je vodila od gornjogradske crkve sv. Roka, preko Tvr\u0111e, pa sve do Donjeg grada. Osoblje tramvaja \u010dinili su voza\u010d, ko\u010dni\u010dar i kondukter, a za vo\u017enju se trebalo izdvojiti 12 krajcara za odrasle i upola manje za djecu. Dodu\u0161e, djeca su imala obi\u010daj utrkivati se s tramvajem  du\u017e Duge ulice (Strossmayerova ul.) i pobje\u0111ivati!<\/p>\n

\"\"
Konjski tramvaj u Osijeku. Preuzeto: GPP Osijek.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

Prilikom otvorenja tramvajske linije, u promet je pu\u0161teno sedam kola koje su vukli konji dovedeni iz ergele kraj \u010cakovca. Prva kola, ona povijesna, vukao je najljep\u0161i od njih \u2013 Cezar. Konj-tramvajac Cezar imao je \u010dast voziti tada\u0161nju gradsku elitu koja je uklju\u010divala velikog \u017eupana dr. Mirka Kr\u0161njavija, gradona\u010delnika Miroslava Bro\u017eana (Broschan), predsjedatelja sudbenog stola dr. Ma\u010dvanskog i ostale.<\/p>\n

Ljeti ste se mogli voziti od 6:00 do 21:00, a u zimskom periodu od 7:00 do 20:00. Me\u0111utim, nije se moglo ba\u0161 bilo kako voziti jer je postojao tramvajski bonton. Primjerice, psi i alkoholizirane osobe su svoj put morali nastaviti pje\u0161ice. Oni koji su se mogli voziti nisu smjeli vikati ni pjevati. Ako je netko imao odje\u0107u koja je prijetila da bi mogla uprljati druge putnike, morao je stajati naprijed kod ko\u010dija\u0161a.<\/p>\n

31. o\u017eujka 1926. su kola oki\u0107ena trobojnicom i jorgovanom besplatno povezla putnike na opro\u0161tajnu vo\u017enju, a na gradsku scenu stupio je elektri\u010dni tramvaj.<\/p>\n

\"\"
Opro\u0161taj od konjskog tramvaja. Fotografija preuzeta: GPP Osijek.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

Vika Tramvajka i kondukterka Mancika<\/strong><\/h3>\n

Sre\u0107om, tramvaj je ostao dijelom identiteta grada te tako otvorio prostor za neke nove pri\u010de. Jednu od njih ispisala je Viktorija Bari\u0107, poznata kao Vika, koja je 50-ih i 60-ih vladala tramvajskim prugama Osijeka. U njezinom tramvaju se nerijetko moglo sresti tetu Manciku, kondukterku, pa su neki, vi\u0161e ili manje pakosno, tu kombinaciju nazivali \u017eenskim tramvajem<\/em>. Vika i Mancika su bile poprili\u010dno opasne, govorilo se da su stro\u017ee i od svojih mu\u0161kih kolega. Jedno je sigurno \u2013 nitko se nije usudio \u0161vercati kada je ovaj mo\u0107an dvojac bio u smjeni!<\/p>\n

\"\"
Osje\u010dka Osmica<\/em> iz 1926. Fotografija: GPP Osijek.<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

Ve\u0107 i ovaj malen dio pri\u010da iz osje\u010dke svakodnevice svjedo\u010di o svoj ljepoti gradskog \u017eivota na obalama Drave i razli\u010ditim povijesnim zgodama koje povijesti grada daju novu dimenziju. Osijek krije jo\u0161 puno pri\u010da, a imate li vi neku koja vam je posebno draga, slobodno nam se javite u komentaru na \u010dlanak, preko dru\u0161tvenih mre\u017ea ili na cuvaricevremena@gmail.com.<\/p>\n

\n

Srce je moje ostalo tu
Uz nemirne obale Drave
Moja je du\u0161a snivala san
O ljubavi kroz no\u0107i plave<\/p>\n

(Vera Svoboda, Osijek je du\u0161a du\u0161e moje)<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n

\u017delite pro\u010ditati vi\u0161e ovakvih \u010dlanaka? Kliknite na Ali to nije sve<\/a> i u\u017eivajte!<\/h4>\n<\/div>\n

<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Literatura:<\/h4>